Foto: Index, FAH

JESTE li ste zapitali zašto uz sve te dobre namjere raznih vlada Hrvatska nikako ne uspijeva ekonomski privući dobre tvrtke i zadržati obrazovane mlade ljude i kako poreze “deri me dok ne crknem” promijeniti u jednostavnu poreznu politiku koja bi privukla investicije?

Prvo, iako je bio neki minimalni pomak, nedavna porezna reforma nije ustvari napravila ništa značajno, pa je umjesto komentara iste bolje dati prijedloge što bi uistinu bila porezna reforma ili bar njen dio.

U temeljima porezne politike u Republici Hrvatskoj je socijalistički stav da je zadaća države da svim sredstvima spriječi bogaćenje pojedinca. U ta “sva sredstva” se ubraja stvaranje luđačkih proceduralnih zavrzlama, reketarenje svakog živog od strane porezne uprave, kao i nepravedni i iznimno visoki porezi kojima je zadaća ugušiti ekonomsku aktivnost i napraviti od stanovništva jadnu sirotinju koja je ovisna o državnoj pomoći kojoj onda država može pomagati poticajima i naknadama za glasove.

Navedeni model navodno funkcionira sve dok su granice zatvorene, ali to za Hrvatsku odavno nije slučaj. Upravo taj stav je napravio nemjerljivu štetu standardu stanovništva, a da bude stvar smiješna, u potpunosti promašio “spriječiti bogaćenje” (iako je to u osnovi glupost).

Uloga bogataša u društvu

Bogati građanin neće “pojesti” sav taj novac, nego će htjeti da taj zarađeni novac dalje raste i da se oplođuje. Taj građanin će reinvestirati svoj novac jer mu se više isplati to nego ga držati u banci s 2% kamate niti u madracu. Upravo to reinvestiranje je ključ jer stvara nova radna mjesta i posljedično diže ukupni standard stanovništva. Znači, nije cilj napraviti sustav koji ovisi o “dobroti” bogatih ljudi, nego onaj koji će interese društva izravnati s interesima tog bogatog građanina.

Evo jedan primjer: jedno od glavnih oblika oporezivanja je porez na dobit. To je porez na “zaradu” poduzeća i jednostavno rečeno, obračunava se prije nego vlasnik isplati tu dobit ovisno o udjelu u vlasništvu.

Friedman (jedan od najutjecajnijih ekonomskih teoretičara, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju) je davno govorio da porezni sustav mora biti što transparentniji i da je oporezivanje poduzeća jedan od netransparentnih oblika oporezivanja jer se tvrtku promovira u poreznog obveznika kao da je živa i time prikriva pravog poreznog obveznika koji je ustvari vlasnik.

Sukladno tome tzv. “bogate tvrtke” (i one siromašne) ne bi trebale biti obveznice ove vrste poreza nego se isti treba zamijeniti oporezivanjem vlasnika.

Porez na dobit je “linearan” i npr. ako imate dobit 10.000 kn, porez će vam biti 20% jednako i ako imate dobit 10 milijardi (iako ćete platiti veći apsolutni iznos). Rezultat je iznimno visoko porezno opterećenje kod malih tvrtki.

“Što me briga, ja nemam i neću nikad imati dionice”

Ovakvim porezom se smanjuje i prihod građana s nižim prihodom jer trenutno porez od 20% indirektno plaća i najbogatiji građanin, a i bakica koja ima dvije dionice neke tvrtke. Ako bi se oporezivanje prenijelo na vlasnika, onda bi se dobit tvrtke dijelila bez obračuna poreza na dobit, a po isplati poreza, građaninu bi se obračunao porez s obzirom na ukupni godišnji prihod tog istog građanina.

Ako mislite da ta bakica nikad neće kupiti dionice, razmislite još jednom jer će uskoro u mirovinu prve generacije koje sudjeluju u drugom stupu obveznog mirovinskog osiguranja. Koliki porez oni moraju platiti? Indirektno porez na dobit i nakon toga sve propisane poreze i prireze ovisno o visini mirovine.

Dvije porezne stope: od 12% i od 18%

Upravo zbog linearnosti poreza na dobit je i nedavna porezna reforma razdvojila male tvrtke, tj. tvrtke koje imaju manje od 3 milijuna kuna prihoda i za njih spustila porez na dobit na 12%, a za sve iznad na 18%.

Gdje je tu problem? Stepenasti porezni razredi uvijek stvaraju anomalije: porezni razred bi se trebao utvrditi prema dobiti, a ne prema prihodu.

Nije iskorišten trenutak da se porez dodatno smanji za manje tvrtke, pa i one koje imaju prihode 1000 kn i one koje imaju prihode 2.999.999 će plaćati 12% poreza.

Ako ste tvrtka koja ima prihod 2.999.999 i slučajno zaradite još jednu kunu platit ćete “kaznu” jer ćete od tog trenutka plaćati 18% na ukupnu dobit. U praksi, to znači da će vas ta jedna kuna koštati 180.000 kuna više poreza.

Mislim da danas u vrijeme iznimno naprednih računala možemo imati relativno jednostavan izračun poreza s gradualnom stopom, a ne kreirati stepenice koje su služile negdašnjim birokratima da jednostavnije ručno računaju. To bi značilo da s rastom dobiti treba gradualno rasti i stopa koju treba podesiti tako da je matematički ukupan porezni prihod jednak. Time bi se moglo napraviti da tvrtke s jako malom dobiti imaju možda 1,3% poreza na dobit, a one koje imaju dobit milijardu kuna, možda 33%.

Pozitivni efekti

Efekti takvog obračuna poreza bi bili znatni jer bi početnici investitori imali zanemariv porez na dobit što bi ih motiviralo da s privatnim novcem riskiraju i ulažu više i više. Također bi isto privuklo i strane investitore koji bi ako otvore malu, “green field” tvrtku u RH imali iznimno nizak porez. Međutim, ta tvrtka bi zaposlila jednog ili više lokalnih radnika čime bi se pokrenuo ekonomski ciklus.

U jednoj raspravi na ovu temu, bio je komentar da “onda će stranci otvoriti tu tvoju malu tvrtku koja će samo prepakirati neke šarafe i slati dalje”. Moj odgovor je: “pa što? Netko mora i prepakirati, a taj netko će biti jedan manje na zavodu za zapošljavanje. To je tvrtka koja bez te mjere ne bi ni postojala, pa se ništa ne gubi”. Kao što sam rekao: nije cilj porezne politike da spriječi bogatima da se bogate nego da pravedno podijeli odgovornost za financiranje države ovisno o prihodu.

Trenutačno u RH ima zanemariv broj tvrtki koje stvaraju visoku dodanu vrijednost. Zašto se za sve te tvrtke u međufazi (ili trajno) ne bi mogao potpuno ukinuti porez na dohodak. Primjer je IT sektor. Za razliku od toga, mi se bavimo poticajima za proizvodnju kukuruza i tekstila i pokušavamo pobijediti Kinu s cijenama brodova i tko će bolje zavariti dva komada čelika. Umjesto toga, zar ne bi bilo bolje da je Hrvatska prepuna tvrtki koje se bave IT-jem, robotikom, high-tech senzorima i slično?

“Čekaj, čekaj! Što ako stranci otvore tvrtke ovdje i samo zaposle strance?” Ti stranci u tom slučaju dobivaju neku plaću koja je dohodak i time oporeziva, zar ne? Osim toga, ta tvrtka će sigurno trebati barem jednog ili par lokalno zaposlenih. Ako ništa da rade obračun plaće ili drugi administrativni posao. Ako biste smanjili porez na dohodak, isplatilo bi im se preseliti te strance u Hrvatsku pa bi onda imali i prihod od najma smještaja, i svih drugih dodatnih životnih troškova koji su uvelike oporezovani PDV-om.

Je li porez na dobit pravedan?

Rijetko se govori o ovome. Nakon raznih mišljenja, mislim da je u najmanju ruku naplata poreza na dobit pravedno upitna. Zbog čega? Zato što se s tim porezom država ponaša kao da je vlasnik, ali bez odgovornosti. Tj. država zakonom o porezu na dobit sebi određuje pravo sudjelovanja u podjeli dobiti i to trenutno u visini od 20%, a uskoro 12-18%. Međutim, ako rashodi nadvise prihode zbog raznih poslovnih razloga, država nema odgovornost.

Bilo bi puno pravednije da država zakonom odredi da je u slučaju ako su rashodi veći od prihoda ista dužna sudjelovati u podmirenju gubitka ovisno o poreznom razredu ili jednostavnije da ukine porez na dobit i prebaci poreznu obvezu na vlasnika.

Ako mislite da bi onda “kulaci kojima treba stati na kraj” prestali isplaćivati dobit i time spriječili naplatu poreza, u krivu ste. Dobit se može reinvestirati, a to onda podiže vrijednost tvrtke i njen potencijal da zaposli nove ljude ili u novu opremu i tehnologiju. Osim toga, vlasnik može raditi u tvrtki i isplatiti si veću plaću (koja se oporezuje) ili platiti veće plaće svojim radnicima (koje se oporezuju).

Jedinstveni porez na prihod pojedinca

Puno jednostavniji sustav, a svakako lakše shvatljiv i lakše kontroliran bi bio kada bi se ukinuo porez na dobit i svi prihodi pojedinca, što znači: prihodi od dohotka, dobiti, te sve vrste prihoda od kapitala (prodajom dionica, preprodaje stanova, tvrtki, itd) zbrojili na godišnjoj razini. Po tom iznosu, plaćao bi se porez počevši od 0% za minimalni prihod pojedinca (trenutačno minimalni neoporezivi dohodak), pa naviše po sve višoj stopi do neke maksimalne određene stope. Stopa bi također trebala biti po formuli, a ne po razredima.
 
Da bude stvar jednostavnija, država je prije par godina odredila da se nakon poreza na dobit prilikom isplate dobiti naplaćuje i prirez (kao kod dohotka). Time se smanjila razlika između te dvije vrste prihoda pojedinca (one temeljem rada i temeljem vlasničkog udjela). Ostala bi da se kod rada dodatno plaćaju i doprinosi na plaću (kao što je obvezno zdravstveno osiguranje) i iz plaće (1. i 2. stup obveznog mirovinskog osiguranja). Međutim, to se može obračunati odvojeno i ne bi trebao biti razlog odbacivanja ovog pristupa obračuna poreza.

Sam porez bi trebalo dovesti na najnižu održivu razinu koja bi bila konkurentnija od ostatka Europske Unije.

Zaključak

Sve navedeno ovdje već u ovom ili malo drugačijem modelu funkcionira u drugim državama, u pravilu bogatijima i sa znatno pravednijom naplatom poreza. Nemojte misliti da se od Vlade očekuje da izmisli “toplu vodu”, tj. nešto što već nitko nije riješio. Problem svih vlada do sada, a i trenutne je potpuni izostanak volje da se nešto promijeni. Sve vlade pokušavaju kozmetičkim izmjenama stvoriti dojam da dolazi do napretka i da se trude, ali sami jako dobro znaju da ne žele promijeniti ništa.

Kao netko tko je do svoje 34. godine živio u Hrvatskoj, vezan sam za nju i volio bih da uspije i da jednog dana bude nešto od nje. Možda zbog toga trošim svoju energiju kako bih pokušao objasniti da se treba fokusirati na bitno i da su teme o ustašama i partizanima bitne, ali da se od njih ne živi. Shvatite da je zadaća države da vam osigura osobnu sigurnost i pravnu zaštitu. Za sve drugo ste odgovorni sami, pa u krajnjem slučaju i da odlučite želite li ili ne odseliti i živjeti negdje drugdje.

Nadam se da će ovakvi članci informirati ljude zagađene propagandom da se svijet ruši, da će potaknuti rasprave i da će aktivirati mlade inovativne ljude da pokrenu promjenu u svjetonazoru i počnu se baviti svojom budućnosti ma gdje to bilo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala