VRLO je jednostavno, osječka ideja o zabrani konzumacije alkohola u javnosti je marginalan kozmetički zahvat koji samo treba dati privid rješavanja problema vandalizma i delikvencije, dok u stvarnosti i smišljen upravo zato da ne bi udario po jednom od glavnih uzroka problema. Zapravo nisu potrebni nikakvi novi zakoni da bi se riješio problem, bilo bi sasvim dovoljno provoditi postojeće.

Iako ni u kom slučaju ne želimo vrijeđati i omalovažavati službene osobe, mora se reći da je statistika na koju se pozivaju policija i državna propagandna mašina u najmanju ruku smiješna. Podaci osječke policije kažu kako je u prvih šest mjeseci 2008. evidentiran 341 prekršaj protiv remećenja javnog reda mira, od čega je 192 počinjeno na ulicama, trgovima i "slično" (što god to bilo), a 131 pod utjecajem alkohola.

Istodobno je u svrhu propagande upregnuto EPH-ovo Ministarstvo istine, koje navodi podatke istraživanja ESPAD-a, koje kaže kako 85 posto maloljetnika bez problema u trgovinama može kupiti alkohol i cigarete.

Statistika i stvarni događaji

Kombinacija ova dva statistička podatka namještena je tako da uvjeri lakomislenu javnost kako bi zabrana konzumacije alkohola u javnosti trebala poslužiti rješavanju svih briga osječke mladeži, a bogme i svih građana Osijeka. Samo ne dajte klincima da piju na ulicama i sve će biti bolje.

Postoji cijeli niz razloga zbog kojeg je takav zaključak potpuno besmislen. Naime, zabranom konzumacije alkohola na ulicama riješio bi se samo simptom, nikako i uzrok problema. Osim toga, što bi zabrana konkretno postigla? Samo to da bi se maloljetnici s ulice preselili u kafiće i noćne klubove. I tamo nastavili piti, budući da im nije nikakav problem kupiti alkohol.

Logično bi bilo spriječiti ili barem donekle kontrolirati prodaju alkohola. Propaganda je već navela podatke. 85 posto maloljetnika kaže kako bez problema može kupiti alkohol i cigarete. Hrvatska ima zakone koji sadrže kaznene odredbe za takve stvari, i to odredbe puno efikasnije od najavljene zabrane konzumacije alkohola u javnosti.

Kazne za rješavanje problema već postoje

Zakon o trgovini navodi kako će se kaznom od 5 do 10 tisuća kuna kazniti fizička, a kaznom od 10 do 50 tisuća kuna pravna osoba "ako proda u trgovini na malo alkoholna pića i druga pića koja sadržavaju alkohol, osobama mlađim od 18 godina".

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti navodi kako ugostitelj koji osobama mlađim od 18 godina proda alkohol može očekivati kaznu od 3,5 do 25 tisuća kuna.

U Osijeku praktički ne postoji trgovina, supermarket, kafić, noćni klub, disko ili štand u kojemu bilo tko pita za godine kad se prodaje alkohol. Dakle, samo jedan dan rada inspekcije u Osijeku preko vikenda bio bi dovoljan da se trgovce i ugostitelje opali s toliko novčanih kazni da im nikad više ne padne na pamet prodati kap alkoholnog pića nekom maloljetniku.

No, to bi bilo problematično, zar ne? U tom slučaju bi se kazne morale pisati državnim ljubimcima kao što je Konzum, a problema ne bi bili pošteđeni ni svi ugostitelji, koji su ionako u dobrim odnosima s ljudima u gradskom poglavarstvu, policiji, itd. Ne, ne treba tako, puno je lakše kažnjavati klince koji piju na ulici. Tako se pokazuje kako se stvar stavlja pod kontrolu, a glasačko tijelo će još jednom zavoljeti "našeg dragog gradonačelnika, koji je toliko učinio za ovaj grad".

Rad policije

Nadalje, statistika o prekršajima pod utjecajem alkohola ne navodi da su te prekršaje počinili ljudi koji su pili na ulici. Istodobno, podatak o 192 prekršaja počinjenog na ulicama, trgovima i "slično" u jednakoj mjeri govori o tendenciji ka vandalizmu, koliko i o sposobnosti osječke policije.

Osječka policija je, budimo iskreni, spora, loše raspoređena i loše reagira na incidente. Odličan primjer je noćni klub "West", koji se nalazi oko 100 metara od glavne policijske stanice. Tučnjave u i ispred Westa događaju se svakog vikenda, a uopće nije neuobičajeno da prođe i do pet minuta prije nego policija intervenira, unatoč tome što se ulaz Westa vidi s porte policijske stanice. Usto, radi se o noćnom klubu kojeg uglavnom posjećuju maloljetnici, a u kojemu je alkohol jeftiniji nego u trgovinama.

Slično je i u Tvrđi, starom dijelu grada i žarištu noćnog života. Autor ovog teksta nekoliko je puta svjedočio masovnim tučnjavama koje se nisu mogle zaustaviti, jer je, dok su tučnjave trajale, dugo vremena bio prisutan samo jedan policajac.

Problem bi se lako riješio, ali tko bi preuzeo zasluge?

Problem maloljetničkog opijanja i delikvencije vrlo bi se lako riješio s dvije mjere. Jedna bi bila kontrola prodaje alkohola, a druga postavljanje dovoljnog broja policajaca na neka od žarišta nasilnih incidenata vikendom.

Samo, očigledno je da prave mjere nikome ne odgovaraju. Inspekcijska kontrola je pod nadležnošću Državnog inspektorata, pa ljudi u gradskom poglavarstvu Osijeka ne bi dobili nikakve zasluge, a policija će se ovako moći baviti kažnjavanjem klinaca, umjesto sprečavanjem vandala.