Foto: Hina

TURSKI premijer Ahmet Davutoglu najavio je svoju ostavku na funkciju predsjednika vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), čime je otvorio put i za smjenu s mjesta premijera. 

Ovaj potez stiže nakon glasina o njegovom sve dubljem neslaganju s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.

Na konferenciji za medije nakon sastanka vodstva AKP-a u Ankari Davutoglu je izjavio kako se na ovaj potez odlučio nakon "konzultacija s predsjednikom i onima čijim stavovima vjeruje", no kako to "nije njegova odluka nego nužnost", piše turski Hurriyet.

Sazvao je izvanredni kongres stranke za 22. svibnja, kad će i formalno sići s dužnosti njezinog predsjednika. AKP je na vlasti u Turskoj od 2002. godine.

"Čestitam premijeru. To je bila njegova samostalna odluka", komentirao je Erdogan Davutogluovu odluku za Hurriyet.

Analitičari smatraju da će Davutogluovim odlaskom Erdoganu biti oslobođene ruke u odabiru novog šefa stranke koji će zatim postati i premijer.

Davutoglu je na funkciju predsjednika stranke došao Erdoganovom odlukom 2014., nakon izbora na kojima je on bio jedini kandidat.

Nesuglasice s Erdoganom

Između Davutoglua, poznatog po svojem pragmatičnom pristupu, i agresivnijeg Erdogana ubrzo su nastale nesuglasice, od pitanja odnosa s Europskom unijom i rješavanja sukoba s kurdskim separatistima, do nedavnog Davutogluovog imenovanja lokalnih vođa stranke.

Najizgledniji nasljednici na mjestu premijera su ministar prometa Binali Yildirim, te ministar energetike i Erdoganov zet Berat Albayrak, piše turski dnevnik Cumhuriyet.

Erdogan, čija vladavina postaje sve autoritativnija, pokušava progurati novi ustav koji bi zamjenio onaj postojeći, napisan nakon vojnog puča 1980. godine. Erdogan smatra kako bi to poboljšalo funkcioniranje države, no kritičari upozoravaju kako će to još jače učvrstiti njegovu već veliku moć.

AKP-u će za organiziranje referenduma za promjenu Ustava trebati najmanje 330 glasova u parlamentu u kojem ta stranka broji 317 od 550 zastupnika.

Ove političke turbulencije događaju se u vrijeme u kojem je u Turskoj 2,2 milijuna izbjeglica iz sirijskog rata i u kojem se turska vlada nosi s kurdskim borcima na jugoistoku i sigurnosnim problemima nastalim zbog nedavnih terorističkih napada.