NEKI su napisali kako nije etički po novinama razvlačiti dvojac iz Obrovca koji očigledno ima ozbiljnih zdravstvenih problema. No priča uopće nije trebala doći do televizije i portala. Ne zato što ju je trebalo zataškati, nego se nikada nije smjela dogoditi.

Nadležni su trebali reagirati puno prije: imali su ogroman pad broja pacijenata, što dovoljno govori, dolazile su inspekcije i vidjele da stvar podsjeća na Alana Forda i nisu reagirali, odnosno reagirali su s mjesecima kašnjenja. Nije kriv liječnik koji ima ozbiljnih problema, ni "sestra" sa psihijatrijskom dijagnozom, nego sustav koji je ovo omogućio.

Jednako kao što je za dodavanje u hrvatski rječnik općih fraza pojma "ličko rukovanje" kriv pravosudni sustav koji je suca kojemu su masovno "padale" presude ostavio da radi što je već radio unutar sustava godinama. Sve dok stvar nije došla na naslovnice.

Komore štite svoje članove po svaku cijenu

Čujemo i da Hrvatska liječnička komora, dakle liječnički ceh, nije nikada nijednom liječniku trajno oduzeo licencu za rad. Komora je obnovila svoj rad 1995. Dakle, u 23 godine nitko od nekoliko desetaka tisuća liječnika koji su djelovali i djeluju u Hrvatskoj nije trajno psihički obolio ili došao u takvo stanje ili napravio takvu pogrešku da mu se trajno oduzme licenca. Trebalo bi početi znanstveno proučavati genetiku tih naših liječnika jer oni su nešto posebno. Statistički nema šanse da kada govorimo o nekom skupu ljudi koji je velik par desetaka tisuća osoba (broj licenciranih liječnika je ukupno nešto ispod 20.000, pa računajte i one koji su otišli od osnutka Komore), da netko ozbiljno ne oboli psihički, da nema psihopata, kriminalaca ili barem par ljudi koji su napravili tešku pogrešku na poslu.

Sjećate se kada je zadnji put neki odvjetnik odgovarao za loše vođenje postupka? Sudac razriješen radi lošeg rada? Medicinska sestra izgubila licencu jer se ne brine za pacijente? Javni bilježnik došao u probleme jer nije dobro provjerio potpis na osobnoj i osobu koja potpisuje? 

Što se dogodilo kada ste se žalili na loš rad učitelja ili nastavnika u školi? Koliko puta su stručna tijela reagirala tako da brane dignitet struke, a koliko puta je rezultat bio samo zaštititi kolegu? Koliko je roditelja slušalo riječi ravnatelja: "On/ona je takav, ali što da radim, tri godine je pred mirovinom?“. Ili "Strpite se, pa predavat će vam samo ove godine!".

Sjećate li se slučaja Maškarin? 20-godišnji Miroslav Maškarin 9. srpnja 2006. završio je na rutinskoj operaciji slijepog crijeva u riječkoj bolnici, tijekom koje je došlo do oštećenja aorte. Maškarinu je zatim amputirana i jedna noga. Kazneni dio postupka je otišao u zastaru, građanski se još vodi, nakon 13 godina. Kako je to moguće i zašto nitko nije dobio otkaz?

Sustav komora se pretvorio u sustav cehovske zaštite loših

Cijeli rašireni sustav raznih komora i profesionalnih udruga pretvorio se u zaštitu ne struke i digniteta struke, već u zaštitu od "izvanjskih prijetnji" u vidu građana koji traže da se obavlja posao i novinara koji objavljuju informacije o tome tko u tom sustavu ne radi. Svi su liječnici manje-više savršeni. Još savršeniji su suci, ali i čini se osjetljiviji – ako koga nezgodno spomenete u novinama plaćate odštetu u prosjeku triput veću nego ako nezgodno pogodite osjećaje osobe drugog zanimanja. I svi imaju svoje profesionalne udruge, vijeća, komore, posebne sustave imenovanja…

Dodajmo tome da je nedavno objavljeno kako je u državnoj službi, u klasičnoj državnoj upravi koja broji nekih 60.000 ljudi, u zadnje tri godine bilo samo šest otkaza. Zamislite, u tri godine među 60.000 ljudi samo je jedan na 10.000 radio loše. Koji su to genijalci!

Ima tu još nešto: oni koji najmanje rade svoj posao u Hrvatskoj u pravilu imaju najbolju zaštitu svojih komora i upravnih organizacija. Vrijedan službenik, vrijedan učitelj, vrijedan liječnik odrađuje pošteno svoje sate, često i radi prekovremeno, dođe umoran kući i jedva čeka vidjeti obitelj i ono što se kaže – nakon posla dignuti noge na kauč. Onaj koji ne radi, onaj koji ne ispunjava normu, onaj koji za radnog vremena odlazi gdje mu se prohtije, upravo takav ima vremena za kavice s "važnim ljudima", primiti preko reda rodbinu "utjecajnih kolega", odraditi kakvu sitnu uslugu onima koji iz pozadine "drmaju" nekom strukom. Taj će biti stoput bolje zaštićen.

Naš sustav komora, profesionalnih udruga, davatelja različitih licenci, uz par izuzetaka, transformirao se u sustav srednjovjekovne cehovske zaštite. Gotovo plemenski – dio si određenog ceha, zanimanja, "naš si" i ceh te štiti radio-ne radio.

Ako ste dobri u struci – za vas je sve manje mjesta

Nemojte misliti da nam stručni ljudi odlaze samo zbog novca. U Hrvatskoj, ako ste kvalitetan radnik, danas se može i zaraditi. Ako imate riješen stan, a ima većina, nećete živjeti loše. No ljudi odlaze jer im se ovaj sustav gdje je s jedne strane politička hobotnica, a s druge kaste koje štite neradnike i loše, jednostavno gadi. Cijeli javni sektor premrežen je političkim imenovanjima, a oni koji bi trebali biti neovisni, zaštićeni su rodbinskim, cehovskim i tko zna kakvim drugim kontaktima. Takav zid stvara model potpune neodgovornosti. 

Ako ste "unutra", zaštićeni ste, makar radili i najveće gluposti i makar i najblesavijem inspektoru bilo jasno da nešto debelo kod vas ne štima. Ako ste "vani", onda ćete na svoja prava čekati desetljećima, ako uopće doživite da ih dočekate.

Osnovni elementi države se očigledno urušavaju

Tri su osnovna elementa države: unutarnja sigurnost (vas kao individue), vanjska sigurnost (vojska) i neovisno pravosuđe (sigurnost imovine). Gdje su ti elementi u Hrvatskoj? Može vam se dogoditi da vas za rutinske operacije naprave invalidom – nitko neće odgovarati. Štite vas avioni stari preko 40 godina – nitko ni za to nije odgovarao. A cijeli pravosudni sustav je manje pouzdan od 20 godina starog Yuga 45. Čak se i termini proglašavanja stečajeva očigledno propalih firmi podešavaju tako da budu nakon narednih izbora. Policiju nitko učinkovito ne nadzire. DORH je smijurija. Komunalne firme? Ajde tek tu dajte otkaz neradniku ili odgovarajte zašto je utrošen novac poreznih obveznika.

Ovo dvoje jadnika u Obrovcu samo nisu imali sreće što nisu pozicionirani dovoljno visoko. Da su saborski zastupnik i direktorica gradske firme ili EU-zastupnik i glavna tajnica parlamentarne stranke, da se malo ošišaju i urede ne da bi se uklopili u prosjek, nego bi bili i iznad njega i primali fini novac poreznih obveznika.

Posložili smo državu tako da ne postoji nešto što se zove "profesionalna odgovornost". Stoga, ne čudite se: oni kvalitetni i odgovorni će odlaziti, dok će oni poput ovog veselog dvojca zauzimati sve više mjesta i u ovom društvu čak i napredovati. Ovo je postala opasna zemlja. Čuvajte sebe i svoje jer sustav koji se očigledno raspada vas više ne može zaštititi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala