DA BI SE pravilno razumjeli smisao i složenost međunarodnih odnosa, potrebno je prije svega napraviti jasnu distinkciju između onoga što se podrazumijeva pod međunarodnim pravom i onoga što označava međunarodna politika (parcijalni interesi pojedinačnih zemalja ili kolektivni interesi različitih skupina zemalja).

Na temelju komentara u medijima, posebno elektroničkim, stječe se dojam da laička javnost nedovoljno dobro percipira prethodno spomenutu razliku, nerijetko brkajući kategorije koje se ne mogu međusobno komparirati.

To je donekle i opravdano u svjetlu činjenice da pravo i politiku (ciljeve i interese) katkad namjerno ili manje namjerno pokušavaju izmiješati oni koji bi se najmanje trebali služiti metodama zamjene teza. Političari i stručnjaci koji su završili visoke škole prethodno spomenutih nauka.

Primjer

Kao očiti primjer može poslužiti recentni intervju koji je ruski predsjednik Vladimir Putin dao bivšem novinaru američkog Fox News Tuckeru Carlsonu. Putin je, opravdavajući rusku invaziju na Ukrajinu, velik dio intervjua posvetio povijesnom kontekstu iz kojeg je izveo zaključak da Rusija polaže pravo na dijelove ukrajinskog teritorija. Međutim, ako bi se ruski predsjednik za savjet obratio bilo kome od stručnjaka za pozitivno međunarodno pravo, a ovaj reagirao sukladno kriterijima objektivnosti i struke, dobio bi jedini mogući odgovor. 

Dakle, neovisno o trenutačnim političkim interesima, povijesnim okolnostima ili sličnom djelovanju drugih subjekata na međunarodnoj sceni, Rusija je agresijom na suverenu i međunarodno priznatu državu, čiji je suverenitet i sama priznala, brutalno prekršila Povelju UN-a, a time i pozitivne norme međunarodnog prava. Dakle, u konkretnom slučaju Rusija je delikatna sa stajališta prava, a o tome hoće li zbog takvog ponašanja odgovarati ili ne i pred kim, pisao sam u jednoj od prethodnih kolumni.

Ipak, treba priznati da se i pored distinkcije između prava i politike ne mogu zanemariti njihova povezanost te uspješni ili manje uspješni pokušaji da se tumačenjem prvog opravdaju učinci drugog i obratno. Upravo se to trenutačno odvija na međunarodnoj sceni, a najbolje očituje kroz događanja u Gazi i Ukrajini te poziciji koju prema tim događanjima ima globalni Jug.

Što je Zapad očekivao nakon ruske invazije na Ukrajinu? 

Kada je Rusija izvršila, kako se to u zapadnim medijima ističe, "napad punog opsega" ili, jednostavnije rečeno, invaziju na Ukrajinu, suprotstavljajući se na taj način narativima Kremlja da je u pitanju "specijalna vojna operacija", stručnjaci za pozitivno međunarodno pravo diljem svijeta su reagirali gotovo istovjetno.

Dakle, prema njima, radilo se nedvojbeno o protupravnom ponašanju jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, koja je to svoje pravo iskoristila kako bi spriječila izglasavanje obvezujućih i osuđujućih rezolucija jedinog tijela međunarodne zajednice čije se odluke mogu nametnuti silom. Naravno, ako je pet "velikih" članica suglasno. I, naravno, Ruska Federacija nije glasala protiv sebe.

Budući da je, dakle, pravo omanulo, kao i mnogo puta u povijesti, na red je došla politika. Kolektivni Zapad je u suradnji s tradicionalnim saveznicima (Japanom, Južnom Korejom, Australijom i drugim zemljama) nametnuo niz sankcija bez presedana Rusiji. U drugom koraku pokušao je robusnom uporabom kombinacije pravnih i političkih alata (širokog pravnog suglasja oko nezakonitog ponašanja Putina i ukazivanja na katastrofalne gospodarsko-političke implikacije rata na globalni svijet) potaknuti što veći krug drugih zemalja, prije svih država globalnog Juga (Kinu, Indiju, Afriku te zemlje Latinske Amerike), da ga podrže.

Razlozi snažnog djelovanja Zapada 

Za takvo djelovanje je, po mom sudu, postojalo više razloga. Prije svih, kreatori vanjsko-sigurnosne politike u Washingtonu i Londonu razumjeli su da je Putin napravio kardinalnu grešku u svojim kombinatorikama. Međunarodno pravo je invazijom na Ukrajinu bilo grubo prekršeno i to su znali svi na planetu. Nedvojbeno i gospodin Putin. Dakle, postojao je pravni temelj za etabliranje oštrije politike prema Kremlju, koja bi mogla privući podršku šire međunarodne zajednice. Zašto je to bitno?

Rusija se od duboko fragmentirane, gospodarski razorene, vojno praktički neutralizirane zemlje s početka posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, ipak, na ovaj ili onaj način, uspjela vratiti na svjetsku političko-sigurnosnu pozornicu. Unutarnja homogenizacija nakon separatističkih tendencija ruskih regija te agresivne aktivnosti u inozemstvu (Abhazija, Južna Osetija, vojno-kozmička djelovanja u Kazahstanu, Moldavija i na kraju Ukrajina) uvjerili su, prije svih, britansku i američku administraciju da Putin više nije partner, nego prijetnja te da bi ga animiranjem velikog broja zemalja koje osuđuju njegovo ponašanje trebalo izolirati i oslabjeti, a Rusiju konačno svesti na kooperativnog člana međunarodnog kluba.

Također, napadom na Ukrajinu Putin je uzdrmao geopolitičku arhitekturu Europe i svijeta teškom mukom etabliranu nakon Drugog svjetskog rata. Sigurnost Europe, onako kako je prije svih vide pristaše američkih demokrata, ali i pristaše obje glavne britanske partije, konzervativne i laburističke, dovedena je u pitanju i preko toga se šutke nije moglo prijeći.

Reakcija globalnog Juga

Zemlje globalnog Juga su na poticaje kolektivnog Zapada reagirale u najmanju ruku mlako. Iako su rezolucije o osudi ruske agresije na Ukrajinu na plenarnim sjednicama Opće skupštine UN-a prolazile velikom većinom glasova, ruska propagandna mašinerija i diplomatske aktivnosti utjecale su na to da zemlje globalnog Juga ne prihvate narative sa Zapada. Naprotiv, fokus pažnje dužnosnika, ali i šire populacije ovih zemalja Rusi su uspjeli skrenuti na ideju kako sankcije Zapada potiču globalnu nesigurnost snabdijevanja hranom te energetsku nestabilnost, što pogađa ponajviše zemlje u razvoju.

Također, pokušalo se i u mnogome uspjelo u raspirivanju ogorčenosti protiv bivših kolonijalnih sila, uz široko raširenu percepciju globalnog Juga da su osude Zapada u odnosu na Rusiju, kada se to tiče rata u Ukrajini, licemjerne s obzirom na povijest zapadnih vojnih intervencija po cijelom svijetu.

Ipak, i pored gore navedenog, kineski i indijski dužnosnici su upozorili Putina povodom njegovih oštrih izjava na početku konflikta da je svaka uporaba nuklearnog oružja u Ukrajini za njih neprihvatljiva, a indijski premijer Narendra Modi je u rujnu 2022. godine, na marginama summita Šangajske organizacije za suradnju (SCO), koji je u to vrijeme održan u Uzbekistanu, rekao Putinu kako je od iznimne važnosti za održavanje ravnoteže svjetskog poretka i normalnog funkcioniranja međunarodne zajednice da Rusija krene putem mira u Ukrajini, uz podsjećanje ruskog predsjednika na "značaj demokracije, diplomacije i dijaloga". Globalni Jug je, dakle, balansirao. A onda je uslijedio preokret.

Rat u Gazi je promijenio sve iz korijena 

Teroristi Hamasa napali su početkom jeseni prošle godine Izrael i svirepo masakrirali oko 1200 nedužnih civila, mahom mladih ljudi. Također, preko 240 talaca odvedeno je u zarobljeništvo. Svijet je bio u šoku. Židovi su ponovo bili na udaru kao toliko puta u povijesti, ali su sada iza sebe imali potporu cijele međunarodne zajednice. A onda je uslijedila odmazda kao posljedica agende potpune likvidacije terorista Hamasa, koja se pretvorila u brutalnu, nehumanu, bestijalnu osvetu najkonzervativnije vlade u povijesti Izraela.  

Izvođenjem masovnih bombardiranja u kojima je, prema kredibilnim podacima specijaliziranih agencija UN-a i palestinskog ministarstva zdravlja, već ubijeno više od 29.000 ljudi i stvorena katastrofalna humanitarna situacija, Pojas Gaze je pretvoren u dječje groblje. Ubijeno je više od 10.000 djece. 

Vratit ću se za trenutak međunarodnom pravu prije nego što se upustim u analizu političkog konteksta. Dakle, prema međunarodnom humanitarnom pravu, sve strane u sukobu moraju u svakom trenutku praviti razliku između civila i civilnih objekata te boraca i vojnih ciljeva i usmjeravati svoje napade samo na borce i vojne ciljeve. Izravni napadi na civile ili civilne objekte su zabranjeni i predstavljaju ratne zločine.

Neselektivni napadi, oni koji se ne razlikuju prema potrebi, također su zabranjeni. Kada neselektivni napad ubije ili ozlijedi civile, prema međunarodnom pravu predstavlja ratni zločin. Nerazmjerni napadi, oni kod kojih je očekivana šteta za civile i civilne objekte pretjerana u usporedbi s "očekivanom konkretnom i izravnom vojnom prednošću", također su zabranjeni. Svjesno pokretanje nerazmjernog napada je ratni zločin.

Očekivana nova reakcija globalnog Juga

Izraelski nekontrolirani odgovor u Pojasu Gaze na brutalni terorizam Hamasa te američka i britanska bezuvjetna, ničim ograničena podrška židovskoj državi iz korijena su promijenili stajališta službenog Pekinga, Delhija, Pretorije i mnogih drugih prijestolnica koje sebe svrstavaju u globalni Jug. Prema indijskim dužnosnicima, američka hipokrizija razvodnila je moralnu vertikalu Bidenove administracije. 

Prije svega misli se na glasanje Opće skupštine UN-a iz prosinca 2023. godine, kada je velika većina zemalja podržala trenutačni humanitarni prekid vatre u Pojasu Gaze. Protiv je bilo samo 10 zemalja, uključujući Sjedinjene Države i Izrael. Kada su zapadni mediji upitali indijskog ministra vanjskih poslova Subrahmanyama Jaishankara kakvo je njegovo stajalište o izraelskoj vojnoj kampanji u Pojasu Gaze, doslovno je rekao: "Molim vas, pogledajte se u ogledalo i recite mi kako ste se ponašali kao demokratske države." A što o toj kampanji misli Republika Južna Afrika, pokazala je pokretanjem kaznenog postupka protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde zbog kršenja Konvencije o genocidu. 

Je li Zapad uvidio svoje pogreške?

Kolektivni Zapad zapravo i dalje traži od zemalja globalnog Juga da uvedu sankcije protiv Ruske Federacije zbog njene nezakonite invazije na Ukrajinu. S druge strane, te iste zapadne zemlje priznaju bezuvjetno pravo Izraela na samoobranu, dok Izrael bezobzirno krši osnovne postulate međunarodnog humanitarnog prava. Dakle, dok Zapad osuđuje Rusiju za, na primjer, nerazmjerno, neselektivno i direktno bombardiranje civila u Ukrajini, u isto vrijeme podržava Izrael koji praktički radi ili je radio iste stvari u Pojasu Gaze.

Zbog toga zemlje globalnog Juga podržavaju ono što je priopćila ministrica za međunarodne odnose i suradnju u vladi Južnoafričke Republike Naledi Pandor: "Potpuno je nenormalno i nemoralno osuditi Rusiju za bombardiranje civila, a ne osuditi Izrael za istu stvar." Ova razlika u percepciji raste i izolira Zapad od ostatka svijeta. Podjela štetna i za Zapad, ali i za ostatak svijeta.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala