PROŠLA je godina dana otkako je američki potpredsjednik JD Vance održao govor koji je potresao Münchensku sigurnosnu konferenciju, a posredno i cijelu Europu. U njemu je oštro napao europske politike migracija i ograničavanja slobode govora te ustvrdio da najveća prijetnja Europi ne dolazi izvana, nego iznutra, piše BBC.

Publika je tada ostala vidljivo zatečena. Od tog trenutka Bijela kuća pod predsjednikom Donaldom Trumpom počela je temeljito preokretati dosadašnji svjetski poredak.

Saveznici i protivnici suočili su se s visokim carinama, uslijedila je iznimno drska vojna operacija u Venezueli, neuspješnin pokušaji Washingtona da zaustavi rat u Ukrajini pod uvjetima povoljnima za Moskvu te bizaran zahtjev da Kanada postane “51. savezna država” SAD-a.

München ponovno u središtu pozornosti

Ovogodišnja konferencija, koja počinje krajem tjedna, ponovno se nameće kao ključan trenutak. Američko izaslanstvo predvode ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio, a pozvano je više od 50 svjetskih čelnika. Sve se to događa u trenutku kada sigurnost Europe djeluje sve krhkije.

Najnovija američka Nacionalna sigurnosna strategija (NSS), objavljena krajem prošle godine, pozvala je Europu da “stane na vlastite noge” i preuzme “primarnu odgovornost za vlastitu obranu”. Time su dodatno pojačani strahovi da SAD više nije spreman jamčiti europsku sigurnost kao dosad.

No upravo je kriza oko Grenlanda najviše uzdrmala same temelje transatlantskog saveza. Trump je u više navrata izjavio da SAD “mora posjedovati” Grenland radi američke i globalne sigurnosti te neko vrijeme nije isključivao ni uporabu sile.

Grenland je samoupravno područje u sastavu Kraljevine Danske, pa ne čudi što je danska premijerka poručila da bi neprijateljsko američko vojno preuzimanje značilo kraj NATO saveza koji već 77 godina čini okosnicu europske sigurnosti.

"Nema povratka na staro, ali..."

Kriza oko Grenlanda zasad je stavljena po strani, jer se Bijela kuća okrenula drugim prioritetima. No nad Münchenskom sigurnosnom konferencijom ostaje neugodno pitanje: jesu li sigurnosne veze Europe i SAD-a nepovratno narušene?

One su se promijenile, u to nema sumnje, ali se nisu raspale.

Bivši šef britanske obavještajne službe MI6 Alex Younger, koji je tu dužnost obnašao od 2014. do 2020., za BBC kaže da se transatlantski savez neće vratiti na staro, ali da nije slomljen. “I dalje iznimno profitiramo od sigurnosne, vojne i obavještajne suradnje s Amerikom”, ističe.

"Europa mora preuzeti veću odgovornost"

Younger smatra, kao i mnogi drugi, da je Trump bio u pravu kada je od Europe zatražio da preuzme veći dio tereta vlastite obrane. “Imate kontinent od 500 milijuna ljudi koji traži od kontinenta od 300 milijuna da se nosi s kontinentom od 140 milijuna. To je pogrešno. Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu obranu”, rekao je.

Ova neravnoteža, u kojoj su američki porezni obveznici desetljećima praktički subvencionirali europsku obranu, duboko je utkana u nezadovoljstvo Trumpove administracije prema Europi.

Dublje pukotine od vojnog pitanja

No podjele u transatlantskom savezu daleko nadilaze broj vojnika i frustracije zbog NATO članica poput Španjolske koje ne ispunjavaju ni minimalni prag od 2 posto BDP-a za obranu. Rusija trenutačno troši više od 7 posto BDP-a na vojsku, dok je Velika Britanija ispod 2,5 posto.

Trumpov tim s Europom ima oštre razlike oko trgovine, migracija i slobode govora. Istodobno, demokratski izabrane europske vlade zabrinute su zbog Trumpova odnosa s Vladimirom Putinom i njegove sklonosti da za rusku invaziju optužuje Ukrajinu.

Organizatori Münchenske sigurnosne konferencije uoči skupa objavili su izvješće u kojem Tobias Bunde, direktor za istraživanja i politiku, navodi da je došlo do temeljnog raskida s američkom strategijom nakon Drugog svjetskog rata.

Ta se strategija, prema Bundeu, temeljila na tri stupa: vjeri u multilateralne institucije, ekonomsku integraciju te uvjerenju da su demokracija i ljudska prava ne samo vrijednosti nego i strateška prednost. “Pod Trumpovom administracijom sva su tri stupa oslabljena ili otvoreno dovedena u pitanje”, rekao je.

“Šokantno buđenje za Europu”

Razmišljanja Trumpove administracije jasno se ogledaju u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji. Washingtonski Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) dokument opisuje kao “stvarno, bolno, šokantno buđenje za Europu” i “trenutak dubokog razilaženja između europske slike o sebi i Trumpove vizije Europe”.

Strategija kao prioritet ističe potporu skupinama koje su neprijateljski raspoložene prema europskim vladama, formalnim američkim saveznicama. Promiče se “poticanje otpora trenutačnom europskom smjeru unutar europskih država”, a migracijske politike Europe opisuju se kao rizik “civilizacijskog brisanja”.

Istodobno se navodi da “Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države”. Prema CSIS-u, većina europskih reakcija na ovu strategiju bit će isti šok kakav je izazvao Vanceov govor u Münchenu u veljači 2025. godine.

“Svjedočimo usponu političkih aktera koji ne obećavaju reformu ili popravak, nego otvoreno žele rušiti postojeće institucije. Mi ih nazivamo ‘rušiteljima’”, kaže Sophie Eisentraut iz Münchenske sigurnosne konferencije.

Test iz Narve i članak 5

Ključno pitanje koje se nameće glasi: funkcionira li članak 5 NATO-a i dalje? Članak 5 predviđa da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Od 1949. do prije godinu dana smatralo se neupitnim da bi, u slučaju ruske invazije na neku članicu poput Litve, cijeli savez, uz američku vojnu moć, priskočio u pomoć.

Iako NATO dužnosnici tvrde da je članak 5 i dalje na snazi, Trumpova nepredvidivost i otvoreni prezir njegove administracije prema Europi neizbježno ga dovode u pitanje.

To se često opisuje kao “test iz Narve”. Narva je grad u Estoniji s većinskim ruskim stanovništvom, smješten na granici s Rusijom. Kad bi Rusija, primjerice pod izlikom “zaštite sunarodnjaka”, pokušala preuzeti grad, bi li ova američka administracija stala u obranu Estonije?

Isto pitanje vrijedi i za eventualni ruski potez prema Suwałkijskom koridoru, koji razdvaja Bjelorusiju od ruske eksklave Kalinjingrada, ili za norveški arktički arhipelag Svalbard, gdje Rusija već ima naselje u Barentsburgu.

S obzirom na Trumpove nedavne teritorijalne ambicije prema Grenlandu, nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti njegovu reakciju. U trenutku kada Rusija vodi totalnu invaziju na europsku državu Ukrajinu, takva neizvjesnost može dovesti do opasnih pogrešnih procjena.

Ovotjedna Münchenska sigurnosna konferencija trebala bi ponuditi neke odgovore o smjeru u kojem ide transatlantski savez. No oni možda neće biti ono što Europa želi čuti.