BRUTALNO policijsko ubojstvo Georgea Floyda nije prvo, a gotovo sigurno ni posljednje ubojstvo Afroamerikanca koje su počinili bijeli policajci. No upravo je to ubojstvo potaknulo nerede kakvi u SAD-u nisu viđeni od ubojstva Martina Luthera Kinga. Zašto?

Rasni nemiri koji su se proteklih dana proširili SAD-om nisu samo reakcija na tragičnu smrt Georgea Floyda, koji je izgubio život zbog policijske brutalnosti svojstvene odnosu ove represivne institucije prema Afroamerikancima, nego i najnovija epizoda u dugoj borbi protiv rasizma u SAD-u, koji je svoje postojanje započeo kao država u kojoj crnci po zakonu vrijede tri petine ljudskog bića. 

Južnjačka strategija Republikanske stranke

Da bi se konačno ukinulo ropstvo, bio je potreban krvavi Američki građanski rat od 1861. do 1865. godine, no to nije bio kraj rasne diskriminacije crnaca, već početak segregacije na američkom jugu koja je kao brutalni sustav aparthejda preživjela još jedno stoljeće. Tek je borba za građanska prava, čiji je simbol bio Martin Luther King, u 1960-im godinama prošlog stoljeća omogućila crncima integraciju i slobodan pristup biralištima, ali je i proizvela političku transformaciju u kojoj je Demokratska stranka izgubila južne države, koje je svojom Južnjačkom strategijom preuzela Republikanska stranka.

Južnjačka strategija je čedo republikanskog konzultanta Leeja Atwatera, koji je republikanskim predsjedničkim kandidatima savjetovao da se koriste rasno kodiranim jezikom o "pravu saveznih država" kako bi privukli glasove južnjačkih bijelih rasista, što je uspješno provedeno. Richard Nixon bio je prvi republikanski predsjednik koji je tako pobijedio na izborima.

Istovremeno su kroz zaoštravanje kaznene politike i targetiranje crnačke populacije američki zatvori bili nerazmjerno napunjeni crncima pa je odnos crnačke zajednice i policije postao jedan od najotvorenijih izraza živog američkog rasizma.

Transgeneracijska trauma ropstva

Ne treba zaboraviti ni da crnačka zajednica nije imala priliku da generacijama akumulira bogatstvo, da su crnci svojim besplatnim radom udarili ekonomske temelje uspona SAD-a, ali sami od toga nikad nisu profitirali pa je zato rasno pitanje u SAD-u prožeto i ekonomskim elementima i problemom siromaštva crnačke populacije.

Rasni nemiri i sukobi s policijom koji su se iz Minneapolisa proširili diljem SAD-a, u 150 gradova, nisu prvi nemiri ove vrste.

Dovoljno je prisjetiti se nemira u Los Angelesu 1992. nakon što su na sudu oslobođeni policajci koji su bezrazložno pretukli crnca Rodneyja Kinga, a pobuna crnačkog stanovništva uslijedila je i 2014. nakon što je policija u Fergusonu u Missouriju ubila nenaoružanog Michaela Browna. Tada je na nacionalnoj pozornici lansiran i pokret Black Lives Matter (Crni životi su važni), koji se bavi problemom policijske diskriminacije Afroamerikanaca. 1960-ih su, pak, u velikim rasnim nemirima gorjeli Los Angeles, Detroit i drugi američki gradovi.

Nezaposlenost veća nego tijekom Velike depresije

Jasno je da su se ovaj put stvari rasplamsale kao nikad u povijesti, spominju se pojmovi kao što su "revolucija", "diktatura", "građanski rat", te da su prosvjedi zbog smrti Georgea Floyda kulminacija jednog dugotrajnog problema.

Uz to, ne treba zaboraviti da se Amerika trenutno nalazi usred pandemije koronavirusa, da je ekonomija krahirala, a nezaposlenost skočila na veću razinu od one tijekom Velike depresije pa svi ti faktori utječu na to da se nemiri nezaustavljivo šire.

Da bismo razumjeli što znače trenutni prosvjedi, potrebno je stvari staviti u širi kontekst pa smo se za analizu obratili povjesničaru s riječkog sveučilišta Vjeranu Pavlakoviću, koji je inače i odrastao u SAD-u pa i s te strane poznaje situaciju na terenu.

Vjeran Pavlaković: Uz rasizam, jednako je važan i socioekonomski položaj crnaca

"Strukture moći u Americi su i dalje umnogome slične onome što je bilo prije 200 godina, pa i onome što je bilo prije 400 godina, kada su u Ameriku došli prvi brodovi s robovima. Izborom Baracka Obame za predsjednika je izgledalo da bi se to moglo promijeniti, ali stare strukture moći i dalje postoje. Rasizam je tu samo jedno pitanje jer jednako važno je i socioekonomsko pitanje, o kojem se manje priča. Ideologija koja dominira u Americi nudi priču da svatko ima jednaku priliku uspjeti, što nije istina jer neki imaju prednosti u odnosu na druge. Jedna od prednosti je kad te alati državne represije štite, kao što štite bjelačko stanovništvo", objašnjava Pavlaković.

Podsjeća da je Američki građanski rat i dalje "duboko usađen u američko društvo", tu su transgeneracijske traume ropstva i linčovanja crnaca, a spominje i da se nemiri u SAD-u ne mogu odvojiti od činjenice da je američko društvo puno naoružanih ljudi, što omogućava 2. amandman američkog ustava. "No kada je uopće crnac bio predsjednik NRA?" retorički pita Pavlaković referirajući se na moćnu lobističku organizaciju National Rifle Association, koja onemogućava postrožavanje američkih zakona o posjedovanju i nošenju oružja.

"Trump dolijeva ulje na vatru jer on živi od podjela"

“Kada su prije par tjedana prosvjedovali Trumpovi podržavatelji protiv mjera zaštite i razdvajanja u pandemiji, došli su na prosvjede s puškama. No to su bili većinom bijelci i prosvjedi su na kraju prošli mirno, policija nije pokrenula eskalaciju. Ali da su tako naoružani bili crnci, stvari bi drugačije završile”, smatra ovaj povjesničar.

Pavlaković kaže da se SAD i dalje nije odgovarajuće suočio s rasističkim naslijeđem u svojoj povijesti, iako spominje da postoje stalni pokušaji da se tu stvari unaprijede, ali izostaje transformacijski efekt. 

Čini se da američki predsjednik Donald Trump u napetoj situaciji svojim reakcijama samo još više podiže tenzije. Pitali smo Pavlakovića kako gleda na Trumpovo ponašanje otkako su počeli prosvjedi.

>> Trump je sinoć najavio slanje vojske na ulice pa pozirao s Biblijom

"Trump dodaje ulje na vatru u ovoj situaciji jer on živi od krize. Trump ne posjeduje empatiju u bilo kojoj krizi, bio to uragan ili pandemija ili rasna diskriminacija, već je temelj njegova djelovanja izazivanje podjela. Mi na Balkanu dobro znamo kako to funkcionira. To znači da Trump nema namjeru nekako pomoći ili pokušati riješiti probleme, nego želi izazvati dodatne podjele", kaže Pavlaković. On smatra da će Trump raditi na tome da podijeli međusobno siromašne bijelce i siromašne crnce. Prvi su dio koalicije glasača koja je izabrala Trumpa.

Opasnost revolucionarnog pristupa

"Siromašnim bijelim glasačima elite nude narativ o tome da su siromašni crnci gori od njih pa se mogu osjećati nadmoćnima i nastaviti glasati protiv svojeg ekonomskog interesa", dodaje Pavlaković. 

Vrijedi napomenuti da je i crnačka zajednica u svojoj borbi za građanska prava u SAD-u uvijek imala dva glavna pristupa: jedan je nenasilni, koji je personificirao Martin Luther King, a drugi je radikalniji, koji personificiraju Malcolm X i militantne Crne pantere. Pavlaković napominje da je problem s revolucionarnim pristupom u tome što "kad se s time krene, jako je teško vratiti se u normalnost".

Aktualna eksplozija nezadovoljstva je dijelom i posljedica Obaminog nedostatka hrabrosti

Dodaje i da predsjednik Obama ipak nije dovoljno radio na rasnim pitanjima pa je današnja eksplozija nezadovoljstva djelomice i posljedica njegove nedovoljne hrabrosti da se uhvati u koštac s tom temom kao prvi tamnoputi američki predsjednik.

"Ovi prosvjedi pokazuju da postoji energija koja se sada mora izbaciti van. Nadam se da će se to smiriti za nekoliko dana, ali da će iza prosvjeda ostati pokret koji će odigrati ključnu ulogu na predsjedničkim izborima. S druge strane, eskalacija prosvjeda bi mogla sve radikalizirati, a znamo da je Amerika puna oružja. Ako to pukne, mogli bismo u najgoroj verziji imati nekakav rasni rat u kojem će mnogi ljudi nastradati. Čini mi se da je najbolji način da se postigne željena promjena kanalizirati energiju u političko djelovanje", kaže Pavlaković.

Renato Matić: Pojavna razina društvenog problema tek je neznatan dio nevidljive cjeline

Sociolog s Hrvatskih studija i društveni analitičar Renato Matić naglašava da je "pojavna razina svakog društvenog problema tek neznatan dio nevidljive cjeline". 

"Slikovito usporedivo s ledenim brijegom, brod neće potopiti ona vidljiva devetina iznad morske površine, već preostalih osam devetina koje se kriju ispod razine mora. Vrlo slično je s ustavnim pravima i zakonskim rješenjima problema rasne, ali i svake druge diskriminacije. Zakoni, koliko god savršeni bili, mogu nas obeshrabriti za vidljivu manifestaciju netolerantnosti, predrasuda ili mržnje prema nekoj društvenoj skupini, ali problem ostaje i razvija se do čudovišnih razmjera ako zakonsku praksu ne prati djelotvorna odgojna i preodgojna akcija", objašnjava Matić.

SAD je napravio jako puno, ali...

On kaže da je nesporno da je SAD u zakonskom smislu učinio jako puno, posebno ako pogledamo povijesnu distancu koja nas dijeli od vremena Američkog građanskog rata. 

"Danas će osoba neovisno o podrijetlu, pripadnosti, svjetonazoru, osobnom životnom izboru bez problema postati predsjednik, guverner ili recimo zapovjednik oružanih snaga, ali sve je to predaleko od individualne razine uvažavanja druge osobe neovisno o njenom izgledu, pripadnosti, vjerovanju/nevjerovanju, izboru, svjetonazoru i sl. Potpuno je ista struktura svakog društvenog problema koji svoje korijene nalazi u bilo kojem obliku predrasuda, koliko god sami sebe uvjeravali da imamo pravo na njih", kaže Matić.   

Problem nasilja

Pitali smo Matića što je uzrokovalo da prosvjedi djelomice prerastu u nasilje i uništavanje. 

"Otprilike je slična struktura fenomena nasilja. Još uvijek se nasilje ne promatra kao svaka aktivnost koja izaziva štetu, trpljenje, bol, patnju ili smrt, već se raspravlja o tome tko kada i s koliko prava smije pribjeći nasilju. Nasilje velike sile u odnosu na drugu državu, velike korporacije kada uništava zdravlje ljudi i prirodni okoliš za svoje profitne interese, nekog nacionalnog gospodara života i smrti, koji ima interesno pokroviteljstvo na međunarodnoj razini... Sve to daje legitimitet za nasilje na tzv. svakodnevnoj životnoj razini, na kojoj se jednostavno preslikava prokušani, jedinstveni recept od toga kako nametnuti svoju volju ili nekažnjeno 'izliječiti frustracije' pa sve do toga kako se zaštititi od nasilnika kad su društveni akteri od kojih se očekuje pomoć pasivni ili birokratski neosjetljivi. Nasilne aktivnosti, odnosno tzv. pretjerano nasilje policije, već godinama uzima svoje žrtve i nisu tek incidentni slučajevi u kojima se događa. Nasuprot tome, prema izvještajima civilnih organizacija, prevelika je netransparentnost službenih procedura koje slijede nakon takvih slučajeva", kaže ovaj sociolog.

Odnos policije prema crnačkoj zajednici

Matić ističe da je "mnogima u najmanju ruku čudna činjenica kako nasilje prema članovima afroameričke zajednice od strane policije, unatoč tome što policija u SAD-u odavno nije 'too white and too male' (previše bijela i previše muška), nije toliko ovisno o tome je li sam policijski službenik inače pripadnik te zajednice".

"Osim općih uzroka nasilja, o kojima je već bilo riječi, postoje i specifični uzroci, od nepostojanja jedinstvenog modela edukacije - s posebnim naglaskom na razvijanje osjetljivosti na ljudska i građanska prava u kojemu bi se na početku isključile osobe sklone sadizmu - pa sve do toga da se, na primjer, svaka vrsta oružja koju vojska proglasi zastarjelom prvo ponudi policijskim snagama, što naravno rezultira pretjeranom militarizacijom, a time i odmakom od primarne policijske svrhe 'služiti' građanima i 'štititi' građane", zaključuje ovaj sociolog.