SUSTAV pritužbi pacijenata u Hrvatskoj nije dobro organiziran jer ne postoje razvijeni koordinirani postupci za odgovore na pritužbe, a najviše pritužbi upućuje se zbog pristupa zdravstvenoj skrbi, pokazuje znanstvena studija o kršenju Europske povelje o pravima pacijenata.

Studija objavljena u časopisu BMC Medical Ethics, čiji su autori predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić, Marin Viđak i Ana Marušić s Medicinskog fakulteta u Splitu, prvo je istraživanje u kojem su analizirane karakteristike pritužbi pacijenata podnesenih putem službenog sustava županijskim povjerenstvima za prava pacijenata te upućenih Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata.

Zdravstveni sustav u Hrvatskoj pruža složen okvir za prijavu i postupanje s pritužbama pacijenata

Kako se navodi u studiji, zdravstveni sustav u Hrvatskoj pruža složen okvir za prijavu i postupanje s pritužbama pacijenata, uključujući službena tijela i nevladine organizacije, ali taj sustav nije učinkovit u preciznom bilježenju i odražavanju stvarnog stanja zaštite prava pacijenata. 

Potrebni su veća transparentnost i jasan proces podnošenja pritužbi kako bi se bolje razumjele potrebe pacijenata, razriješile tužbe, spriječile buduće pritužbe i povećali se kvaliteta i sigurnost zdravstvenog sustava.

Koje su najčešće pritužbe?

"Najčešće pritužbe upućene Hrvatskoj udruzi za prava pacijenata bile su zbog prava na pristup zdravstvenoj skrbi (35.3 posto), prava na informaciju (29.9 posto) i prava na sigurnost (21.7 posto), dok je najmanje pritužbi bilo na pravo na pritužbu (1.9 posto), pravo na inovaciju (1.4 posto), pravo na naknadu štete (1.4 posto) i pravo na preventivne mjere (1 posto)", navodi se u studiji.

Pokazalo se da službena dokumentacija o pritužbama pacijenata nije informativna u vezi kršenja njihovih prava pa, iako postoji nekoliko načina na koje se pacijenti žale, službene informacije bile su dostupne samo za manje od polovice županija.

Više od polovice pritužbi odnosi se na bolnice i liječnike specijaliste

To pokazuje neefikasnost rada županijskih povjerenstava za prava pacijenata, koja su po zakonu dužna slati izvješća Ministarstvu zdravstva. Neka županijska povjerenstava nisu ni konstituirana, a ona koja djeluju nisu dovoljno efikasna.

Više od polovice pritužbi odnosilo se na bolnice, sveučilišne bolničke centre i liječnike specijaliste. Pacijenti češće razvijaju odnose povjerenja sa svojim liječnicima primarne zdravstvene zaštite, što smanjuje broj tužbi za nesavjesno liječenje.

Pristup zdravstvenoj skrbi uključuje pravo na preventivne mjere, pravo na pristup, pravo na slobodan izbor, pravo na poštivanje vremena pacijenata, pravo na inovaciju i pravo na personalizirano liječenje.

Najčešće su kršeni pravo na pristup i pravo na poštivanje vremena pacijenata, oni čine više od trećine svih pritužbi.

Pravo na informaciju drugo je najčešće prijavljeno kršenje, što može biti povezano s napretkom hrvatskog zdravstvenog sustava od paternalističkog prema partnerskom modelu. 

U studiji kažu da je bilo samo nekoliko slučajeva potencijalnih povreda prava na pristanak, što je najvjerojatnije posljedica strogih zakonskih pravila. 

Niska zdravstvena pismenost u Hrvatskoj?

Mnoga pitanja o zdravstvenom sustavu, kao i kršenje prava na informaciju, mogla bi ukazati na nisku zdravstvenu pismenost u Hrvatskoj, što je povezano s lošijim zdravstvenim ishodima.

Različite informacije o zdravlju ili zdravstvenom sustavu trebale bi biti lako dostupne pacijentima s niskom razinom zdravstvene pismenosti. Općenito, zdravstvena pismenost hospitaliziranih bolesnika manje je nego adekvatna, navodi se u studiji.