GADNO je kad se pomiješaju tabletice. Ili kad se zaborave popiti. To onda može izazvati opasne posljedice, otprilike kao kad SDP brani Milana Bandića od napada HDZ-a riječima: "To je prljava kampanja, HDZ nema što ponuditi biračima pa pljuje i baca blato po drugima". Ili kao kad HDZ pokušava obraniti svog zastupnika Berislava Rončevića od napada SDP-a: "Ovo je obično komunističko podmetanje".

Tako otprilike izgleda politička shizofrenija kad se ne drži pod kontrolom. SDP jednako zdušno proziva bivšeg HDZ-ova ministra zbog kriminala, korupcije, zataškavanja, malverzacija i čega sve ne, kao što gorljivo brani svog Milana Bandića od HDZ-ovih optužbi za kriminal, korupciju, malverzacije i što sve ne.

Hm, neka pravna država obavi svoje...

U isto vrijeme, HDZ kreće u negativnu kampanju protiv Bandića, nabrajajući mu sve afere tijekom višegodišnje vladavine metropolom, dok u isto vrijeme žestoko brani svog bivšeg ministra obrane i policije, konstantno prešućujući i druge stranačke afere poput blindiranog BMW-a ili sumnjivog bogaćenja vladajućih dužnosnika.

Pritom se oba tabora natječu koji će dići veću dreku, u nadi da će tako uspjeti prigušiti optužbe na vlastiti račun. Korupcija u suparničkim redovima? "DA!" A korupcija u vlastitim? "Hm, ne znamo, moramo vidjeti, nema dokaza, nema presude, neka pravna država obavi svoje".

I nakon svega još nas žele uvjeriti da nisu svi isti. Da postoji razlika između SDP-a koji godinama podržava gradonačelnika Zagreba usprkos njegovim aferama i HDZ-a koji godinama štanca afere na svim razinama, od premijerske do gradonačelničke. I onda se zajednički iščuđavaju što im Kerum otima birače.

Tko je tu lud?

Mora da im je netko sakrio tabletice, jer simptomi idu iz lošeg u gore. Nestvarno ovih dana izgledaju medijski izvještaji: na prve tri stranice novina rat SDP-a i HDZ-a oko Rončevićevih kamiona, a već na četvrtoj rat HDZ-a i SDP-a oko Bandićevih afera. S istom argumentacijom, samo s različitim predznacima. Tko je tu lud? Slijede li se tu neki principi ili se oni primjenjuju od slučaja do slučaja? Kako se, zaboga, može istodobno napadati i štititi korumpirane?

E pa može se, kao što Josip Kregar može biti borac protiv korupcije, a istovremeno ići na izbore s nasljeđem afere s Posmrtnom pripomoći, uzimati novac za kampanju od čovjeka nepravomoćno osuđenog za gospodarski kriminal i strepiti hoće li ga netko od studenata možda optužiti za muljažu na Pravnom fakultetu.

U društvu u kojem se samo uz pomoć plavih pilulica može proniknuti kroz ovu purpurnu izmaglicu (ako već ništa ne može razbistriti mutnu močvaru), nije nikakvo čudo i da Zbor turističkih novinara piše pismo podrške ministru turizma Damiru Bajsu, da se nigdje - ama baš nigdje - u izvještajima o aferi kamioni ne spominje premijer Sanader, te da čovjek optužen za financijske malverzacije odlukom suda postane stečajni upravitelj. I da nas uvjeravaju kako ćemo već ove godine u EU. I da će premijerov BMW biti ubrzo prodan. (E tu baš nikakve pilule ne pomažu.)

Pravedna razmjena

No, kad smo već kod tableta, vratimo se još malo na Bandića. Ako mnogo toga izgleda suludo u ovom prepucavanju vlasti i oporbe oko Rončevića i Bandića, jedna stvar savršeno je logična: razlog zbog čega HDZ sve ove godine tolerira (i plaća suhim zlatom) Bandića na čelu Zagreba.

Osim što je savršeni partner, on je još bolji cilj za napade, perfektan faktor destabilizacije oporbene stranke i najgorči sapun kojim se mogu isprati usta svakom SDP-ovcu koji progovori nešto o korupciji i kriminalu u suparničkom taboru. 

Znaju HDZ-ovci što rade, imaju oni u svojim redovima dosta takvih ljudi, pa je red da jednog takvog velikodušno uvale SDP-u. Isto tako, kad se već SDP-ovci toliko hvale principima, red je da se ponekog od njih velikodušno odreknu u korist HDZ-a. Čini se kao pravedna razmjena. Tko zna, možda u hrvatskoj politici ipak nije sve tako ludo kao što se čini.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Index, Damjan Tadić / Cropix