GRAD Zagreb, glavni i uvjerljivo najveći grad u Hrvatskoj, s "najtežim" proračunom i središte svih državnih institucija, postao je poligon za sukob između državne i lokalne vlasti, odnosno između HDZ-a i Možemo. Sve se to odvija na nemjerljivu štetu kvalitete života svih njegovih stanovnika. Nije to samo pitanje novaca, nego je ponajprije i ponajviše pitanje održavanja i obnove infrastrukture - ono što najviše utječe na naše svakodnevne živote.

Grad Zagreb krenuo je u mnogo radova, oni se najviše odvijaju tijekom ljeta i opravdano se stječe dojam da ih je "previše", odnosno da ih je previše skoncentrirano na premalom području. To donosi konkretne posljedice - prometni zastoji, često "nemogući" obilasci, teža dostupnost određenih mjesta, poteškoće u redovnom komunalnom funkcioniranju s obzirom na to da svako malo možete naletjeti na neko gradilište, mnogo nečistoće...

Galerija

Dobar je primjer uži prostor Trešnjevke koji je doslovno "opkoljen" radovima. Dodatno sve to bude otežano činjenicom da se nerijetko kod velikih zahvata nešto izjalovi - odulji se postupak javne nabave, problemi s organizacijom i kapacitetima izvođača, problemi s imovinsko-pravnim odnosima, ostali logistički i tehnički problemi itd.

Puno radova u kratkom vremenu

Primjerice, dok se poduzimaju veći zahvati poput sanacije nadvožnjaka nad Selskom cestom i vrlo prometnog raskrižja ("uskog grla") između Vukovarske, Krapinske i Trešnjevačkog trga, jedan cijeli gusto naseljeni dio kvarta jest na čekanju, pun rupa i prašine. To je definitivno kombinacija nesnalaženja, loše koordinacije i činjenice da se previše toga pokrenulo u premalo vremena. 

I tako, u tim nimalo jednostavnim okolnostima u kojima se gradska vlast još uvijek "uči" u praksi funkcioniranju sustava i koordinaciji među više razina, događa se to da s državne ne postoji razumijevanja ne za njih kao političke oponente, nego za one koji plaćaju sve trostruko - građane.

Zašto trostruko? Jer je kvaliteta života na čekanju zbog mnoštva radova, jer se ionako plaća najveći porez na dohodak u zemlji i jer još k tome nacionalna i viša razina vlasti upravo to vidi kao "meki trbuh", pa sabotira gdje je i kako moguće.

Primjer za to jest nedavni postupak Državnog inspektorata koji je zatvorio tri veća gradilišta u Zagrebu, navodno zbog određenih manjkavosti - nedostatak određene pregrade, loše postavljena tabla ili sl. Zapravo nebitno - Državni inspektorat se u zemlji prepunoj ilegalne gradnje, favelizacije, divlje apartmanizacije i općenito devastiranja javnog prostora od strane privatnih i javnih subjekata odjednom sjetio da nekom zagrebačkom gradilištu nedostaje neka ograda.

Naprasni postupak Državnog inspektorata

Pazite, u situaciji kad su Zagrepčani na rubu živaca zbog toga što su radovi na toliko mjesta simultano, što se oduljuju i ne rade onako revno kako bi mogli, država se odjednom sjeti da to trenutno zaustavi, resetira i vrati na pozicije da se - baš ništa ne događa. Da nije apsurdno, bilo bi samo frustrirajuće.

Naprasnom postupku Državnog inspektorata prethodilo je negodovanje zbog stupića u Savskoj cesti koji su namijenjeni tome da spriječe vožnju osobnih automobila (pa i taksija) po tramvajskoj prugi.

Osim negodovanja nekih vozača i taksista, postavljanje stupića pratilo je i ubrzo završavanje zaglavljenih vozila u raskopanim tračnicama na nekim mjestima, kao i omanja nesreća koju je imalo službeno vozilo premijera Plenkovića.

Ne impliciramo da postoji veza između te manje nesreće i uopće državnog otežavanja započetih radova koji se teško odvijaju, ali je nemoguće ne primijetiti obrazac - predstavnici državne vlasti kao da žele poručiti - i mi smo građani Zagreba i također patimo zbog problema s radovima u Zagrebu.

Pitanje je samo onda zbog čega rade sve da i postojeće radove otežaju, odnosno da produže njihov trajanje. Misle li da će razjareni stanovnici Zagreba za sve to isključivo optužiti gradsku vlast? Neki i hoće, ali gdje ima dima i vatre - ljude se ne može vječno praviti budalama.

Ono što pogoduje tome da će malo tko vidjeti širu sliku u kojoj svoj udio odgovornosti ima i nesnalaženje gradske vlasti, kao i sabotaže državne vlasti, jest činjenica da se predano trudi stvoriti, kao i kod drugih tema i stvari, vrlo polarizirajuća situacija - "ili-ili" - ili su krivi jedni ili drugi, a to koju ćemo stranu odabrati ovisi isključivo o tome za koga inače "navijamo", odnosno tko nam je "draži" ili, točnije, tko nam je "mrskiji".

Grad je postao jedno veliko nekoordinirano gradilište

Da se ljudi na tako površan način politički opredjeljuju, poznato je od slučaja do slučaja - od Zakona o obrani, preko murala i grafita po gradskim fasadama, do obnove vodoopskrbne i cestovne infrastrukture. Svatko ionako govori i obraća se onoj skupini koja će im vjerovati ili koja će imati manje razloga vjerovati drugoj strani.

U toj situaciji, potpuno se gubi svaki meritum - nitko od predstavnika gradske opozicije ne proziva gradsku vlast zbog suvislih i opravdanih stvari poput nedostatka autoriteta, koordinacije službi i vrlo traljave organizacije radova - to bude često samo usput, ali prvi plan ipak zauzmu tzv. "ideološke teme" poput boja klupica, financiranje udruga ovog ili onog ideološkog predznaka, pravo javnosti za ovog ili onog pjevača i sl.

Drugim riječima, što god radili, dobro ili loše, Možemo će uvijek pratiti sjena "ideologije", za razliku od njihova prethodnika Milana Bandića kojeg je, neovisno o ideologiji koju je ovako ili onako servisirao, pratila sjena neodgovornog javnog upravljanja. Kako god bilo, jednostavno ne postoje čak ni uvjeti da se vodi racionalna i argumentirana rasprava o upravljanju Gradom i o posljedicama državne politike na uvjerljivo najveći grad u zemlji.

Taj je grad postao ne samo jedno veliko nekoordinirano gradilište, nego i gore od toga - poligon za sukob dviju vlasti - državne i lokalne. Ono kako se HDZ i Možemo "časte" u Saboru, na državnoj razini, kao politički protivnici, sve se to preslikava na ni krive ni dužne stanovnike grada Zagreba, neovisno kojoj opciji više naginjali i kako gledali na ovu situaciju.

Suradnja između Države i Grada ne smije biti korektna jedino na velikim populističkim projektima kao npr. gradnja stadiona - mora postojati, što god mislili predstavnici vlasti jedni o drugima, i na razini običnih rupa i krivina na kolnicima i pločnicima. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala