IMA DESETAK godina, agencije su prenijele zanimljivu vijesticu o ljetovanju tada najmoćnije žene svijeta, kancelarke Angele Merkel. Kancelarka, kao i dobar dio Nijemaca, voli ljetovati uvijek u istom mjestu, a to je u njenom slučaju jug Italije.

Kancelarka na dužnosti ima pravo na državni avion i kada ide na odmor. Kada govorimo o nekome ranga njemačkog kancelara, koristiti državni, obično formalno vojni avion je i jednostavnije i jeftinije nego pokušavati koristiti komercijalni prijevoz pa uskladiti cijeli cirkus pratnje, osiguranja i svega s hrpom putnika na prepunim aerodromima.

Međutim - besplatan prijevoz na odmor vrijedi samo za kancelarku, ali ne i za njenog supruga, profesora Joachima Sauera. Po njemačkim pravilima on korištenje državnog aviona kada njegova supruga ide na odmor treba platiti. I to poprilično skupo.

Čovjek realno ima novca, Joachim Sauer je vrhunski znanstvenik (kvantna kemija i još neka egzotična područja kemije), ima najviša akademska zvanja, u to doba je radio na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, što znači negdje plaću brat bratu u rangu eurozastupnika.

Suprugu njemačke kancelarke nije smetala low-cost kompanija

Profesor Joachim Sauer nije žicao besplatan prijevoz. Štoviše, cjenik njemačke države za korištenje državnog aviona mu je bio malo previsok pa je s tipičnom njemačkom nonšalantnošću čovjeka koji je postigao u životu sve pa se ne mora nikome dokazivati - odletio u Italiju low-cost kompanijom. 

Za cijelu pričicu ne bi ni saznali da nije bilo zbunjenih talijanskih sigurnosnih službi koje su dobile objašnjenje da suprug kancelarke stiže low-cost kompanijom, u ekonomskoj klasi jer druge nema te vuče sam svoj kofer natovaren šlapama, bermudama i ručnikom za plažu.

Cijela politička, pa i civilizacijska razlika između Hrvatske, gdje predsjednik sabora šverca sina državnim avionom, i Njemačke, gdje suprug kancelarke ide komercijalnim zrakoplovom jer za državni mora obilato platiti - je u ovoj kratkoj priči.

U zemljama gdje vlada red - javna služba je za služenje, ne za povlastice

U zemlji gdje vlada red i gdje javna služba služi služenju, a ne korištenju sitnih povlastica - pravila se znaju.

Partner se vodi u državnički posjet ako je to dio protokola (s time da u takav posjet ide državni poglavar, ne predsjednik vlade ili parlamenta). Onda, naravno, partner putuje na račun države. Recimo da predsjednik Milanović ide u državni posjet SAD-u, prva dama Sanja Musić Milanović imala bi poseban raspored s prvom damom Jill Biden.

Djeca se eventualno na državni račun mogu voditi u jednom slučaju - kada je državni poglavar (ne premijer, ne predsjednik parlamenta, već državni poglavar, predsjednik ili monarh) katolik koji ide u audijenciju kod pape.

Gordan Jandroković niti je državni poglavar (osim ako Milanović ne da ostavku), a posjet utakmici sigurno nije audijencija kod pape. Njegovom sinu nije mjesto u državnom avionu s državnom delegacijom, makar se išlo na utakmicu.

Obrazloženje vlade je smiješno - kao nema ničeg spornog jer zbog sina predsjednika sabora nije nastao dodatni trošak. Jasno je da jedna osoba više ili manje u našem državnom avionu Challenger CL-604 pozivne oznake 9A-CRO ne znači neku značajnu promjenu u količini potrošenog goriva lijepog i kvalitetnog poslovnog mlažnjaka koji može prijeći Atlantik bez slijetanja po gorivo. Zato je uostalom i kupljen - za česte Tuđmanove posjete SAD-u i UN-u.

Najviši dužnosnici trebaju biti primjer narodu

Stvar je primjera - ako se najviši državni dužnosnici rukovode onom "ja to mogu jer sam na položaju", onda su tisućama niže rangiranih ispod sebe primjer da i sami mogu ponegdje nešto ušićariti. 

Ako ovi na vrhu počnu sa sitnim povlasticama, postaje normalno voziti djecu u školu u službenom automobilu, "jer to je samo malo skretanje", onda se može vikendom uzeti službeni kombi za seljenje jer "ionako vikendom nikome ne treba", onda se može uzeti i službeni alat za vikend-fuš jer "ionako ga nitko ne koristi."

Na kraju dođemo do tisuća takvih zloporaba - gdje ovi gore namještaju besplatne letove, ovi u sredini putne naloge i službena vozila, a oni pri dnu ljestvice mažnjavaju uredski pribor i toaletni papir, jer sve je to postalo "normalno".

Ako je danas ugurati sina u službeni avion nešto "bez troška", onda je sutra i ugurati sina u na službenu funkciju isto "bez troška" (netko je ionako morao biti primljen), pa je ugurati nećaka u javnu nabavu isto prihvatljivo - jer netko ionako mora isporučivati robu i popravljati ceste, na kraju je i namjestiti rodbini koncesiju isto prihvatljivo - jer netko ionako mora obavljati uslugu po koncesiji, za plažu ili linijski prijevoz, svejedno.

Upravo u ovim sitnim povlasticama "za svoje", a koje onda tisuće drugih ljudi koriste kao primjer za neke svoje sitne povlastice - kreće rasap društva, upravo zato umjesto uredne srednjoeuropske države imamo zemlju koju su gospodarski preskočili mnogi kojima smo se nekada smijali. 

Upravo zbog ovakvih stvari imamo društvo potpuno premreženom nepotizmom, "ima li mene tu", "znaš li tko sam ja" i "taj je moj, ne diraj ništa." Kreću, nemojmo se zavaravati, ovakve stvari od vrha. Kada onaj na političkom vrhu lovi sitne povlastice, lovit će i tisuće niže rangiranih.

Države u koje se Hrvati iseljavaju ne dopuštaju ovakve povlastice

Ovakve sitne nezaslužene povlastice koje sebi dopuštaju oni na vrhu, generiraju Hrvatsku koja gubi građane gore nego da je rat. A gdje Hrvati odlaze? Zanimljivo, upravo u ona društva gdje je normalno da suprug svemoćne kancelarke sam plaća put ili da se daje ostavka kada ministrica na službenu karticu kupi čarape i novac nadoknadi naredni tjedan.

Dogodilo se to naime u Švedskoj - ministrica kupila nove čarape jer su joj na putu pukle, platila službenom karticom, nadoknadila trošak naredni tjedan i, nakon što se to saznalo, dala ostavku jer službena kartica ne služi kupovanju čarapa. 

A što kaže Jandroković? Kaže da je praksa bila eto takva, pa se poziva na Katar: "Postupao sam identično praksi koja je bila na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Dobio sam poziv predsjednika UEFA-e Čeferina da prisustvujem. (…) Povjerenstvo je otvorilo predmet zbog puta mog sina. I u Katar smo išli s članovima svoje obitelji. Tad nisu otvorili nikakav postupak, nisu dali nikakve smjernice."

Sada je naravno krivo Povjerenstvo. A Jandroković se opravdava - tako se do sada radilo. A možda smo ipak malo odrasli kao država i kao demokracija, pa smo neke stvari počeli drugačije gledati?

Malo smo politički ipak evoluirali

Davno, dok je još bio ministar vanjskih poslova, 2010. godine Gordan Jandroković je rekao, kada se govorilo o temama davanja ostavki iz moralnih razloga: "Za davanje ostavki iz moralnih razloga treba nam jača demokracija. Za takvo što idemo u tom smjeru." Pa, evo, čini se da smo napravili korak dalje, krenuli u tom smjeru, i upravo je time Jandroković nezadovoljan.

Stvar treba riješiti kao i drugdje - ako netko želi ići vladinim avionom, a nije dio službene delegacije, onda treba poslati cjenik. Sukladan cijeni korištenja poslovnog mlažnjaka od 12 sjedala, ne cijeni komercijalne linije, pa ako neki dužnosnik želi povesti sina, kćer, suprugu, supruga, partnera, partnericu ili tetku - lijepo uplatiti u proračun, 1000-2000-3000 eura, koliko košta korištenje tako luksuznog prijevoza. Izuzeci su državni protokolarni posjeti s partnerom, a to nogomet sigurno nije.

U zgradi sabora, koja se upravo obnavlja, trebalo bi uklesati natpis koji još uvijek stoji tamo u Kneževom dvoru u Dubrovniku na ulazu u palaču Velikog vijeća: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima).

Te četiri riječi na latinskom su, uostalom, sve što političar treba znati kada dođe u neku dvojbu - je li ono što radi privatni ili javni interes. U ovom slučaju, Jandrokovića koji vodi sina na utakmicu, nema javnog interesa, pa onda ni mjesta korištenju državnog aviona.