DESECI tisuća pristaša pokreta koji se satirično naziva "žohari", a okuplja studente, zaposlene i obitelji, proteklih dana maršira ulicama New Delhija u Indiji. Traže ostavku ministra obrazovanja Dharmendre Pradhana zbog curenja ispitnih pitanja i skandala sa zapošljavanjem. Pradhan je odbio odstupiti i optužio je oporbu da iskorištava studente za političke bodove, piše BBC.

Policija je na velikom maršu u ponedjeljak upotrijebila suzavac i pendreke dok su deseci tisuća pristaša marširali prema parlamentu. Vlasti su u blizini prosvjeda isključile mobilni internet. Do večeri su prosvjednici tvrdili da je policija pretukla velik broj ljudi, a policija je izvijestila o nekoliko ozlijeđenih svojih službenika.

Nakon što su prosvjednici kasnije dobili pristup internetu na društvenim je mrežama osvanulo mnoštvo snimki, memeova i izvještaja iz prve ruke. Neki su bili ispunjeni bijesom, dok su drugi bili uplašeni. Ipak, najviše je pažnje privukao sarkastičan humor. 

"Sve češći nagon za snimanjem"

Mnogima koji su to gledali na internetu humor se činio nespojivim s nasiljem. Prosvjednici su koristili humor koji je  gotovo uvijek bio usmjeren na njih same. Šalili su se na račun kilometara koje su pretrčali bježeći pred policijom ili na apsurdnost snimanja odjeće trenutak prije nego što su se našli u oblaku suzavca.

Stručnjaci kažu da ovaj trend ukazuje na širu promjenu u tome kako generacija odrasla na internetu doživljava prosvjede. "Starije generacije odvajale su politički život od svakodnevice", rekao je Joyojeet Pal, profesor na Sveučilištu u Michiganu koji proučava tehnologiju i društvo. "Mlađe generacije odrastaju uz politiku koja stoji odmah uz njihove memeove, obiteljske slike i svakodnevni put na posao", dodao je. 

"Taj nagon za snimanjem, čak i kad situacija postane nasilna, sve je češći diljem svijeta", objašnjava Payal Arora, digitalna antropologinja sa Sveučilišta u Utrechtu. "Sam čin snimanja prosvjeda često je cilj sam po sebi. Njihova poruka je zapravo: Ovo se dogodilo. Bili smo tamo. Pamtit ćemo", rekla je Arora. 

"Humor je pratio određeni obrazac. Nijedan mladi prosvjednik nije opisao taj dan kao smiješan. Umjesto toga, govorili su o suzavcu, udarcima pendreka i zbunjenosti dok su gledali kako se mirni marš pretvara u kaos. Ljudi često taj humor pogrešno smatraju ravnodušnošću", kaže Nishant Shah, direktor Centra za digitalne narative na Sveučilištu u Hong Kongu.