DOK JAVNOST čeka detalje i konačnu odluku o tome kada i na koji način će biti srušen, neboder Vjesnika koji je teško stradao u požaru i iz dana u dan postaje sve veća opasnost, u Intervjuu tjedna Media servisa Mario Uroš iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo i profesor Građevinskog fakulteta otkrio je u kakvom je stanju zgrada deset dana nakon požara, kako bi rušenje trebalo izgledati te kakve će preporuke biti za stanovnike koji žive u neposrednoj blizini.

Rušenje miniranjem najizglednija opcija

Iako odluka još nije službena, najizglednije rješenje je rušenje miniranjem, odnosno kontroliranim prelamanjem konstrukcije prema Savskoj cesti. Uroš je pojasnio kako se takav postupak izvodi:

"Prerezali bi se, odnosno oslabilo bi se određene ključne točke konstrukcije dinamitom ili eksplozivom. Neboder je okvirna konstrukcija koja stoji na stupovima, i eksploziv služi samo da zdrobi beton na točno određenim mjestima. Zgrada se onda uruši vlastitom težinom, a sve se projektira tako da padne onako kako je predviđeno."

Može li se dogoditi neželjeni smjer pada? Postoji li opasnost da se konstrukcija ne sruši onako kako je projektirano?

"Naravno da uvijek postoji mala mogućnost, ovisno o tome tko i kako radi, ali ovdje je rizik minimalan. Ovaj je neboder zapravo vrlo pogodan za takav način rušenja. Problem bi bio da se radi o konstrukciji s mnogo armirano-betonskih zidova koje je prethodno potrebno rezati i oslabljivati."

"Rušenje traje nekoliko sekundi, pripreme oko mjesec dana"

Samo rušenje trajalo bi tek desetak sekundi, no pripreme su puno zahtjevnije.

"Treba osigurati cijelo područje i sve instalacije u tlu. Tu je i podvožnjak, pad konstrukcije mora se pažljivo pripremiti. Ne držite me za riječ jer nisam izvođač, ali mislim da bi pripreme trajale barem mjesec dana."

Prije rušenja slijedi zaustavljanje prometa i niz sigurnosnih mjera. Na pitanje hoće li se evakuirati stanovnici okolnih zgrada, Uroš odgovara:

"Neboder je prilično izoliran pa ne očekujem evakuacije. No zaštita okolnih zgrada je sigurna - skele, platna... Ne zbog opasnosti od urušavanja, nego zbog prašine koja će nastati."

"Pukotine se zasad ne šire"

Stručnjaci Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo redovito nadziru zgradu.

"Ulazimo minimalno, ali smo nekoliko puta provjeravali stanje. Nismo primijetili širenje pukotina, i to je najvažnije. Da se pukotine šire, situacija bi bila puno ozbiljnija."

U tijeku je i policijski očevid, a HCPI je ponudio pomoć pri ulasku u zgradu zbog opasnih dijelova konstrukcije.

"Strop je sitnorebričast, tanak i opasan za kretanje više ljudi s opremom. Policija je jučer ušla, mi nismo, kako bi mogli u miru obaviti svoj posao."

Bi li šteta bila manja da je zgrada održavana?

Uroš upozorava na širi problem:

"Mnogo je stambenih nebodera u sličnoj situaciji - bez pristupa vatrogasnom vozilu i bez osnovnih mjera zaštite od požara. Kad su građeni, zahtjevi su bili manji i tada su ih zadovoljavali. Danas to više nije slučaj. To je nešto što se mora osvijestiti i ispraviti."

Usporedba s rušenjem dimnjaka i katedrale

Rušenje Vjesnikova nebodera dijeli neke sličnosti s ranijim rušenjima u Zagrebu, poput starog dimnjaka na Črnomercu ili dijela tornja katedrale.

"Sam trenutak rušenja uvijek je stresan i pod velikim pritiskom. Što se proračuna tiče, nema velike razlike. Dimnjaci od opeke znaju biti i zahtjevniji jer se često ne zna njihova unutarnja struktura, a morate ih srušiti u vrlo uskom prostoru."

Poruka građanima koji planiraju "gledati rušenje"

Uroš je na kraju upozorio sve koji planiraju pratiti događaj uživo:

"U tom trenutku opasno je biti blizu. Sve sigurnosne mjere moraju se ozbiljno shvatiti. Uvijek postoji mala vjerojatnost da neka krhotina odleti gdje ne bi trebala. Zato sve treba dobro pripremiti."