PATULJASTI jazavčar obožavana je pasmina prvotno stvorena kako bi lovila, kako mu i ime govori, jazavce. Ovi psi, zbog svojeg jedinstvenog oblika tijela, bili su u stanju zavlačiti se u rupe u koje su bježale ove životinje. Također, bili su u stanju kontrolirati jazavce glasnim lavežom.
Od standardnog jazavčara razlikuju se po obujmu prsnog koša. Kod patuljastog jazavčara taj obujam iznosi 31 do 35 centimetara, a kod standardnog jazavčara veći je od 35 centimetara. Postoji šest varijeteta jazavčara: glatkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki, a svaka ima minijaturnu i standardnu verziju.
Današnji izgled jazavčara duguje njemačkim uzgajivačima koji su ih selekcionirali iz različitih sojeva malih pasa. Početak selekcije prema današnjem tipu možemo pratiti kroz uzgoje Von Dakea, Vildmana, Asbeka i Zinzenbrenera. Njihov rad rezultirao je prvom standardizacijom jazavčara 1879. godine.
Pametni su, ali i tvrdoglavi
Patuljasti su jazavčari poznati po svojoj pomalo ekscentričnoj naravi, pa je njihova dresura dosta zahtjevna. S obzirom na lovačke početke pasmine, ne čudi da ih je lako omesti ako primijete nešto što smatraju plijenom. Mogu biti i veoma tvrdoglavi pa se zbog toga ne preporučuju ljudima koji nemaju strpljenja za to da se potpuno posvete njihovoj obuci kada je pas još veoma mlad.
Uz trening poslušnosti, ciljajte na izlaganje vašeg jazavčara različitim ljudima i drugim psima od rane dobi. Jazavčari nisu uvijek oduševljeni strancima - ni ljudima ni psima. Međutim, pozitivna iskustva mogu im pomoći da ih lakše prihvate. Jazavčari dobro reagiraju na pozitivnu povratnu informaciju i nagrade.
Kao i kod svih pasmina, patuljasti jazavčari počet će pristupati novim iskustvima s oprezom kad napune oko 12 tjedana. Stoga je vrlo važno za njihov razvoj da dožive što više različitih situacija. Dok su još mladi, preporučljivo ih je upoznati s drugim psima, ljudima, stokom, vožnjom automobilom i nepoznatim zvukovima, poput prometa.
Obično odabiru omiljenog čovjeka, ali dobro se slažu sa životinjama s kojima odrastaju
Ako ugledate jazavčara s grupom ljudi, vrlo brzo će vam postati jasno tko je njegov vlasnik. Jako se vežu za jednu osobu u svom životu koju smatraju primarnim vlasnikom. No, to ne znači da ne vole druge ljude ili djecu s kojima su odrasli.
Budući da su jazavčari nježni psi koji vole maženje i interakciju s ljudima, mogu biti skloni razvijanju anksioznosti zbog razdvajanja. Dobra praksa je postepeno ih ostavljati same kako bi se navikli na samoću, piše MyFamilyVets.
Ako, osim jazavčara, imate još nekog ljubimca, trebali biste znati da će se s njim vjerojatno dobro slagati uz preduvjet da se upoznaju i zbliže u ranoj dobi. S obzirom na njihovu društvenu narav, suživot sa sličnim četveronožnim prijateljem može biti pun pogodak.
Iako maleni, morate im osigurati dovoljno tjelovježbe
Patuljasti jazavčar je pasmina kojoj je dnevno potrebno 30 do 45 minuta tjelovježbe. S obzirom na to da su puni energije, ne bi bilo loše da to vrijeme podijelite na dvije šetnje. Ono na što biste trebali paziti jest to da skakanje svedete na minimum.
Pazite na njih ako se igraju u potocima, uvlače u rupe i udubine. Naime, zbog svoje građe, osjetljivi su u predjelu kralježnice te je lako moguće da se ozlijede, što u nekim slučajevima može dovesti i do paralize.
Uvijek ih držite na uzici ili u sigurno ograđenom prostoru kada su vani. Jak lovački nagon kod jazavčara može dovesti do toga da vam brzo pobjegnu ako vide malu životinju ili nešto drugo što smatraju plijenom. Isto tako, imajte na umu da patuljasti jazavčari često uživaju u kopanju i ako ne pazite na njih, mogli bi iskopati rupu ispod ograde i pobjeći vam.