Transplantacija matičnih stanica pacijentu iz Osla dovela do rijetke remisije HIV-a
ŠEZDESETTROGODIŠNJI Norvežanin, poznat kao "pacijent iz Osla", postao je jedan od rijetkih ljudi kod kojih je HIV ušao u dugotrajnu remisiju nakon što je primio transplantaciju matičnih stanica od svog brata.
Iako se HIV danas može kontrolirati lijekovima koji zaustavljaju umnožavanje virusa, on ostaje prisutan u tijelu i ponovno se aktivira čim se terapija prekine. Zbog toga su ovakvi slučajevi od neprocjenjive važnosti za znanstvenike koji rade na potpunom izlječenju, piše Science Alert.
Transplantacija zbog rijetkog oblika raka
Muškarac iz Osla podvrgnut je transplantaciji matičnih stanica koštane srži radi liječenja rijetkog oblika raka krvi.
U posljednjem trenutku otkriveno je da njegov brat, koji je bio donor, nosi rijetku genetsku mutaciju za koju je ranije dokazano da pruža otpornost na HIV.
Znanstvenici predvođeni timom sa Sveučilišne bolnice u Oslu pažljivo su pratili učinak zahvata na virus. Istraživači su nadzirali takozvani "kimerizam" - proces u kojem donirane stanice preuzimaju funkciju krvnih i imunosnih stanica primatelja.
Virus je uklonjen iz tijela
Četiri godine nakon alogene transplantacije hematopoetskih matičnih stanica (HSCT), kod pacijenta su nestali svi tragovi funkcionalne HIV DNK. Dvije godine nakon transplantacije mogao je prekinuti s uzimanjem lijekova za HIV, a pet godina nakon zahvata i dalje nema dokaza o povratku virusa.
"Slučaj pacijenta iz Osla vrijedan je doprinos postojećem znanju o slučajevima izlječenja od HIV-a", navode istraživači u objavljenom radu. "Štoviše, ova i druge studije o izlječenju HIV-a poboljšavaju naše razumijevanje patologije virusa, molekularnih mehanizama i prediktivnih biomarkera koji bi mogli biti od šireg interesa, i to ne samo za pacijente liječene alogenom transplantacijom matičnih stanica."
Ključna genetska mutacija
Mutacija prisutna u genima brata, poznata kao CCR5Δ32/Δ32, uklanja receptor CCR5 na bijelim krvnim stanicama, koji HIV inače koristi kao ulaznu točku. To imunosni sustav čini praktički neprobojnim za virus. Naknadni testovi potvrdili su da su transplantirane imunosne stanice u potpunosti preuzele funkciju.
Iako su u tijelu ostali neki fragmenti HIV-a, oni nisu bili u funkcionalnom stanju niti su se mogli ponovno razviti u aktivan virus. Iako su se ovakvi slučajevi već događali, ovaj je posebno značajan jer su provedena opsežna testiranja crijeva, koja su se pokazala čistima od funkcionalne HIV DNK. Upravo se u crijevima virus najčešće skriva u latentnom stanju, spreman za ponovnu aktivaciju.
Imunološki sustav "zaboravio" na virus
Istraživači su također otkrili da se razina HIV protutijela kod pacijenta iz Osla smanjila, a T-stanice, koje su dio imunosnog sustava, prestale su reagirati na prijetnju HIV-a.
Činilo se kao da je biološko sjećanje na virus izblijedjelo zajedno sa samim virusom.
"Nepostojanje odgovora T-stanica specifičnih za HIV u našim podacima podupire hipotezu da je upravo to u korelaciji s trajnom remisijom HIV-a", pišu istraživači.
Metoda nije praktično rješenje za sve
Iako su ovo ohrabrujuće vijesti, transplantacije matičnih stanica koštane srži nisu održiva ni praktična opcija za opće izlječenje od HIV-a.
Riječ je o rizičnim zahvatima koji predstavljaju potpuno ponovno pokretanje imunosnog sustava, ostavljajući pacijente izrazito osjetljivima na infekcije. Izvode se isključivo kao posljednja opcija u spašavanju života. Istraživači ističu da oko 10 do 20 posto pacijenata koji se podvrgnu ovakvoj transplantaciji umire unutar godinu dana.
Pacijent iz Osla doživio je tešku reakciju na transplantat, poznatu kao bolest presatka protiv primatelja, koju je njegovo tijelo na kraju uspjelo savladati. Znanstvenici smatraju da je upravo ta reakcija imunosnog sustava, zajedno s lijekovima korištenim za njezino suzbijanje, možda djelomično odgovorna za gotovo potpuno uništenje HIV-a.
Smjer za buduća istraživanja
Daljnja istraživanja mogla bi se usmjeriti na tu mogućnost. Znanstveni tim planira analizirati podatke iz svih dosadašnjih rijetkih slučajeva "izlječenja" kako bi bolje razumjeli što nam ti pacijenti mogu otkriti o načinima na koje se HIV može pobijediti. "U budućnosti će ključan korak biti usporedba postojećih slučajeva izlječenja od HIV-a kako bismo utvrdili najučinkovitiju kombinaciju biomarkera", navode istraživači. "Provođenje meta-analiza podataka pojedinih pacijenata logičan je idući korak, idealno uz prospektivno uzorkovanje i nove analize prema usklađenim protokolima u centraliziranim laboratorijima."