"NISMO najbrži, ali povezujemo". Ovo je neslužbeni slogan Hrvatskih željeznica - pardon, Hrvatskog željezničkog putničkog prijevoza (HŽPP). Naš eksperiment pokazao je da u tom ironičnom sloganu ipak ima dosta istine. Tri tjedna smo putovali vlakom na posao i s posla, od najistočnije stanice Zagrebačke županije (Gradec) do Glavnog kolodvora u Zagrebu.

Bilježili smo svaku minutu kašnjenja vlaka u razdoblju od 4. do 22. svibnja. Baš u to vrijeme na pruzi su trajali intenzivniji radovi koji do objave ovog članka još uvijek nisu završeni. Ali barem više ne voze autobusi umjesto vlakova - za sada. Rezultat? U ta tri tjedna nakupilo se 617 minuta kašnjenja. To je više od deset izgubljenih sati u čekanju vlakova.

Sat i pol u jednom, sat i pol u drugom smjeru

Svakog radnog dana u smjeru Zagreba vlak je kasnio minimalno pola sata. Tako smo umjesto u 6:03 s naše stanice kretali oko 6:33. U Zagrebu smo trebali biti za sat vremena, odnosno u 7:03, ali gotovo svaki dan smo dolazili poslije 7:30.

Sat vremena našeg putovanja produljilo se na sat i pol. Onima koji svakodnevno na taj način putuju na posao, školu ili faks to je 3 sata života provedenog na putovanje vlakom. A da ne spominjemo starije ljude kojima je to jedini način da odu u bolnicu na pregled.

Valja istaknuti da su ovakva kašnjenja bila uzrokovana intenzivnim radovima na potezu Koprivnice i Križevaca, odakle je naš vlak i dolazio. Zbog tih radova promet vlakovima je prekinut, a putnici su se prevozili autobusima i onda nastavljali vlakom do Zagreba. Iako mi nismo trebali putovati autobusom, i to nam se jednog dana dogodilo.

Vožnja autobusom samo jednu stanicu koja nije imala nikakvog smisla

Iz nama nepoznatog razloga morali smo ići na autobus koji nas je odvezao samo jednu stanicu dalje. Prema riječima djelatnika HŽ-a, to nam je trebalo "ubrzati" putovanje jer smo "lovili" brzi vlak koji na našoj stanici ne staje. No, izgleda da su zaboravili da i inače taj brzi vlak staje na toj stanici i putnici iz brzog vlaka prelaze u naš putnički vlak.

Tako smo svi, i mi i putnici koji su čekali na idućoj stanici i putnici iz brzog vlaka, na kraju do Zagreba išli istim vlakom koji je, pogađate - kasnio.

Vlak u dolasku na Glavni kolodvor kasnio 200 minuta?

Najveće kašnjenje koje smo zabilježili bilo je 50 minuta, i to u jutarnjem terminu. Posljednjeg dana našeg eksperimenta u mobilnoj aplikaciji HŽPP-a pisalo je da vlak iz Virovitice, koji nas je trebao voziti doma, kasni čak 200 minuta.

Do naše stanice stigao je sa "samo" 45 minuta zakašnjenja. Zapravo, kako je u HŽPP-u sve moguće, nismo bili sigurni je li to taj vlak iz Virovitice ili je bio neki drugi vlak.

Povrat dijela karte samo ako vlak kasni 60 minuta ili više

Pošto smo dosta kasnili u ta tri tjedna, išli smo provjeriti imamo li pravo na povrat dijela cijene karte. Šok - ne možemo. Zašto? Pa prema pravilima HŽPP-a, putnici imaju pravo na povrat dijela cijene karte jedino ako vlak kasni 60 minuta ili više.

Nijedan vlak kojim smo putovali nije dosegnuo taj prag. Dakle, unatoč svakodnevnim kašnjenjima i putovanjima koja su trajala najmanje sat i pol u jednom smjeru, nismo imali pravo na nikakvu refundaciju. Živio naš HŽ!