Talijanski sendviči koji su zaludjeli Split stigli su i u Zagreb, probali smo ih
PROŠLI smo vam tjedan pisali o lokalu s domaćim čvarcima koji je nedavno otvoren u samom centru Zagreba, u Radićevoj ulici, a sada je, nedaleko od tog lokala otvoren još jedan, ali posvećen talijanskim sendvičima u focaccia pecivu.
>> U Zagrebu otvoren lokal s čvarcima: Platili smo 4 eura za 100 g, evo što još nude
Radićeva ulica u posljednje vrijeme očito želi postati nova zagrebačka gastro pista. Nakon čvaraka, na red su došli talijanski sendviči - i to oni koji su u Splitu izazvali redove i pravi hype. Focaccina, brend koji se u manje od godinu dana nametnuo kao must-try adresa na obali, sada je stigla i u Zagreb.
Prva Focaccina otvorena je u kolovozu 2024. u Splitu, a nakon što su redovi ispred lokala postali svakodnevica, otvorena je i druga poslovnica u Splitu, i to u lipnju ove godine. Prije nekoliko dana otvorena je i zagrebačka poslovnica, a iza cijele ideje stoje brat i sestra, Ivan i Marina Poljak.
Veliki sendviči bez previše filozofiranja
Koncept je jednostavan i provjeren: velika focaccia, izdašni nadjevi i talijanski okusi bez previše filozofiranja. Upravo ta kombinacija im je donijela popularnost u Splitu, a čini se da bi i Zagreb mogao krenuti istim putem, i to ponajprije zbog odlične lokacije u samom centru.
Sendviči im koštaju između 8.50 i 12 eura (najjeftiniji je Caprese s mozzarellom, pestom, rajčicom i bosiljkom, a najskuplji Prosciutto s pršutom i Tartufello s tartufatom), s tim da u sendviče možete dodati i neke dodatke po izboru (povrće za 1 euro, pesto i sir za 1.50 eura te salamu, pršut, mortadelu i šunku za 2 eura).
U ponudi imaju i sendvič s kulenom i namazom od pečene paprike, milanskom salamom i dimljenim sirom, kuhanom šunkom, pancetom i namazom od buče i čak tri vegetarijanske opcije. Ponuda je jasna, fokusirana i bez nepotrebnog širenja - točno onoliko koliko treba da se ne izgubite u predugačkom jelovniku, ali i da imate osjećaj da ćete dobiti "nešto više" od običnog sendviča.
Ukusan i obilan sendvič, ali...
Na prvu nisam znala koji bih sendvič odabrala pa mi je simpatični djelatnik predložio Mortadellu kao siguran izbor, ako volim mortadelu i pistacije. Dodao je da im je to jedan od popularnijih i najprodavanijih sendviča pa sam ga uzela bez razmišljanja.
Sendviče slažu pred vama - dakle nema onoga da stoje u izlogu, već složeni tko zna koliko dugo, da postanu mekani i gnjecavi, a focaccia je, barem u ovom slučaju, stigla svježe pečena, još vruća i hrskava. Prerezali su je na pola i dodali mortadelu, stracciatellu, pesto od pistacija i sjeckane pistacije, omotali u papir i pružili mi sendvič, a moja prva pomisao je bila: Nema šanse da ovo pojedem sama!
Porcija koju sam platila 10 eura bila je ozbiljno velika. Sendvič je obilno punjen i tu stvarno nema zamjerke - topla i hrskava focaccia, stracciatella koja se razvlači kad ju zagrizete, ukusna i kvalitetna mortadela i pesto od pistacija koji zbilja odlično upotpunjuje okuse.
Međutim, iako je focaccia bila hrskava i topla, izvana je bila možda mrvicu pretvrda, a sendvič je bio zaista velik i nezgrapan za jesti "s nogu". I upravo tu dolazimo do ključnog "ali". Focaccina je zamišljena kao street food, ali sendviči su toliko veliki da ih je teško pojesti stojeći ili u hodu. Naime, riječ je o malom lokalu sa svega dva sjedeća mjesta, koja su bila zauzeta kada sam došla, a terasa ispred lokala bila bi idealno rješenje za sve one koji sendvič žele pojesti u miru.
Ekipa se, učinilo nam se, još pomalo uhodava (posjetili smo ih tek treći dan od otvorenja), ali svi su izrazito simpatični i spremni pomoći ako slučajno ne znate koji sendvič odabrati. Ako s proljeća otvore terasu kako i najavljuju, ali i zadrže razinu kvalitete, Focaccina bi bez problema mogla postati nova stalna stanica za brz, konkretan i pošten zalogaj u centru Zagreba.
