Ovdje su pizzu jeli Maradona i Julia Roberts, a sad i Lovac na pizze. Evo dojmova
Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Danas vam donosimo njegovu priču iz Napulja - dan treći.
TREĆI DAN boravka u Napulju iskoristili smo za obilazak grada, a navečer smo planirali otići u tridesetak kilometara udaljenu Casertu i posjetiti najbolje rangiranu svjetsku pizzeriju I Masanielli. Međutim, sudbina je očito shvatila s kim ima posla pa smo se tijekom šetnje nakon obilaska murala posvećenog Diegu Armandu Maradoni iznenada zatekli ispred jedne od najpoznatijih napuljskih pizzerija.
Ugledali smo hrpu ljudi kako stoje na ulici ispred male i pomalo neugledne pizzerije. I onda smo shvatili da je to L´antica Pizzeria Da Michele, definitivno jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih napuljskih pizzerija koju u skoro svim turističkim vodičima navode kao mjesto koje se mora posjetiti.
Poznata je po tome što su u njoj jele mnoge slavne osobe, političari, glumci i nogometaši, od kojih je najpoznatiji upravo Diego Armando Maradona. Veliku popularnost L´antica Pizzeria Da Michele stekla je tijekom snimanja filma Eat, Pray, Love u kojem glumi Julia Roberts.
U jednoj sceni filma Julia Roberts jede pizzu Margheritu upravo u ovoj pizzeriji i kaže svojoj prijateljici: "Ovo je Napulj. Tvoja je moralna obaveza jesti i uživati u pizzi Margheriti."
Uvijek krcato
Ispred pizzerije postoje dva reda, jedan za goste koji žele stol u pizzeriji i jedan za one koji žele pizzu za van. Gosti koji čekaju na ulaz i slobodan stol dobiju papirnatu ceduljicu s brojem, a iznad ulaza visi mali displej na kojem se prikazuju brojevi. Nešto poput redomata u bankama i sličnim institucijama.
Da Michele nismo imali u planu posjeta isključivo zbog komentara u kojima se navodi kako se na ulaz čeka i po nekoliko sati. Učinilo nam se kako je gužva ispred ulaza u biti neuobičajeno mala i bili smo u pravu. Prozvani smo nakon nekih dvadesetak minuta.
Iako izvana izgleda nekako malo i skučeno, unutra se nalaze četiri prostorije s trideset i sedam stolova. Naravno, nisam hodao po prostorijama i prebrojavao stolove, igrom smo slučaja dobili zadnji stol u zadnjoj prostoriji. Stol iznad kojeg je bio broj 37. Iznad svakog se stola nalazi broj, a većina je stolova za četiri osobe. Tako se u Da Micheleu u svakom trenutku nalazi nekih stotinjak gostiju.
4 pizze
U ponudi su samo četiri pizze. Uz Margheritu i Marinaru tu su još i Cosacca i Marita. Cosacca u nadjevu za razliku od Margherite ima ovčji pecorino sir, a Marita je u biti pola Margherita, pola Marinara. Sve su pizze nestvarno niskih cijena i koštaju samo pet i pol eura. Naručili smo Margheritu i Cosaccu.
Znam da ću ovim osvrtom izazvati burne reakcije, ali mene je pizza doslovno oduševila. Tradicionalna napoletana, tankog tijesta savršene teksture bez uzdignutih i napuhanih rubova, mekane sredine i toliko velika da je doslovno padala s tanjura i zauzela veći dio stola. Da nismo imali u planu Casertu i odlazak u I Masenielli, naručio bih još jednu.
Ukusna, lagana, sočna... Sama je unutrašnjost poput kantine nekog radničkog odmarališta ili studentske menze iz prošlih vremena. Na zidovima su bijele kupaonske pločice iznad kojih vise fotografije slavnih osoba koje su posjetile Da Michele. Vrhunac skromnosti i jednostavnog pristupa su male plastične čaše koje se poslužuju uz piće.
Pokušao sam se raspitati o izboru piva, ali sam u startu sasječen te mi se na stolu pojavio Peroni Nastro Azzurro, jedino pivo koje možete naručiti. Bilo bi mi beskrajno žao da sam propustio posjetiti ovu kultnu napuljsku pizzeriju. Pizza je začuđujuće jeftina, meni osobno jako dobrog tijesta i kvalitetnih sastojaka nadjeva.
L´antica Pizzeria Da Michele nije samo klasična pizzerija već dobro uigrana manufaktura koja dnevno proizvede na tisuće pizza. Cijela je atmosfera vezana uz L´antica Pizzeriju Da Michele istovremeno i skromna i fascinantna. Poput zidova s kojih vas iznad jeftinih kupaonskih pločica gledaju nasmijana i zadovoljna lica Julije Roberts i Diega Armanda Maradone.