IAKO se sve češće piše o sve gorem stanju čečenskog vođe Ramzana Kadirova, ovih dana se izvještava kako je završio jedan od najvećih političkih sukoba između Kadirova i Kerimova, koji je eskalirao krajem 2024. godine. Sulejman Kerimov - milijarder i senator iz Dagestana zauzeo je jednu od glavnih uloga u sukobu povezanih s kompanijom Wildberries.

Povijest sukoba

Sukob oko Wildberriesa izbio je u javnost nakon što tijekom lipnja 2024. godine objavljeno da će se spajati najveća ruska online trgovina sa znatno manjom kompanijom za izradu reklama Russ Outdoor. Spajanje kompanije imao je dvije razine.

Prva je bila na razini privatnog odnosa tada još uvijek bračnog para Bakaljčuk. U to vrijeme bračni par se razvodio, tako da je supruga Tatjana Bakaljčuk praktički preuzela cijelu kompaniju. Također, pojavila se informacija da je Tatjana Bakaljčuk pronašla novu ljubav u liku Roberta Mirzojana, jednog od vlasnika Russ Outdoora.

Za spajanje kompanija bio je i "zaštitnik" braće Mirzojan Sulejman Kerimov - oligarh i senator u Vijeću Federacije gdje predstavlja Dagestan. Radi se o tipičnom ruskom oligarhu s Kavkaza koji je izuzetno bogat i politički utjecajan.

Da bi stvar dosegla najviši nivo, pobrinuo se predsjednik Putin, koji je "blagoslovio" spajanje kompanija, kako bi se stvorila konkurentska kompanija po uzoru na Amazon ili Alibabu,  s ciljem da se stvori sustav plaćanja rubljima na globalnoj razini i tako ublaže sankcije.

Cijela priča nije "sjela" bivšem suprugu Tatjane Bakaljčuk (sada Kim) - Vladislavu. On je zaštitu odlučio pronaći u čečenskom vođi, koji je obećavao da će "pomiriti obitelj". Sukob se tako pretvorio i u etnički sukob Inguša i Čečena, dvaju naroda koji imaju povijest sukoba i napetih odnosa na Kavkazu.

U tom sukobu ranjen je bivši MMA borac Umar Čičajev koji je ujedno bio i aktivni pripadnik čečenske Rosgvardije te jedan od jako bliskih ljudi Adamu Delimhanovu. S druge strane su poginula dvojica Inguša koji su bili zaštitari u zgradi kompanije.

Čečeni u neugodnoj situaciji

U tome periodu odnosi Moskve i Groznog su bili na najnižoj razini još od rata u Čečeniji, a postojale su ozbiljne indicije da ovo ne završi samo na sukobu oko sporne kompanije. Međutim, dvojica mrtvih Inguša jako su otežali Kadirovu i Delimhanovu daljnju borbu, jer je dojam u javnosti bio izrazito negativan prema njima.

Moskva se tu postavila kao svojevrsni "medijator", prikazujući sukob kao sukob dviju etničkih grupa. Istražni komitet je pokrenuo kazneni postupak, a zadržano je više od pedeset sudionika pucnjave u centru Moskve, uključujući i Vladislava Bakaljčuka.

Ono što je bio problem za čečenskog vođu jest, što su većina zadržanih Čečeni koji su redom bili pripadnici specijalnih snaga. Ono što je još gore, prijetilo je da bi cijela istraga mogla dovesti i do samog Delimhanova, što bi bio ozbiljan udarac za Kadirova.

U tom periodu nakon upada u zgradu kompanije, Kadirov je u Čečeniji proglasio "krvnu osvetu" prema senatoru Kerimovu. Ova prijetnja, javno izgovorena najavila je novi obračun. Ipak, sukob se nije rasplamsao. Kerimov je prema pisanjima pojačao sigurnost zbog prijetnje, ali osim nekih prijetnji, nisu zabilježeni novi sukobi.

Pomirba

Čak štoviše, ovih se dana nazire kraj ovog sukoba. Prošli mjesec je došlo do javne pomirbe Kadirova i Kerimova. Prema pisanjima, pomirba je postignuta uz izravno sudjelovanje Kremlja. Ono što je najbitnije jest zbog čega je došlo do pomirenja.

Razni izvori tvrde da su vlasnici Wilberriesa (koji je promijenio vlasničku strukturu) bili prisiljeni isplatiti čečenskom vođi i njegovom okruženju oko dvije milijarde dolara. To je prema istim izvorima bila cijena pomirbe.

Tako je Kadirov izašao iz sukoba s ogromnom financijskom koristi, iako je postojala mogućnost da izgubi puno toga. U kontekstu pomirbe, pojavile su se i špekulacije, da je Kadirov zbog svog lošeg zdravstvenog stanja te prometne nesreće u kojoj je sudjelovao i sin čečenskog vođe uz sve priče o novom nasljedniku pristao na ovaj dogovor.

To sve je moglo dakako imati utjecaj na odluku Kadirova, ali prvenstveno se radi o velikom novcu i pritisku vrha države da se taj spor riješi. Što se tiče takvog načina rješavanja financijskih sporova, to je ustvari čest "izvaninstitucionalni" način rješavanja sporova pod patronatom Kremlja.

Kremlj, odnosno Moskva je kroz povijest često etničke ali i druge vrste sukoba rješavala s pozicije medijatora, gdje bi se odredila "fer" cijena takvih pomirbi. Kadirov kojeg se sve češće spominje kao vođu koji gubi moć, nije imao previše mogućnosti nego pristati na pomirbu u zamjenu za veliku količinu novaca. Time je, barem privremeno smanjena napetost u kavkaskom dijelu Ruske Federacije.