OVOGODIŠNJA usporedba potrošačkih košarica u Hrvatskoj i Švedskoj, konkretno u Konzumu i lancu ICA Maxi, pokazuje da hrvatski potrošači prehrambene i kućanske proizvode i dalje plaćaju bitno više nego švedski potrošači. Na 30 potpuno istih proizvoda, cjenovna razlika je 35,80 posto na štetu hrvatskih kupaca. Lani je razlika bila čak 45 posto.

Kad se u izračun ubaci još 10 proizvoda koji se svakodnevno kupuju i konzumiraju, poput kruha, mlijeka, šećera, brašna i jaja, kako bi košarica bila što reprezentativnija, Konzum je i dalje 27,46 posto skuplji od ICA Maxija. Pritom treba naglasiti da se radi o istovrsnim proizvodima, ali od različitih dobavljača, podrijetla, sastava, pakiranja, rokova trajanja i kvalitete.

Otkud tolike razlike?

Prije nego što se upre prstom u hrvatske trgovačke lance i njihove dobavljače, važno je ukazati na bitne razlike u poreznim stopama. Iako i Hrvatska i Švedska imaju istu standardnu stopu poreza na dodanu vrijednost (PDV) od 25 posto, skandinavska zemlja sve prehrambene proizvode oporezuje stopom od 12 posto PDV-a.

U Hrvatskoj se na neke prehrambene proizvode, kruh, mlijeko, dječju hranu, jestiva ulja i masti, svježe meso i ribu, voće i povrće, primjenjuje stopa od 5 posto PDV-a. Postoji i međustopa od 13 posto, koja obuhvaća proizvode poput maslaca, margarina i voda, ali na sve ostalo plaća se standardnih 25 posto.

Ipak, sama razlika u PDV-u ne može objasniti cjenovni jaz od gotovo 30 posto, što znači da dio razlike leži i u nabavnim cijenama, tržišnoj strukturi i trgovačkim maržama.

Na konkretnih 40 proizvoda, hrvatski kupac platit će ukupno 31,48 eura PDV-a, a njegov švedski pandan upola manje, oko 15,74 eura. I još nešto: od 1. travnja 2026. švedska vlada namjerava sniziti stopu PDV-a na sve prehrambene proizvode s 12 na samo šest posto. Mjera će biti privremena i trajat će do 31. prosinca 2027.

Osim o porezima, cijene u trgovinama ovise i o strukturi tržišta, dobavljačkim ugovorima, troškovima logistike, pa i kupovnoj moći građana. Hrvatska je tržište manjeg maloprodajnog volumena, oko devet milijardi eura godišnje, pa je vjerojatno teže dobiti iste rabate i uvjete kao u većim sustavima nabave poput švedskog, koji iznosi 30 milijardi eura.

Veće tržište znači i veću pregovaračku moć prema proizvođačima, što velikim lancima omogućuje niže nabavne cijene koje se potom mogu preliti na krajnje kupce.

Zašto je Heinzov kečap u Hrvatskoj dvostruko skuplji?

Kod brendiranih proizvoda to često znači da je cijena za regiju viša i da su promocije slabije nego u Švedskoj. Drugim riječima, potpuno isti proizvod može imati bitno različitu cijenu u dvjema zemljama i to ne mora nužno biti posljedica razlike u porezima i trgovačkim maržama, nego i u nabavnim cijenama.

To donekle objašnjava zašto je Niveina krema za njegu kože od 150 mililitara u Konzumu, po cijeni od 4,99 eura, čak tri eura skuplja nego u ICA Maxiju, gdje stoji 2,99 eura. Ili zašto je Heinzov kečap u boci od 570 grama u hrvatskom lancu, po cijeni od 4,25 eura, više nego dvostruko skuplji nego u švedskom, gdje ga možete kupiti za 1,87 eura.

Međutim, unatoč svim obrazloženjima, ipak je teško prihvatiti da su mnogi hrvatski proizvodi skuplji u Konzumu nego u 2000 kilometara udaljenoj Švedskoj. Podravkina svatovska juha u Švedskoj je 15 posto jeftinija, a Krašove čokoladne napolitanke od 500 grama čak 45 posto.

Velike razlike u prosječnim i medijalnim plaćama

Pri usporedbi cijena u trgovinama važno je ukazati i na bitnu razliku u stopama inflacije. Prema indeksu potrošačkih cijena, kojim se mjeri kako se kroz vrijeme mijenjaju cijene košarice dobara i usluga koje kućanstva tipično kupuju, inflacija je u siječnju 2026. na godišnjoj razini u Hrvatskoj iznosila 3,4 posto, a u Švedskoj samo 0,5 posto.

Velike su razlike i u prosječnim i medijalnim plaćama. Prema podacima nacionalnih statističkih ureda, krajem 2025. prosječna bruto plaća u Švedskoj iznosila je 4180 eura, a u Hrvatskoj 2087 eura.

Medijalna plaća je iznos koji dijeli zaposlene na dvije jednake skupine: 50 posto zarađuje manje, a 50 posto više od tog iznosa. U Hrvatskoj je u prosincu 2025. iznosila 1749 eura bruto, a u Švedskoj 3600 eura.

Kada se u obzir uzmu i dvostruko veće plaće u Švedskoj, razlika u realnoj kupovnoj moći postaje još izraženija nego što pokazuju same usporedbe cijena.