Troskot je pitao Šterna o ulozi Gorana Granića. "Gdje je završilo 505 milijuna dolara od MOL-a? To je plinovod s protočnosti 3 posto, što je zasluga g. Granića. Kako takva osoba može završiti u NO-u HEP-a? HEP ide prema bankrotu."

Štern je rekao: "Uloga Granića u prodaji Bijelih noći nije mi vidljiva do kraja, ali sam čuo da je zagovarao prodaju. Kao energetski stručnjak godinama je vodio Institut Hrvoje Požar. Bilo koja politika treba se usredotočiti na to da Hrvatska može biti zadovoljena energetikom koju bi sama proizvodila i koja bi jamčila sigurnost narodu."

Saborska zastupnica Katarina Peović upitala je o potpisivanju četiri, kako navodi, štetna ugovora u vezi Bijelih noći. 

"Puno toga visi u zraku u Hrvatskoj. Smatram projekt Bijele noći kao jedan od najvećih Ininih uspjeha. Za 16 milijuna dolara plaćenih radom Ine u Rusiji se kupilo nešto što je imalo potvrdu svjetske inženjering kuće, čija je vrijednost tad bila 279 milijuna dolara. Digli su proizvodnju u prvoj godini i s tim se već isplatila kupovina, zaradilo se 60 milijuna dolara i Bijele noći su prodane za 75 milijuna dolara, od kojih 20 milijuna nikad nije ušlo u Hrvatsku. Što se tiče ugovora, oni nisu štetni. Moj potpis na ugovor je samo bio dokaz da Ina stoji iza ugovora, a ne engleska kompanija koja je formirana nekoliko mjeseci prije toga."

Mirela Ahmetović je rekla: "Drago mi je što je Zekanović potvrdio da je vlada Milanovića štitila interese RH. Može li DORH nešto napraviti, koja je njihova uloga?"

"Popis nacionalnih interesa se mijenja, donosi ih vlada. Razlika je kad država djeluje kao javna vlast i kao dioničar. Samo mogu potvrditi da, kad djeluje kao dioničar, onda je u istom položaju kao bilo tko drugi. Kad djeluje kao javna vlast, onda ima druge interese. Kao dioničaru u interesu joj je uništiti svoje konkurente, a kao javna vlast se prema svima mora ponašati jednako.

Što se tiče uloge DORH-a, u građansko-pravnim stvarima DORH je u čudnoj poziciji. S jedne strane je zastupnik po zakonu, a s druge je punomoćnik i tad mora raditi što mu nalogodavac, tj. vlada ili sabor kažu. DORH, kad mu paše, uvjetno rečeno, kaže da je zastupnik, a kad vlada traži mišljenje, onda ne odluči, onda kaže da je samo zastupnik. Može li što učiniti? Može. Može li vlada? Može. Je li netko propustio nešto učiniti? O tome bih privatno, a ne javno jer ovo nije mjesto za to. DORH je najmanje kriv jer su neki hrvatski propisi inkompatibilni."

Davor Štern se ponovno upleo u raspravu:

"Ja cijelo vrijeme tvrdim da dijalog nije postojao, od privatizacije na dalje. Nikad se nisu postavili stručni ljudi za rješavanje dnevnih problema i činjenica je da MOL ima snagu i znanje. Za razgovor s MOL-om trebaju ljudi koji znaju što rade. Da je to bilo od početka, do arbitraže ne bi došlo.

Govorilo se o skrbničkim računima. Meni taj pojam kao građaninu nije jasan. Ako se svi bore s korupcijom, je li moguće da banke imaju pravo držati anonimne skrbničke račune na kojima mogu sjediti dionice MOL-a? Tim bi se pitanjem ovo vijeće trebalo pozabaviti", rekao je.

"Predsjednik VS-a Dobronić tvrdi da su ugovori koji su posljedica kaznenog djela ništetni po sili zakona", rekla je Dalija Orešković i pitala o tom stavu u kontekstu Ininih ugovora, kao i može li se promijeniti statut Ine.

"Da, slažem se. Ako je temelj ništetan, onda je i sve što slijedi ništetno. No, onda ne bi bilo sporazuma dioničara koji daje više prava nego što bi država imala iz tih 44% i, druga stvar, suštinski se ne bi dogodila promjena. Kad imate odnos između dioničara koji imaju toliko suprotna stajališta o nekim pitanjima, preglasavanje bi uvijek bilo protivno interesu jednog. Moglo bi se to regulirati internim aktom dok se to ne dogodi."

Dalija Orešković je ustvrdila da je razlika između postavljanja pitanja i vrijeđanja ljudi koje je Vijeće pozvalo radi dobivanja bitnih informacija, poručivši Zekanoviću da ometa rad i nanosi štetu ugledu Antikorupcijskom vijeću. Poručila mu je da napusti sjednicu ako nema konkretnih pitanja.

Zekanović joj je odgovorio da je "promašila cijeli fudbal". "Smisao ovoga je da se oporba dodatno promovira, ovo vijeće gubi smisao", rekao je.

Petrović je na sve ovo odgovorio: "Ne možete od nečijeg mišljenja izvoditi zaključak da je riječ o činjenici. To je kao da kažete, ako vlada donese odluku u najboljoj vjeri, da se tvrdi da je to protivno interesu RH."

"Ja neću stati", nastavio je Zekanović: "Ne sumnjam da ste napravili neke dobre stvari, negdje volontirali... Međutim, ono što je kolegica iz SDP-a, koji vas je postavio, pitala, jeste li htjeli donijeti odluku koja je bila protiv interesa Hrvatske, a prema odluci vlade? Pokušali ste dati veća upravljačka prava Mađarima. Je li tu bilo korupcije, to je moje pitanje."

"Došao sam jer mi je ovaj Odbor, tj. g. Grmoja poslao poziv i mislim da mi je dužnost kao građanina odazvati se. Na ovu razinu Vašeg paušalnog medijskog optuživanja ne želim se spuštati niti ću se na bilo koji način braniti. Mogu samo reći što sam propustio na početku, razloge zašto sam ovo prihvatio. Ovo je bio nastavak mog volonterskog rada za hrvatsku državu, ne za neku imenovanu vladu.

Od toga što sam radio u doba Tuđmana, za njega osobno, pregovori s EU, prihvaćajući i ovo. Naknadu od Ine nisam primao ja, nego sam zaradu davao u humanitarne svrhe. Vaše izjave govore više o Vama nego o meni", odgovorio je Petrović.

Hrvoje Zekanović ustvrdio je da se ne govori o korupciji, iako ovo vijeće upravo to prati. "Ovo su teme za Odbor za gospodarstvo. Ne znam zašto ste došli jer ćete svojim stavovima samo imati minuse. Mogao bi danas pasti snijeg jer je Grmoja priznao da su zazivali arbitražu, a drugo - Vi ovdje opet tvrdite da je Vaš model prepuštanja upravljačkih prava nad Inom u skladu s hrvatskim interesima.

Meni je to nečuveno. Već ste izgubili svaki kredibilitet. Našao sam na više mjesta da ste vi MOL-ov čovjek, a to ste uvodom potvrdili", rekao je Zekanović spominjući njegovog "prijatelja Slavka Linića". "Jeste li što napravili po pitanju poreznog duga? Linić i SOA-u spominje u kontekstu Vas", dodao je pitajući i je li mađarski čovjek.

Situacija u kojoj NO i Uprava ovako imenovani djeluju je patološka za NO i kompaniju. Dioničari očekuju da zastupate njihove interese, a ako to radite, postupate protivno zakonu. Ako postupate u skladu sa zakonom, onda ne postupate u skladu s očekivanjima dioničara koji su vas postavili.

Ključno je rješavanje vlasničkih odnosa, u tome se slažemo.

Nemojte biti uvjereni da bi otkup dionica, kad bi država ponovno bila isključivi vlasnik Ine, da bi to riješilo probleme s Inom. Postoji odnos vlasništva i upravljanja, ali vlasništvo nije garancija uspješnog upravljanja. Iskustva pokazuju da, kad je država vlasnik, to nije garancija da je i društvo uspješno."

Činjenica da MOL ima 47, odnosno sad 49 posto dionica, a Hrvatska 44, da su dijelom skrbnički računi, dijelom mali dioničari. Efektivno, to znači da ima većinu, što se pokazalo kod donošenja odluka. S 49 posto mogli su samostalno izglasati odluke.

Uprava nije imala ovlasti koje bi morala imati, to je posljedica sporazuma dioničara. Zašto je ovaj model upravljanja tako nastao, on je mješavina ili karikatura dvaju sustava upravljanja po hrvatskom pravu - dualističkog modela i monističkog. Po mađarskom zakonu dioničko društvo funkcionira po monističkom modelu s upravnim odborom i izvršnim direktorima. MOL je htio preslikati mađarski model upravljanja s kojim je upoznat.

Ne branim MOL, nego je činjenica da u ovakvom odnosu po hrvatskom zakonu članovi NO-a se biraju većinom glasova dioničara. 2014. smo oformili ad hoc odbor koji su predložili poboljšanje sustava upravljanja. Aktualni način izbora NO-a i Uprave potpuno je protivan Zakonu o trgovačkim društvima."

Govorit ću više o pravnom smislu. Na prvom sastanku sam rekao da se ne slažem da Ina posluje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Mislim da sustav korporativnog upravljanja nije u skladu s hrvatskim propisima. Funkcija NO-a nije zastupati interese jednog dioničara ili većinskog, nego činiti ono najbolje u interesu društva, u ovom slučaju Ine. Velika je razlika između onoga što je vlasništvo i upravljanje. Slažem se da promjena sustava upravljanja ne bi donijela ništa, nego su ključni vlasnički odnosi i činjenica koliko dionica ima MOL, koliko država.

Nakon kratke pauze bit će saslušan bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine Siniša Petrović.

Štern je potom odgovorio: "Odgovornost Filipovića ne vidim ni u kojem dijelu. On je tek došao na dužnost. Treba dosta vremena da se uđe u način rada i sve što treba.

Što se tiče arbitraže, moram biti oprezan da me se ne uvuče u političku igru jer sam bio žrtva dviju SDP-ovih vlada. Račanova me zamolila da odem s mjesta direktora Ine, a od Milanovićeve vlade da odem s mjesta predsjednika NO-a. Što god kažem, ispast će da govorim protiv SDP-a, ali dvaput sam bio kažnjen jer sam dobro radio.

Moje mišljenje o arbitraži je negativno, nikad ne bih ulazio u to, nego tražio druga rješenja. Arbitraža uvijek završi podjelom krivice i troškova. Arbitraža je po meni najgori način rješavanja sporova."

Pitanja je postavljao i Hrvoje Zekanović. "Jedina korupcija koju ste istaknuli je vezana uz Bijele noć, Siriju, tj. SDP-ove vlade. Drago mi je da ste to jasno izgovorili, da je tu korupcija nezapamćenih razmjera, govorimo o milijardama. To je poticaj za institucije da se istraže svi koji su sudjelovali u nečasnim radnjama. Drago mi je da Vam je kolegica Ahmetović zahvalila na razotkrivanju i priznala da je njena stranka bila glavna i odgovorna u tim koruptivnim aktivnostima. Rekli ste za N1 da ne vidite odgovornost Filipovića, stojite li pri tome?"

"Ovo Vijeće je tu da se otkrije istina. Tu nitko nije zaštićen", upozorio ga je Grmoja. "Hvala što ste priznali da ste ponosni na arbitražu", dobacio mu je Zekanović.

"Na svoju ulogu sam rekao", rekao je Grmoja. "Nakon što je Milanović započeo arbitražu, Petrov inzistirao, više nije bilo mogućnosti izlaska iz arbitraže. Ovo je mali korak za Grmoju, ali velik za istinu", ustvrdio je ponovno Zekanović.

"Simpatičan je način na koji pokušavate obraniti Plenkovića. Vidim tu i natruhe određene zaljubljenosti, baš mi je drago", odgovorio mu je Grmoja.

Potom je pitanja postavljala Urška Raukar koja je spominjala i Škugora, njegovu majku, PPD...

"Nisam kompetentan o tome govoriti jer o cijeloj priči znam iz novina. Ne braneći nikoga, PPD se bavi plinom i izvan ove afere pa ne vidim nužno povezivanje s gospođom. PPD je vrlo profitabilan i vjerojatno su za kupovinu dionica dalekovoda koristili druga sredstva, ali o tome nemam saznanja. Da nije došlo do rasta cijena plina, vjerojatno ove afere ne bi bilo, prošla bi ispod radara, kao i druge stvari koje se događaju ili su se događale u Ini", odgovorio je Štern.

Potom je pitanja postavljao Marin Miletić. Je li mogla nestati milijarda da o tome nitko ništa nije znao i koji uvjeti se moraju ostvariti da se pokaže da su građani pokradeni te može li se to vratiti u ruke građana RH?

"Teško mi je reći što bih napravio da sam premijer jer ne bih bio. Premijer ima mogućnost i ulogu u svim procesima upravljanja državom. Kad se angažirala tvrtka Lazard za procjenu vrijednosti Ine, osobno sam protiv otkupa ili prodaje. Miran pristup razvodu braka Ine i MOL-a, gdje bi se poštovala količina uloženog, moglo bi doći do pravičnog razlaza. Tako bi se stvorila i moderna Ina s obnovljivim izvorima energije."

Govoreći o nestalim milijardama, dodao je: "Da nije došlo do situacije s Ukrajinom, ostalo bi na desetak milijuna i prošlo bi ispod radara. Mislim da se poklopilo što nitko nije očekivao - da će loš ugovor završiti katastrofalno, i po meni je krivnja Uprave što je dozvolila takav način trgovine. To zahtijeva najstrože kažnjavanje."

Što misli o nacionalizaciji Ine, pitala ga je, među ostalim, Katarina Peović.

"Ne bih se izjašnjavao o pravnim temama. U jeku krize došlo je do nekoliko nacionalizacija energetskih kompanija - Njemačka i Francuska. No, ne znam na koji način i pod kojim se uvjetima to događa. Što se tiče deliberalizacije tržišta, kad je država ugrožena, ona mora napraviti sve što je u njenom interesu.

Neshvatljivo mi je da netko dozvoli ugovore s fiksnim cijenama za robu koja je burzovni artikl. Nikad ranije nisam vidio takve ugovore. To što se dozvolilo u Ini na tako dugi rok po fiksnoj cijeni, po meni je propust Uprave."

Nikola Grmoja je zamolio Troskota da postavlja manje pitanja.

O pitanju oduzimanja koncesije Štern je rekao: "Ina je imala i ima izvanredne inženjere i ekipu za poslove iz domene prodaje i prerade nafte. Predstavljeno nam je da Ina nije izvršila obveze za održavanje uvjeta pod kojima je dobila koncesiju. Uspjesi Ine rezultat su rada vrhunskih stručnjaka s Rudarskog fakulteta."

Zvonimir Troskot postavio je više pitanja.

"Radio sam u Rusiji 16 godina, ali nikad s Rosnjeftom kao kompanijom niti je bilo razgovora o ulasku Rosnjefta u Inu. Bilo je pokušaja ulaska Lukoila, ali to je bilo prije donošenja Zakona o privatizaciji Ine pa sam morao izvijestiti da je to nemoguće", objasnio je Štern.

"Kupoprodaja nafte za Inu vršila se preko Londona, što je logično i opravdano. Kupovina nafte je osjetljiva jer se cijena na burzi mijenja iz minute u minutu. Tvrtka iz Londona je pošteno radila posao, no nova Uprava nakon mene je ukinula to. Počeli su sami kupovati naftu, napravili su nekoliko grešaka koje su Inu koštale nekoliko milijuna dolara...

Ina se počela opskrbljivati naftom preko MOL-a. Nikad nismo mogli dobiti uvid u cijenu po kojoj MOL kupuje naftu, nismo imali pravo na to kao NO."

Mirela Ahmetović pitala je Šterna tko savjetuje predsjednika vlade i ministra o Ini. "Nevjerojatno mi je da vlada ne konzultira nikog tko se 30 ili 40 godina bavi tim biznisom", rekla je.

"Ne znam tko je savjetnik. Korporativno upravljanje, kad je preneseno fizički, svi segmenti upravljanju su u Budimpešti. Svi nalozi dolaze otamo. To je dokaz da je vraćanje toga natrag neizvedivo bez stvaranja nove kompanije koja bi to preuzela.

Što se tiče Rafinerije Rijeka... Da je izvršena privatizacija autocesta i da je koncesionar donio odluku o zatvaranju te ceste, kako bi Hrvatska reagirala? To je paralela s rafinerijom. Ona nam je izuzetno potrebna i štetna je odluka zatvoriti je.

Što se tiče štete koje je nanijelo upravljanje Inom, govori se o milijardama dolara štete", odgovorio je.

Nikola Grmoja je pitao kako komentira situaciju remonta riječke rafinerije i zatvorene sisačke.

"Sisačka je zatvorena, iz Ine su priznali da nema govora o biorafineriji jer je to izgubilo smisao. Za riječku rafineriju nisam vidio drugi model iskorištavanja iako postoji velik potencijal da se ona pretvori u veliko solarno sjecište električne energije, to bi bilo jedno od većih solarnih polja u Europi. Korištenjem Save sisačka rafinerija može postati zanimljiv subjekt u RH", rekao je Štern.

"Zatvaranje rafinerije u ovo vrijeme smatram nedopustivim. Bojim se da će doći do nestašice dizelskih goriva u Europi. Već sad trgovci ne daju garantirane rokove isporuka, to ih oslobađa penala. Mogao bi doći tsunami u obliku derivata. Kolege iz naftne branše se slažu da nema razloga zaustavljati riječku rafineriju."

Još jedna stvar u Ini dok sam bio direktor - otvaranje proizvodnje sjevernog Jadrana. Ta polja su se sad istrošila. Mislim da je Ina od Talijana otkupila njihov udio na sjeveru, što mi nije jasno.

Rafinerija Sisak? Godinama sam govorio: ako se nastavi ta politika, Sisak će se morati zatvoriti. Ali to je bio pritisak na vladu da dopusti dizanje cijena. Nikad nije u planu zatvarati rafineriju. Odbijam insinuaciju da sam htio zatvaranje rafinerije Sisak. Ako Europa zabrani vozila na dizel i benzin, pitanje je koliko ima logike u modernizaciji neke rafinerije."

Štern je odgovorio: "Prodaja Ine se dogodila 2003., za vrijeme vlade Račana. Vodili su je Goran Granić, g. Linić i g. Fižulić je bio uključen. Uključio se i Ljubo Jurčić u nekom trenutku.

Bijele noći? Tu se moram pohvaliti. One su potpisane i preuzete u vrijeme mog direktorovanja Inom, to je bio najbolji projekt u povijesti Ine. Kupili su polje od 650 bušotina, što i danas proizvode dva i pol milijuna nafte, više nego Ina ikad u povijesti.

To je prodano u vrijeme Račanove vlade, bilo je napravljeno na način koji ukazuje na korupciju, ali nemam dokaza. Račun je bio u inozemstvu. Izgubio se kompletan potencijal, to je polje puno obećavalo. Ini se nudilo još dodatnih polja, ali do toga nije došlo jer su polja prodana. Prodajom je zarađeno, ali je propuštena velika dobit.

Sirija? Kupili smo koncesiju koju su napustili i MOL i još neki kao loše nalazište, ali stručnjaci Ine su tamo uspjeli naći naftu. Uloženo je preko milijardu dolara i onda, dok sam bio na čelu NO-a, zvali su me iz vlade da kao Ina moramo to napustiti zbog nastupajućih sankcija. To je bila Milanovićeva vlada. Suprotstavio sam se kao stručnjak, trebalo mu je osigurati opstojnost.

Povukli smo ljude s polja zbog sukoba na tom području. Kasnije je to područje zahvaćeno ratom, ali koliko znam, ruske i kineske kompanije, koje su se nudile preuzeti ta polja, radile su cijelo vrijeme. Zanima me što je sad s tim poljima, trebali smo doći natrag u njihov posjed."

Zekanović je Šternu rekao da sjednice služe u političke svrhe i da su ljudi prije njega imali drugačiju motivaciju, spominjući Vanđelića, te ga pitao:

"Prodaja Ine je započela u vrijeme čije vlade? Vaš stav o sirijskim nalazištima? Vaš stav o rafineriji Sisak? Ovo Vijeće prati strategiju borbe protiv korupcije, znate li Vi za koju korupciju?"

MOL je od Ine s vremenom dobio više dionica, ne dovoljno za većinsko vlasništvo, preuzeo je sve poslovne funkcije i prenio ih u Budimpeštu. Promjena modela upravljanja sad neće ništa promijeniti, tj. neće riješiti osnovni problem. Ako MOL smatra Inu tvrtkom kćeri, onda ima pravo to raditi. Trebali bi zato pokazati većinski udio dionicama, ali nama to nije vidljivo, a imaju prava kao stopostotni vlasnici Ine."

Kad sam otišao iz Ine 2000., nakon dva mjeseca cijena benzina je jako porasla. Ina je zarađivala i pokrenula je ciklus modernizacije s MOL-om ovih dviju rafinerija, ali do tog nije došlo.

Potom je Ina kupila 200 tisuća tona nafte u vrijeme povijesno visokih cijena nafte. To se pokazalo kao uzrok gubitka, a MOL je uskočio da pomogne u održavanju likvidnosti Ine, počeo je proces puzajućeg neprijateljskog preuzimanja od strane MOL-a. Četvrti kvartal 2008. bio je koban za Inu.

Bili smo pred ulaskom u EU, vlada se tako ponašala, Kosor je bila za promjenu modela upravljanja Inom. Ali domaći stručnjaci su imali oprečna mišljenja o tome.

U izvješću još jedna važna stvar bio je drastičan pad proizvodnje. Ina nije ulagala u istraživanje i proizvodnju, bilo je jasno da će doći do problema."

"Ne bih ulazio u izvješće, ali po meni sadrži sve što je Inu opterećivalo tad, a opterećuje i danas. Proizvođači plina su sve gori. Ina je strateški važna kompanija kojoj bi trebalo naći novi smjer."

"Nakon 2009. počele su promjene ugovora do kojih je dolazilo korupcijom, ima i osuđenika. Posljedice ugovora pod koruptivnim odnosima se mogu poništiti, ali kupljene dionice se ne mogu poništiti.

Što se tiče izvješća, vlada Jadranke Kosor po meni je bila vrlo čvrsto na tragovima da se Ina stabilizira. Izbor NO-a kojem sam bio na čelu jedini je bio obavljen temeljem javnog natječaja, koliko znam.

Onda se dogodilo nešto neuobičajeno. Ministar Popijač me pozvao i dao listu ljudi koji su se javili na natječaj i rekao da pokušam naći ljude koji će to dobro raditi jer on nije iz struke. Doveo sam gđu Sekulić, gospodina Vanđelića, tako je nastao NO. Radili smo 2012. cijelu godinu kad smo opozvani i kad smo imali nalog maknuti se, napravili smo izvješće koje smo gospodi Petroviću i Ramljaku na čelu CERP-a predali. Oni su smatrali da ne treba, no mi smo mislili suprotno."

"Osobno smatram da je najveća pogreška napravljena u privatizaciji Ine u prvom krugu kad je MOL prodao 25 posto dionica + jedna dionica + pravo veta. To pravo veta je bila otrovna pilula. Nitko nije bio spreman ući u Inu zbog njega.

Kostrenčić, koji je tad zastupao OMV, tvrdio je da je bio zainteresiran za Inu, ali im nije bilo dano pravo veta u pregovorima. Kad su kasnije saznali da je veto uključen u uvjete kupovine, natječaj je bio gotov. Tad je već bilo jasno da je MOL krenuo na Inu. Prvo kao partner."

Hrvoje Zekanović danas je opet došao na sjednicu, ali ovaj put nije napravio nikakav performans. Ponovio je prijedlog koji je iznio i prošli put, a to je da se na saslušanje pozovu bivši predsjednici vlade Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Tihomir Orešković, potpredsjednik vlade Božo Petrov, dva ministra u toj vladi Dobronić i Panenić kao i Andrej Plenković, a Nikola Grmoja stavio je to na glasanje.

Zekanović je optužio Grmoju da se radi protuposlovnički.

"Teško će vam biti voditi sjednicu jer je vodite unatoč odluci Odbora za poslovnik. Ako ste vi optužili vladu za zatvaranje rafinerije, vi ste bili isto u vladama pa je u redu da optužite sami sebe. Vi ste iznijeli politički stav da je vlada kriva", naveo je Zekanović i ustvrdio da će on nastaviti dolaziti iako je, prema njemu, sjednica protivna Poslovniku.

"Znam da vama nije lako jer primate puno naputaka", napomenuo je Grmoja Zekanoviću.

Politička tajnica SDP-a Mirela Ahmetović komentirala je današnju sjednicu Antikorupcijskog vijeća na kojoj bi se trebali pojaviti i bivši članovi nadzornog odbora Ine, Davor Štern i Siniša Petrović.

>> Opširnije

NIKOLA Grmoja, predsjednik Antikorupcijskog vijeća, nada se da će dobiti nove informacije o pljački u Ini.

>> Opširnije