OLENA Bilozerska i njezin suprug oduvijek su znali da žele djecu. Imala je 34 godine i bili su spremni pokušati kada je 2014. izbio rat na istoku Ukrajine.

No, oboje su se pridružili borbi i planove o djetetu morali su odgoditi. Kada je Bilozerska napustila vojsku, imala je 41 godinu, a liječnici su joj rekli da su joj šanse za začeće gotovo nikakve. Bilo je prekasno.

Galerija

Dok rat u Ukrajini ulazi u svoju petu godinu, stopa nataliteta strmoglavo pada, sve je veći broj ljudi koji se bore s neplodnošću ili odgađaju roditeljstvo. Istovremeno, gubici na bojišnici rastu, a milijuni izbjeglica novi su život započeli u inozemstvu. Posljedica je jedna od najgorih demografskih kriza na svijetu, piše CNN.

"Ovo je katastrofa", rekla je za CNN Ella Libanova, vodeća ukrajinska demografkinja. "Nijedna zemlja ne može postojati bez ljudi. I prije rata, gustoća naseljenosti Ukrajine bila je niska i vrlo neravnomjerno raspoređena."

Libanova navodi da je Ukrajina od početka rata izgubila oko 10 milijuna ljudi - što zbog pogibije, što zbog odlaska iz zemlje ili života na područjima pod ruskom okupacijom. I dok stopa nataliteta u zemlji godinama opada, što je uobičajen trend diljem Europe, sada se gotovo potpuno urušila.

Nakon povratka s bojišnice, Bilozerskoj je rečeno da su joj šanse da dobije vlastito dijete u najboljem slučaju 5%. "Liječnici su mi savjetovali da ne gubim vrijeme i odmah uzmem doniranu jajnu stanicu", rekla je.

Nije joj se svidjela ta ideja pa je krenula s liječenjem neplodnosti, iako su joj izgledi bili izrazito mali. "Vojnici žive od danas do sutra. Žive da dočekaju večer, da dočekaju sljedeći dan. Imaju preče potrebe - gdje nabaviti novac za dronove, za popravak automobila. Ne planiraju ništa za budućnost", rekla je Bilozerska za CNN u Kijevu.

"Smatram svojom moralnom dužnošću reći vojnikinjama da im, ako žele djecu u budućnosti, savjetujem da se pregledaju i zamrznu jajne stanice. Svoju priču dijelim kako bi se što manje žena našlo u ovakvim problemima."

Kako bi se povećale šanse za uspjeh in vitro oplodnje (IVF), liječnici obično pokušavaju dobiti između 10 i 15 jajnih stanica. U slučaju Bilozerske, uspjeli su dobiti samo jednu. Nakon oplodnje suprugovom spermom, ponovno su je upozorili da su rizici od neuspjeha visoki. Sljedećih nekoliko dana bilo je mučno iščekivanje hoće li embrij preživjeti.

Kada jest, Bilozerska, tada 42-godišnjakinja, bila je spremna iskoristiti svoju jedinu priliku. No, tada je Rusija pokrenula potpunu invaziju. Kao vojna časnica, odmah je pozvana natrag na frontu. Embrij je ostao u Kijevu, zamrznut u krio-banci s otprilike 10.000 drugih. "Vratila sam se u rat i toliko sam se bojala da će klinika biti bombardirana. Zvala sam ih i pitala što će se dogoditi, je li krio-banka sigurna", ispričala je.

Utjecaj rata na plodnost

Dr. Valerij Zukin, jedan od pionira reproduktivne medicine u Ukrajini, direktor je klinike Nadiya (Nada) gdje je pohranjen embrij Bilozerske. Za CNN je rekao da rat ima razoran utjecaj na plodnost u Ukrajini. "Svjedočim tome svakodnevno. Imamo više komplikacija, više abnormalnosti i više poteškoća s održavanjem trudnoće do termina", rekao je, pojašnjavajući da je genetsko testiranje otkrilo nagli porast kromosomskih abnormalnosti od početka rata.

Dr. Alla Baranenko, specijalistica za reprodukciju u klinici Nadiya, kaže da također viđa više slučajeva preuranjene menopauze kod mlađih žena. "Kvaliteta jajnih stanica je slabija, a njihov broj opada, što je posljedica stresa. To ne primjećujem samo kod svojih pacijentica, već i kod donorica, žena koje inače nemaju nikakvih reproduktivnih problema.

Unatoč tome, i kvaliteta njihovih jajnih stanica je lošija", rekla je, dodajući da je lošija i kvaliteta sperme ukrajinskih muškaraca, posebno onih koji se vraćaju s fronte. "Spermu čuvamo 30 godina. Kada usporedimo kvalitetu sperme vojnika sada s onom običnih muškaraca prije rata, ona je, naravno, lošija. Stres utječe i na muškarce, ali nije samo stres, već i uvjeti u kojima žive."

Zemlja udovica

Iryna Ivanova imala je sve simptome rane trudnoće, ali suprugu nije htjela ništa reći dok ne bude sigurna. Jako se veselio djeci i nije mu htjela davati lažnu nadu. Kada je bila sigurna da nosi dijete, bilo je prekasno da mu to kaže. Pavlo Ivanov, njezin suprug i jedan od elitnih ukrajinskih pilota F-16, poginuo je u akciji 12. travnja 2025. godine. Kada joj se kći rodila u prosincu, nazvala ju je Justina - ime koje su zajedno odabrali. "Kad sam čula njezin plač, u tom prvom trenutku, bilo je kao da sam ponovno prodisala", rekla je Ivanova za CNN kroz suze. "Možete osjećati najveću radost i najveću bol istovremeno, i jednostavno se naviknete da je to sada dio vas."

Ukrajina ne objavljuje podatke o žrtvama, no izvješće američkog Centra za strateške i međunarodne studije iz siječnja procjenjuje da je od početka invazije ubijeno između 100.000 i 140.000 Ukrajinaca.

Zbog relativno visoke dobi za novačenje, prosječna dob ukrajinskog vojnika je oko 43 godine. To znači da je većina poginulih u braku i ima djecu, a Ukrajina postaje zemlja udovica i siročadi. Službeni podaci pokazuju da u Ukrajini trenutno živi 59.000 djece bez bioloških roditelja.

Oksana Borkun dobro poznaje stigmu s kojom se suočavaju mlade udovice. Njezin suprug Volodimir Hunko ubijen je kod Bahmuta u ljeto 2022.

Odrasla u kulturi gdje se tuga drži za sebe, a na žene bez muževa često gleda s prijezirom, odlučila je olakšati živote ukrajinskim udovicama. Zajedno s prijateljicama Julijom Seljutinom i Olenom Bileckom, koje je također ujedinila tuga, osnovala je online grupu za podršku udovicama vojnika koja sada ima više od 6000 članica.

"Moj suprug Vovčik i ja nismo imali djece, pa sam se bojala da će mi biti previše bolno raditi na projektu nabave rođendanskih darova za djecu poginulih vojnika. Jako smo željeli dijete, ali nije nam se dogodilo... No, na kraju se ispostavilo da mi je rad na ovom projektu zapravo pomogao u iscjeljenju", rekla je Bilecka. Grupa sada šalje prosječno 200 darova mjesečno. Udovica u 45. godini, pomirila se s tim da vjerojatno neće imati vlastito dijete. "Rat mi je oduzeo godine u kojima sam mogla imati djecu", rekla je za CNN.

Odljev mozgova

Oko 6 milijuna ljudi, uglavnom mladih žena i djece, pobjeglo je iz zemlje od 2022. godine. Velika većina još uvijek živi u inozemstvu, a demografkinja Libanova kaže da što duže sukob traje, to je manja vjerojatnost da će se vratiti. "Sa svakim mjesecom rata, razaranja su ovdje sve veća, dok se istovremeno naši ljudi koji su izbjegli sve više prilagođavaju životu u inozemstvu. Sve ih se manje vraća", rekla je. To predstavlja i ogroman odljev mozgova za Ukrajinu.

"Nadam se da će se najkvalificiraniji ljudi vratiti. Gospodarstvo i infrastrukturu trebat će obnoviti. Trebat će nam radnici, i to uglavnom kvalificirani", dodala je Libanova. Seljutina vjeruje da upravo tu ratne udovice mogu pomoći u osiguravanju budućnosti Ukrajine. "Mlade žene koje su izgubile svoje voljene, one znaju cijenu gubitka.

Znaju zašto su naši muškarci otišli tamo i zašto sada ne mogu napustiti zemlju. Ne možemo samo sjediti i čekati da netko drugi nešto učini za nas. Više nismo sposobne za to", rekla je.

Prošle godine, s navršenih 45 godina, Bilozerska je shvatila da stari. Ne samo za majčinstvo, već i za rat. Služila je kao snajperistica. "Stvarno više nisam mogla obavljati borbene zadatke. Većina muškaraca u mojoj jedinici su mladi sportaši... naravno, više ih nisam mogla pratiti", rekla je. Kada joj je majka umrla, ostavivši oca s invaliditetom samog, znala je da je vrijeme da se vrati u Kijev. Njezin je embrij još uvijek bio u klinici Nadiya, čekajući je tri godine. "Osjećala sam da je to moja posljednja prilika da imam dijete.

Otišla sam u kliniku po svoj embrij. I tako se Pavlus rodio kad sam imala 46 godina", ispričala je za CNN. Njegova liječnica Baranenko kaže da joj je od 5000 beba kojima je pomogla da dođu na svijet, njegova priča najviše ostala u sjećanju. "Njegovo srednje ime je Bohdan, što znači 'dar od Boga'", rekla je Bilozerska. "Podignete ga i jednostavno se rastopite. Pruža vam ruke, smiješi se i naprosto ste ludi za njim, nemoguće je to opisati."