DRUŠTVENIM mrežama proširio se ovih dana zanimljiv grafikon koji pokazuje kvalitetu života u 79 europskih gradova u odnosu na troškove.

U konkurenciji su se našla i dva najveća hrvatska grada. Prema ovom istraživanju, Zagreb i Split su gradovi s iznadprosječnom, pa čak i visokom kvalitetom života, ali su istodobno i izrazito skupi u odnosu na medijalnu plaću.

Analiza pokazuje da Split nudi bolji život nego 94 posto ostalih europskih gradova, među ostalima Kopenhagena, Praga, Stockholma i Madrida, ali da bi se uživalo u njegovim blagodatima i prednostima, treba zarađivati 29 posto više od neto medijalne plaće koja je u Hrvatskoj u srpnju iznosila 1346 eura.

Medijalna plaća znači da je polovica zaposlenih primila neto plaću manju od 1346 eura, a polovica barem toliko ili više.

Zagreb je u ovom istraživanju prošao nešto lošije, ili bolje, ovisno o tome koji se parametar u grafikonu gleda. U glavnom je gradu, kaže grafikon, kvaliteta života bitno niža nego u Splitu: Zagreb je u tome bolji od 64 posto ostalih europskih gradova (primjerice, Graza, Rima, Berlina i Milana). S druge strane, spomenuti standard ujedno je i bitno dostupniji i treba zaraditi samo tri posto više od neto medijalne plaće.

Paradoks: Skoplje skuplje od Pariza i Londona

Najbolje i najpriuštivije, pokazuje istraživanje, živi se u Beču, Helsinkiju te nizozemskim gradovima Haagu i Eindhovenu. A najgore i najskuplje u Skoplju, Beogradu, Sofiji i Bukureštu. Tako je barem izračunao Alessandro Palombo, talijanski poduzetnik i doktor pravnih znanosti, koji je istraživanje u obliku više grafikona objavio na društvenim mrežama i svojoj web stranici.

Naravno, na grafikonu odmah upada u oči paradoks da je Skoplje skuplje od Pariza i Londona te da su Oslo i Ženeva jeftiniji od Zagreba.

No, Palombo nije uzimao u obzir apsolutne troškove života, prema kojima su najveći europski gradovi svakako skupi, nego odnos troškova i medijalne plaće u tim gradovima.

Proturječje je ipak samo prividno: grad može biti vrlo skup, ali lokalna medijalna plaća može biti dovoljna za odličan životni standard. Isto tako, grad s razmjerno niskim cijenama može biti teško priuštiv lokalnim stanovnicima s niskim plaćama.

Numbeo kao nepouzdan izvor podataka

Temeljni problem koji umnogome dovodi u pitanje utemeljenost istraživanja je izvor podataka. Kao i obično kad je riječ o ovakvim analizama, Palombo koristi podatke Numbea, internetske baze podataka koja na temelju korisničkih unosa prikuplja i uspoređuje informacije o troškovima života, cijenama, plaćama, sigurnosti, kvaliteti života i drugim pokazateljima u gradovima i državama diljem svijeta.

Numbeo je često prilično nepouzdan kao izvor zato što bilo tko može unijeti podatke u određenoj kategoriji. Iako postoje automatski filtri za sumnjive vrijednosti, uglavnom njegove podatke i analize treba uzimati s velikom dozom opreza. Zbog toga ni sam Palombo ne predstavlja svoje usporedbe kao nepogrešive. U raspravi na X-u priznao je da kvalitetu takvih podataka smatra ograničenom te da su neke sastavnice kvalitete života neizbježno subjektivne.

Konkretno, prema listopadskim podacima o cijenama na Numbeu, za Split je u prethodnih 12 mjeseci podatke dostavilo 37 različitih sudionika, a za Zagreb 156. Deseci dobrovoljnih sudionika nisu reprezentativan uzorak za prikaz na karti s naizgled preciznim koordinatama.

Numbeov standardni indeks kvalitete života uključuje osam faktora: kupovnu moć, sigurnost, zdravstvo, cijene nekretnina u odnosu na prihode, troškove života, trajanje putovanja na posao, onečišćenje i klimu.

Palombo navodi da je izračunao kvalitetu života bez Numbeovih pokazatelja povezanih s cijenama. Ostaju kriteriji sigurnosti, zdravstva, prometa, onečišćenja i klime, koji kod Numbea u znatnoj mjeri počivaju na percepciji korisnika stranice, a ne na službenoj statistici. Financijsku pristupačnost Palombo prikazuje zasebno, na vodoravnoj osi.

Stambena struktura u Hrvatskoj mijenja sliku

Međutim, kvaliteta života u ovom istraživanju uopće ne uzima u obzir druge važne kriterije kao što su kvaliteta obrazovanja, mogućnosti zapošljavanja, dostupnost dječjih vrtića, kulturna ponuda, socijalna zaštita i stvarna mogućnost pronalaska dugoročnog stanovanja.

Treba imati na umu i da se istraživanje temelji na samcu koji zarađuje medijalnu plaću i živi u unajmljenom jednosobnom stanu izvan središta grada. To nikako ne odgovara prikazu financijskog statusa većine stanovnika.

Za Hrvatsku je ova razlika posebno važna. Prema podacima Eurostata, 2024. godine 91 posto stanovnika Hrvatske živjelo je u vlastitoj nekretnini. Osoba koja živi u vlastitom otplaćenom stanu, mladi podstanar, bračni par s dvije plaće, četveročlana obitelj i umirovljenik imaju potpuno različit odnos prihoda i troškova života. Ovo jasno pokazuje koliko se autorov model razlikuje od stvarnosti.

Nije objašnjeno ni po kojem je kriteriju odabrano baš ovih 79 gradova. Nije sasvim jasno je li autor istraživanja u obzir uzeo medijalnu neto plaću u cijeloj državi, regiji ili samo u konkretnom gradu.

Osijek kao iznenađenje globalne liste

Zanimljivo je da Palombo nudi i još jednu interaktivnu mapu koja prema istim kriterijima uspoređuje 322 svjetska grada. Među hrvatskim gradovima, Osijek je najveće iznenađenje. Nalazi se na približno 99,7. percentilu kvalitete života, što ga smješta među najbolje ocijenjene gradove, čak nešto ispred Beča, Helsinkija, Splita i Rijeke.

Problem je jedino što se kao temeljna pretpostavka uzima godišnja bruto zarada od 86000 američkih dolara, što je nerealno visoko za hrvatski standard. Takvu plaću u Hrvatskoj prima tek nekoliko tisuća zaposlenih.