POBJEDNIČKO arhitektonsko rješenje novog Maksimira izazvalo je velik interes javnosti i brojne rasprave o tome kako bi budući zagrebački stadion trebao izgledati. Dok jedni pozdravljaju njegov njegov izgled, cjelokupna reakcija javnosti ipak je većinom negativna.

Galerija

Prvonagrađeni rad djelo je talijanskog arhitektonskog studija VG13 Architects Studio Associato, odnosno arhitekata Tommasa Fantinija i Alberta Rossija. No njihovo rješenje nije naišlo na osobito dobar prijem u dijelu javnosti.

Negativne reakcije prevladavaju i u komentarima ispod tekstova o stadionu te na društvenim mrežama Dinama i Grada Zagreba. Pitali smo i Zagrepčane što misle o novom Maksimiru.

Letilović: Suvremen je i izvanvremen

O pobjedničkom rješenju, njegovim arhitektonskim kvalitetama i mogućim nedostacima razgovarali smo s renomiranim stručnjacima iz područja arhitekture i dizajna.

Arhitektica Iva Letilović iznijela nam je svoje mišljenje.

"Prvonagrađeni rad sigurno nije generičan ni očekivan, a istovremeno je lišen one zavodljive i često naivne ikoničke pojavnosti čija aktualnost nestaje s vremenom. Suvremen je i izvanvremen, ima svoj identitet i karakter koji se dijelom oslanja na nikad na nikad prežaljeni projekt arhitekta Turine, kao i na modernističku tradiciju hrvatske arhitekture", poručuje.

"Razumije prostorni, vremenski i kulturološki kontekst i uspostavlja vrlo važan odnos s maksimirskim parkom. Koliko se može vidjeti iz objavljenih prikaza, ovaj projekt ima veliki potencijal za daljnju razradu i izvedbu", kaže.

Precizirala je da izvedba može dodatno osnažiti koncept koji stadion ne tretira kao statičan volumen, već kao dinamičan sustav lebdećih ploha.

"Gledane izvana, te plohe tvore apstraktan konstrukt lišen narativnosti. U unutrašnjosti pak dominira njihova funkcionalna uloga: one su tribine i krov, a njihov nagib i tlocrtni položaj omogućuju stvaranje atmosfere dostojne stadionskog spektakla" objasnila je.

Mateković: Neprihvatljivo je ovo rješenje

Arhitekt Davor Mateković pobjedničko rješenje smatra neprihvatljivim.

"Kada se ne bi gledalo na funkcionalnost i karakter objekta, te za koga se radi a to su prije svega igrači i navijači, mogli bi se naći pozitivni elementi prvonagrađenog rada. Prije svega kao svojevrsni hommage djelu arh. Turine od prije 70 tak godina i reinterpretaciji arhitekture toga vremena. No, danas sa tolikim vremenskim odmakom i svim novim tehnološkim mogućnostima upitno je vraćanje u prošlost i baziranje na takvom konceptualnom rješenju.

Međutim, zadatak je bio prvenstveno napraviti kompaktnu nogometnu arenu, stvoriti atmosferu borilišta, a to sa razmaknutim, odvojenim tribinama nije moguće. Obzirom da je funkcionalnost i ispunjenje gore navedenog , a tu prije svega mislim na stvaranje natjecateljskog doživljaja, ultimativni faktor pri ocjeni rada, pobjedničko rješenje je neprihvatljivo", dodaje.

"S estetskog stajališta, krovne plohe, u kontekstu reminiscencije na vrijeme modernizma su prepoznatljive, ali uz određene nužne, prije svega konstruktivne dorade. Postavlja se pitanje kada se one u daljnjoj razradi učine da li će stadion biti jednak prezentiranom rješenju.

Otvoreni kutovi stadiona odnosno njegove razdvojene tribine su apsolutno neprihvatljive. Takvo rješenje ne omogućuje kompaktnost tribina što je u navijačkom smislu nužno, a u potrebi za komoditetom gledatelja jedino prihvatljivo", objasnio je.

Malešević: Propuh je češća pojava u glavama, nego na stadionima

Dizajner Boris Malešević, poznat i kao stručnjak za vizualnu komunikaciju i stručnjak za politički marketing, nam govori da Zagreb nikad nije bio jako originalan grad.

"Ima pseudogotičku katedralu, neoriginalno kazalište (HNK) i puno generičkih zgrada koje tvore njegov uži centar. Vremenom je postao glavni grad Hrvatske, najprije u sastavu Jugoslavije, a nakon 1991. i samostalne Hrvatske.

Puno dobre i originalne arhitekture s hrvatskim potpisom napravljeno je baš u periodu od 1945. do 1991., u vrijeme velikog širenja grada i modernističkih stremljenja u arhitekturi. Danas tu arhitekturu mnogi u Hrvatskoj, kako je rekao Mihael Mikić, smatraju 'komunističkom arhitekturom', a to je i u ovoj priči oko novog  Dinamovog stadiona jako prisutno", rekao je.

"Umjesto da cijenimo svoje i ono što su napravili naši arhitekti, mi se prema tom nasljeđu odnosimo s krajnjim nemarom. Mi bi radije gradili generička sranja, kakva su nam stoljećima gradili oni koji su nam bili gospodari, nego da imamo nešto svoje. Novi stadion referira se na stari stadion arhitekta Vladimira Turine i time iskazuje poštovanje za našu arhitekturu i naš hrvatski identitet, a mi u tome vidimo povratak komunizmu. 

Pri tome ne vidimo da se Grad Zagreb u 30 godina pretvorio u arhitektonsku i urbanističku palanku. Nije nam bitan vlastiti identitet, nama je stalo da je stadion okrugao, da svijetli u mraku i da na njemu nije propuh, mada je propuh češća pojava u glavama, a ne na stadionima. Propuh je naš najveći problem", objasnio je.

Turato: Ovo može postati simbol Zagreba

Drugačije mišljenje nam je iznio arhitekt Idis Turato.

"Smatram da je ovo vrhunski projekt. Riječ je o nešto drukčijoj arhitekturi od one na koju smo navikli kod stadiona i arena, ali upravo to može predstavljati pomak u shvaćanju onoga što stadion jest i što bi trebao biti. U žiriju su bili vrhunski arhitekti, ljudi koji razumiju arhitekturu, i smatram da su napravili odličan posao.

Posebno mi se sviđa povezanost stadiona s parkom i prirodom. Vrlo je teško projektirati arenu koja će istodobno biti prozračna i komunicirati sa svojim okolišem. Ovdje imamo drukčiji pristup i mislim da je odličan", rekao je.

"Projekt se inteligentno referira na Turinin stadion iz šezdesetih godina, a istodobno preuzima elemente suvremene švicarske arhitekture. Postoji cijeli arhitektonski pravac koji njeguje takve čiste, jednostavne linije i vrlo je priznat u stručnim krugovima. Spoj tih elemenata s Turininim nasljeđem smatram iznimno uspješnim. Siguran sam da ovaj stadion može postati prepoznatljiv arhitektonski simbol Zagreba", dodao je Turato.

Kralj: Prva reakcija je bila pozitivna...

Za mišljenje smo pitali i arhitekta Janka Kralja, koji ga je iznio i napomenuo da je siguran da je odluka donesena savjesno.

"Imam nezahvalnu ulogu da me se pita za mišljenje, a nisam projektant stadiona niti sam imao kapaciteta izraditi vlastito rješenje, stoga uzmite napisano s kilom soli. Prije svega, čestitke svim uredima koji su predali radove, posebno nagrađenima. Odrađen je lavovski posao. Ni u ocjenjivačkom sudu nisu sjedila ni mala ni neiskusna imena i siguran sam da je odluka donesena savjesno.

Prva reakcija na objavu radova bila mi je pozitivna. Mislio sam da je među 88 rješenja odabrano pet zaista relevantnih i ground-breaking rješenja i pobjedničko mi je rješenje bilo dobro, ali samo u usporedbi s ostalim nagrađenim radovima, ne i sa cijelom masom pristiglih radova. Njirić+ mi je bio bolji jer izlazi iz zagrebačkog 'kockacluka' i nudi nešto novo, dok pobjednički rad također nudi zanimljivu, dinamičnu i financijski izvedivu strukturu", dodaje.

... ali moj dojam se promijenio

"No kako su se online pojavljivali ostali radovi, moj se dojam potpuno promijenio. Jedno za drugim pojavljivala su se rješenja koja su mi daleko primjerenija Zagrebu i nečemu što nazivamo nacionalnim stadionom.

Možemo pričati o konfekciji, kopiranju, odnosu stadiona i grada, voidu, šumi i arhitektonskim konceptima, ali dojam je da smo naručili, koliko god trendy bio, električni automobil, a dobili dizelaša iz osamdesetih. Problem je taj što su neki nenagrađeni 'strujići' oblikovno i za današnje pojmove funkcionalno daleko bolji od većine nagrađenih dizelaša", objasnio je.

"Mogli smo zabiti arhitektonsku golčinu"

"Od online dostupnih radova, 3LHD-ovo mi je uvjerljivo najbolje rješenje, ono koje je svijetu moglo pokazati da imamo class i razumijemo da stadion komunicira mnogo više od arhitektonskog koncepta. Odnos prema okolini, forma, proporcije - sve je sjelo. Zgrada ovog kalibra naprosto mora biti arhitektonski Beef Wellington.

Čini mi se da imamo strukovni problem. Razumijem zašto je pobjednički rad izabran, ali postoji i domena kolektivnog znanja koju kod ovakvih odluka ne bismo smjeli zanemariti, a koja vrlo vjerojatno traži neku vrstu referenduma. Znam da ovime pucam struci u stopalo, ali meni ovo izgleda kao strukovni larpurlatizam umjesto arhitektonske golčine koju smo ovdje morali i mogli zabiti. I, u krajnjoj liniji, platiti", objasnio je Kralj.