GODINE 1824. Sjedinjene Američke Države svjedočile su jednim od najneobičnijih predsjedničkih izbora u svojoj povijesti. Četiri kandidata iz iste stranke, Demokratsko-republikanske, natjecala su se za najvišu funkciju u zemlji: Andrew Jackson, John Quincy Adams, William H. Crawford i Henry Clay.

Nijedan od njih nije uspio osvojiti većinu elektorskih glasova, što je dovelo do toga da Zastupnički dom Kongresa preuzme odgovornost za izbor predsjednika.

Rezultati bez jasnog pobjednika

Andrew Jackson, ratni heroj poznat po pobjedi u Bici za New Orleans, osvojio je najviše elektorskih glasova (99) i predvodio je u broju glasova birača. John Quincy Adams, tadašnji državni tajnik i sin bivšeg predsjednika Johna Adamsa, osvojio ih je 84. William H. Crawford, ministar financija, dobio je 41 glas, dok je Henry Clay, predsjednik Zastupničkog doma, osvojio 37 glasova.

Budući da nijedan kandidat nije osvojio potrebnu većinu od 131 elektorskog glasa, prema 12. amandmanu Ustava SAD-a izbor predsjednika prebačen je na Zastupnički dom.

Pozicija Henryja Claya

Kao četvrtoplasirani, Henry Clay nije bio među kandidatima koje je Zastupnički dom razmatrao. Ipak, njegova pozicija predsjednika Doma dala mu je značajan utjecaj na ishod izbora. Clay je podržao Adamsa, dijelom zbog sličnih stavova o nacionalnoj politici, ali i zbog nepovjerenja prema Jacksonu, kojeg je smatrao demagogom.

Nakon što je Adams izabran za predsjednika, imenovao je Claya za državnog tajnika, što je dovelo do optužbi za "korumpiranu pogodbu". Jacksonove pristaše tvrdili su da je došlo do dogovora između Adamsa i Claya kako bi se osigurala Adamsova pobjeda u zamjenu za visoku poziciju za Claya.

Nakon izbora

Ovi događaji doveli su do podjele unutar Demokratsko-republikanske stranke i formiranja novih političkih frakcija. Andrew Jackson iskoristio je nezadovoljstvo javnosti i pobijedio na sljedećim izborima 1828. godine.