PANDORINI dokumenti nisu prvi paket tajnih financijskih dokumenata koji su otkrili skrivenu imovinu i sumnjive poslovne prakse svjetskih moćnika i bogataša i industrije offshore tvrtki, računa i diskretnih banaka, odvjetnika, računovođa i konzultanata koji upravljaju njihovim bogatstvom.

Prije njih smo u posljednjih sedam godina imali i FinCen Files, Paradise Papers i LuxLeaks. Ali Pandora Papers, odnosno Pandorini dokumenti predstavljaju najveće curenje tajnih financijskih dokumenata dosad s čak 11.9 milijuna dokumenata koji sežu od 1996. do 2020., od 14 različitih pružatelja offshore usluga koji se odnose na financijske tajne 35 sadašnjih i bivših svjetskih državnih čelnika, više od 330 dužnosnika u više od 90 zemalja i teritorija te razne tajkune, oligarhe, zvijezde iz show-businessa, ali i mafijaše.

Na popisu je ukupno 130 milijardera. 

Ukupna veličina Pandora Papersa je čak 2.94 terabajta podataka. Usporedbe radi, Panama Papers, koji su izašli 2016. godine, iznosili su 2.6 terabajta i odnosili su se samo na jedan izvor, pravnu tvrtku Mossack Fonseca registriranu u Panami, po kojoj su i dobili ime. Paradise Papers, koji su objavljeni godinu kasnije, sadržavao je 1.4 terabajta podataka i odnosio se na offshore pružatelja pravnih usluga Appleby. 

Kao i na ta dva paketa, i na Pandorinim dokumentima radio je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), ovaj put u suradnji s čitavim nizom svjetskih medija: BBC-jem, Guardianom, Washington Postom, Le Mondeom, El Paisom, PBS-om, Süddeutsche Zeitungom, slovensko-hrvatskim istraživačkim portalom Oštro i stotinjak drugih diljem svijeta. 

Porezne oaze: Od Monaka i Bahama do Južne Dakote

ICIJ je inače neovisna međunarodna mreža sa sjedištem u Washingtonu, s više od 200 novinara i 100 medijskih organizacija u više od 70 zemalja, a svjetsku pozornost stekao je upravo radom na Panama Papersima 2016. To je, sada vidimo, bio tek početak razotkrivanja sjenovite financijske mreže razgranate po poreznim oazama kao što su Kajmanski otoci, Britanski Djevičanski Otoci, Bahami, Panama, Belize, Gibraltar, Monako, Dubai, Švicarska, Singapur, ali sve više i pojedine američke savezne države poput Južne Dakote ili Delawarea.

"Postoji tisuću i jedan različit način za opisivanje poreznih oaza. Obično se smatra da se radi o zemlji ili pravnoj jurisdikciji gdje možete smjestiti svoj novac i izbjeći plaćanje poreza tamo gdje ste zaradili taj novac", objasnili su Will Fitzgibbon iz ICIJ-a i Greg Miller iz Washington Posta.

Naravno, porezne oaze su u načelu legalne, a zemlje koje su pristale biti porezne oaze ili utočišta rade to kako bi potakle strana ulaganja. 

"Iako ovo ne mora biti ilegalno u svakom slučaju, vrlo je problematično u smislu etike i rastuće nejednakosti diljem svijeta", dodaje Fitzgibbon.

"Ovdje ne gledamo par milijuna dolara. Gledamo u bilijune dolara"

Dokumenti na kojima su stotine novinara radile mjesecima otkrivaju stvarne vlasnike više od 29.000 offshore tvrtki (dvostruko više nego u Panama Papersima) koji dolaze iz više od 200 zemalja. Najviše ih je iz Rusije, Velike Britanije, Argentine, Kine i Brazila, ali našlo se i korisnika offshore usluga iz Hrvatske. 

>> U Pandorinim dokumentima i suosnivač poznate 18+ stranice, 8 zemalja najavilo istrage

"Nikad dosad nije bilo ničega ovakvih razmjera. Ovo pokazuje stvarnost o tome što offshore tvrtke mogu ponuditi ljudima da sakriju sumnjivu gotovinu ili izbjegnu porez", rekao je urednik ICIJ-a Fergus Shiel. 

A njegov kolega Gerard Ryle istaknuo je: "Govorimo o nekima od najpoznatijih ljudi na svijetu koji se nalaze u ovim dokumentima. Predsjednici, premijeri, ministri u vladi...Ovdje ne gledamo par milijuna dolara. Gledamo u bilijune dolara."

Predsjednici Češke, Crne Gore, Čilea, Azerbajdžana, premijer Emirata, kralj Jordana...

Među najvećim imenima vlasnika offshore računa i tvrtki, koji su ovaj tajni financijski sustav koristili da bi sakrili svoje bogatstvo od vlastitih građana, poreznih službi, vjerovnika ili čak od policijskih istražitelja, nalaze se češki premijer Andrej Babiš, jordanski kralj Abdulah II, crnogorski predsjednik Milo Đukanović, ekvadorski predsjednik Guillermo Lasso, predsjednik Čilea Sebastian Pinera, vladar Dubaija i premijer Ujedinjenih Arapskih Emirata Muhamed bin Rašid al-Maktum, predsjednik Kenije Uhuru Keyatta, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, kao i navodna bivša ljubavnica ruskog predsjednika Vladimira Putina, Svetlana Krivonogih. 

Osim luksuznog stana u Monte Carlu koji je kupila za 4 milijuna dolara 2003., nedugo nakon što je rodila dijete za koju ruski portal Projekt tvrdi da je Putinovo, Krivonogih je preko offshore računa kupila stan u luksuznom kompleksu u svom rodnom gradu Sankt Peterburgu, nekretnine u Moskvi, jahtu i drugu imovinu, u ukupnoj vrijednosti od oko 100 milijuna dolara.

>> Pandorini dokumenti: Putinova navodna ljubavnica ima imovinu od 100 milijuna dolara

Dokumenti, piše Washington Post, pokazuju kako su kralj Jordana te predsjednici Češke, Ekvadora, Kenije i drugi aktualni i bivši čelnici država i vlada u mreži offshore računa i tvrtki sakrili gotovinu, nekretnine i drugu imovinu vrijednu milijune dolara. Kralj Abdulah II preko tvrtki paravana registriranih u poreznim oazama tajno je kupio luksuzne vile u Malibuu, Kaliforniji, Washington D.C.-ju i Londonu, ukupne vrijednosti više od 100 milijuna dolara. 

Razotkriveni Đukanović i Vučićev ministar Mali

Tu je i ministar financija Srbije i bliski suradnik predsjednika Aleksandra Vučića, Siniša Mali, za kojeg su novinari istraživačkog portala KRIK i međunarodnog Projekta za izvještavanja o korupciji i organiziranom kriminalu (OCCRP) još 2015. otkrili da je za oko 5 milijuna eura kupio 24 luksuzna stana u bugarskom ljetovalištu Sveti Nikola na Crnom moru. 

Mali je to negirao, a Vučić ga je branio. Ali Pandorini dokumentu dokazali su da je Siniša Mali zaista kupio ove stanove 2012. i 2013. preko dvije offshore kompanije, Brigham Holding & Finance Inc. i Etham Invest & Finance Corp. u vrijeme kada je bio Vučićev ekonomski i financijski savjetnik.

Zahvaljujući Pandorinim dokumentima, crnogorska nezavisna Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) otkrila je i da su crnogorski predsjednik (i dugogodišnji bivši premijer) Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. preko švicarske fiducijarne tvrtke osnovali dva trusta na Britanskim Djevičanskim Otocima. Trustovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlaštena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove.

Češki populistički predsjednik i milijarder Andrej Babiš, kojeg kritičari nazivaju "češki Trump", također je otvorio investicijsku offshore kompaniju preko koje je kupio dvorac Bigaud na jugu Francuske za 22 milijuna dolara, što nije prijavio.

Azerbajdžanski predsjednik s obitelji pokupovao nekretnine po Britaniji za 400 milijuna funti

Otkriveno je  kako je i obitelj azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva, notorne po korupciji i bogatstvu, za više od 400 milijuna funti preko raznih offshore tvrtki došla do 17 britanskih nekretnina za koje nitko nije znao. Među njima je i ured u Londonu vrijedan 33 milijuna funti, čiji je vlasnik 11-godišnji sin dugogodišnjeg autoritarnog predsjednika, Hejdar Alijev. Drugi blok ureda prodali su ni manje ni više nego britanskom Kraljevskom imanju (Royal Estate) za 66 milijuna funti.

I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je, slično kao i Babiš, došao na vlast zahvaljujući predizbornim obećanjima da će očistiti notorno korumpirano gospodarstvo pod utjecajem oligarha, također je otkriven. On je tijekom predizborne kampanje prenio svojih 25% udjela u offshore tvrtki na bliskog prijatelja koji sada radi kao predsjednikov savjetnik, prema dokumentima.

Bivši britanski premijer Tony Blair i supruga uštedjeli su pak 312.000 funti poreza prilikom kupnje nekretnine u Londonu jer je ona bila u vlasništvu offshore kompanije. Umjesto da kupi nekretninu direktno, Cherie Blair je otvorila tvrtku u Velikoj Britaniji, koja je onda kupila tvrtku koja je bila vlasnik nekretnine te je tako njena tvrtka postala novi vlasnik nekretnine. Na kupnju tvrtke ne plaća se porez, stoga Blairovi nisu platili porez. Cherie Blair sad tvrdi da su prodavači inzistirali na tome da se nekretnina proda preko tvrtke drugoj tvrtki, piše BBC.

Ovaj paralelni financijski svemir, za koji odavno znamo, ali čije su tajne istraživački novinari počeli otkrivati zahvaljujući zviždačima koji su ih opskrbili dokumentima, ima vrlo opipljiv utjecaj i na svijet "običnih" građana država diljem svijeta: povećava nejednakost, sakriva goleme sume novca od poreznih službi koje bez problema naplaćuju porez tim "običnim" građanima, a omogućuje mafijašima i korumpiranim dužnosnicima koji su se obogatili pronevjerom državnog novca da to bogatstvo zaštite od eventualne istrage ili sankcija. 

"Dvije razine: jedna za obične ljude koji igraju po pravilima, druga za bogate koji ustvari varaju"

"To je svojevrsni sustav od dvije razine: jedna za obične ljude koji igraju po pravilima i druga za bogate koji, ponekad legalno, ponekad nelegalno, ustvari varaju", zaključio je novinar Guardiana Luke Harding. 

"Povežete se s pružateljem usluga ili menadžerom imovine i oni u biti kupe offshore tvrtku za vas, ali ključna stvar je da ta tvrtka ne glasi na vaše ime. Imate nekakve lažne direktore čija imena tamo stoje, ali nema ničega što vodi natrag do vas. A kad imate takvu offshore tvrtku, možete otvoriti bankovni račun koji nije na vaše ime, već na ime offshore tvrtke koju nitko neće naći. Možete kupovati stvari - jahte, privatne avione i prije svega, nekretnine, goleme količine nekretnina u Londonu, New Yorku, diljem svijeta, koje formalno drže offshore tvrtke, ali u stvarnosti pripadaju vrlo bogatim pojedincima, bez da to itko sazna", objasnio je Harding ovaj proces.

"Offshore financijski sustav problem je koji bi trebao zabrinuti svaku osobu koja poštuje zakone u cijelom svijetu", ocijenila je za Washington Post Sherine Ebadi, bivša službenica FBI-ja koja je bila glavna agentica u desecima slučajeva financijskog kriminala.

Ebadi je također istaknula da offshore računi i trustovi kojima se skrivaju stvarni vlasnici imovine igraju bitnu ulogu u krijumčarenju oružja, droge, hakerskim napadima takozvanim ransomwareom i drugim vrstama organiziranog kriminala. 

"Ovi sustavi ne služe samo da bi porezni prevaranti izbjegli plaćanje svog poštenog udjela (poreza). Oni potkopavaju tkivo dobrog društva", zaključila je Ebadi.

Trust kao ključni instrument u offshore makinacijama

Investicijski trust, jedan od glavnih instrumenata u ovom tajanstvenom financijskom sustavu, u svojoj najjednostavnijoj i najmanje kontroverznoj formi funkcionira tako da bogati član obitelji osnuje trust fond za svog nasljednika koji kontrolira treći član obitelji ili neki drugi posrednik, a od kojeg nasljednik dobiva mjesečnu rentu. 

No ovdje govorimo o ponešto složenijoj vrsti trusta. Zajedničko im je to da imaju tri strane: stranog vlasnika, koji se naziva i "stanar", "povjeritelj" ili "davatelj" (eng. settlor), koji određenu imovinu tajnim ugovorom daje pod kontrolu "povjerenika" (eng. trustee), a koji tu imovinu čuva ili njom raspolaže za korist korisnika trusta (eng. beneficirary).

A svaka od ovih strana može biti fizička osoba, skupina osoba, pravna osoba odnosno tvrtka - ili neka kombinacija jednog i drugog. Također, ključan element trusta je da imovina koju kontrolira egzistira u svojevrsnom pravnom limbu, zbog kojeg i stvarni vlasnik i povjerenik korisnik (koji teoretski, kad se razgrne mreža fiktivnih tvrtki i tajnih računa, mogu biti ista osoba ili osobe) mogu reći da nisu vlasnici imovine.

A takav su pravni limb, kao i skrivanje pravnog vlasništva, idealni za bogate klijente koji žele izigrati sustav - čak i ako se radi o javnim dužnosnicima i državnicima koji bi trebali biti čuvari tog sustava. 

Hotel na Malom Lošinju kao primjer mreže offshore tvrtki i trustova kojom se prikriva vlasništvo

U nekim američkim saveznim državama, piše Washington Post, specijalizirani odvjetnici i konzultantske firme dizajnirali su, zahvaljujući financijskoj deregulaciji, elaborirane strukture trustova pomoću kojih se stvarni vlasnici mogu zaštititi od poreznih službi, vjerovnika ili istražitelja. 

>> Pandorini dokumenti otkrili prave vlasnike lošinjskog turističkog diva

Izgleda da su se ovom vrstom financijskog instrumenta poslužili i pravi vlasnici hotela s pet zvjezdica Bellevue na Malom Lošinju, koji je dio grupacije Jadranka, čiji su vlasnici dosad bili nepoznati. Slovensko-hrvatski istraživački portal Oštro otkrio je, proučavajući Pandorine dokumente, da su iza tajanstvenog preuzimanja Jadranke 2013. zapravo stajali članovi obitelji Mihajla Perenčevića, hrvatskog poduzetnika koji predvodi ruski Velesstroj, te njegovog suradnika u Velesstroju Krešimira Filipovića.

Infografika: Oštro; Izvor: Pandora Papers

Tvrtka Beta Ulaganja koja je formalno preuzela Jadranku pripada ruskoj banci Promsvyazbank, ali osnovana je kako bi upravljala imovinom ruskog zatvorenog fonda AB Fund. Iza nje se krila prava mala mreža tvrtki iz različitih poreznih oaza od Cipra do Britanskih Djevičanskih otoka, a koje na kraju vode do braće Predraga i Mihajla Perenčevića, njihovog oca Nikole i njihovog poslovnog partnera Krešimira Filipovića.

>> Američki portal: Bezos, Musk i Soros godinama ne plaćaju porez na dohodak

Što se Pandorinih dokumenata u cjelini tiče, jednako zanimljivo je tko nije pronađen među njima kao i tko jest. Nigdje, naime, nema najbogatijih ljudi na svijetu: osnivača i vlasnika Tesle Elona Muska, osnivača i bivšeg vlasnika Microsofta Billa Gatesa ili osnivača i vlasnika Amazona (i Washington Posta) Jeffa Bezosa. 

Financijski stručnjaci smatraju da superbogati Amerikanci uglavnom plaćaju tako niske porezne stope da ni nemaju toliko motiva tražiti inozemne porezne oaze na kojima će skrivati svoje milijarde od poreznika. Američki istraživački portal ProPublica tako je u lipnju, uvidom u porezna izvješća navedenih milijardera, otkrio da Bezos 2007. i 2011., a Musk 2018. nisu platili ni dolara saveznog poreza na dohodak, zahvaljujući američkom poreznom sustavu i činjenici da njihovo neizmjerno bogatstvo ne leži u prihodima, već imovini, uglavnom dionicama. 

No isto tako, to što ih nema u Pandorinim dokumentima može naprosto značiti da usluge traže na drugim offshore jurisdikcijama koje nisu bile obuhvaćene ovim otkrićem, što znači da je posao istraživača još daleko od završenog.