Pronađene krvne stanice dinosaura stare 115 milijuna godina
ZNANSTVENI tim sa Sveučilišta Curtin u Australiji identificirao je strukture koje nalikuju fosiliziranim crvenim krvnim zrncima, zajedno s molekulama deriviranim iz krvi. Ovi ostaci, očuvani više od 100 milijuna godina, pronađeni su unutar naizgled obične kosti noge dinosaura. Iako su se i ranije pojavljivale tvrdnje o pronalasku mekih tkiva u fosilima, ovo je otkriće potkrijepljeno detaljnom kemijskom analizom koja potvrđuje podrijetlo stanica, piše Science Alert.
Kemijska potvrda umjesto nagađanja
Otkriće je napravljeno na fosilu pronađenom u jednom brazilskom rudniku 2008. godine. Riječ je o kostima desne noge dinosaura vrste *Aratasaurus museunacionali*, malog teropoda koji je živio prije otprilike 115 milijuna godina. Detaljnim pregledom unutar kostiju otkriveni su fosilizirani vaskularni kanali, a u njima je tim pronašao mnoštvo elipsoidnih mikrostruktura. Slične tvrdnje o pronalasku stanica u fosilima dinosaura bilo je teško potvrditi jer je trebalo isključiti mogućnost vanjskog onečišćenja.
"Nešto što pod mikroskopom izgleda kao krvna stanica je zanimljivo, ali sama morfologija nije dovoljna za utvrđivanje biološkog podrijetla", izjavila je za Science Alert Kliti Grice, organska geokemičarka sa Sveučilišta Curtin. "Naš pristup povezuje mikroskopska opažanja s kemijskim dokazima. Takvo podudaranje neovisnih dokaza mnogo je snažnije od same tvrdnje da 'ovo izgleda kao crvena krvna stanica'."
Tim je proveo niz analiza kako bi isključio druga objašnjenja. Postojala je mogućnost da su mikrostrukture ostaci gljivica ili mikroba koji su naselili kosti nakon smrti, no nisu pronađeni tragovi filamenata, spora ili biofilma. Geokemijska analiza također je isključila mogućnost da se radi o mineralnim zrncima koja mogu nalikovati staničnim strukturama.
Tragovi hema i elemenata ključnih za život
Osim što je bilo važno isključiti kontaminaciju, ključno je bilo pronaći spojeve koji se izravno povezuju s krvnim stanicama. Tekućinskom kromatografijom i masenom spektrometrijom utvrđeno je da u ekstraktu kosti dominira hem B. To je ključna molekula koja krvi omogućuje prijenos kisika i značajno se razlikuje od molekularnih tragova u okolnim stijenama. Tim je proveo i mapiranje elemenata, koje je pokazalo da su mikrostrukture nalik stanicama povezane sa željezom, ugljikom i dušikom, što su potencijalni sastojci hema.
S otprilike 115 milijuna godina, ovaj fosil predstavlja najstariji poznati primjer mogućih krvnih stanica dinosaura. Prethodni slični nalazi stari su najviše 80 milijuna godina.
Kako su se tkiva očuvala?
Pitanje kako su se tako osjetljiva meka tkiva mogla očuvati toliko dugo ključno je za ovo istraživanje. Tim smatra da je to prvenstveno zbog specifičnog geološkog okruženja u kojem je ovaj Aratasaurus sačuvan. Radilo se o mikrobnom sloju u plitkim vodama gotovo bez kisika.
"Naše je tumačenje da je mineralizacija mangana možda pridonijela stabilizaciji ili repliciranju ovih iznimno osjetljivih struktura tijekom fosilizacije", rekla je Grice. "Umjesto da zamišljamo netaknutu biološku stanicu koja je preživjela nepromijenjena 115 milijuna godina, korisnije je razmišljati o interakciji izvorne biološke strukture s njezinim geokemijskim okruženjem. To je vjerojatno stvorilo mineralizirani zapis nečega što bi inače vrlo brzo nestalo."
Potraga se nastavlja u muzejima
Kao i kod svakog istraživanja s potencijalno velikim implikacijama, važno je zadržati oprez dok se ne provedu daljnje studije. "Trenutačni prioritet je ponavljanje rezultata", naglasila je Grice.
"Moramo ispitati dodatne fosile, različita geološka okruženja i druge dijelove obiteljskog stabla dinosaura koristeći komplementarne tehnike. Ako se slični signali mogu neovisno dokazati, možemo početi postavljati mnogo veća pitanja o očuvanju i, oprezno, o drevnoj fiziologiji."
To znači da bi sljedeće veliko otkriće moglo doći iz muzejskih zbirki. "Posebno me veseli što bi se tisuće fosila koji se već nalaze u muzejskim i sveučilišnim zbirkama mogle ponovno istražiti", rekla je Grice. "Primjerak prikupljen prije nekoliko desetljeća za anatomsku studiju može sadržavati i molekularne, mineraloške, izotopne i mikroskopske informacije koje se tada nitko nije sjetio tražiti."