SVJETSKA meteorološka organizacija (WMO) upozorava da klimatske promjene donose sve češće, intenzivnije i u mnogim područjima sve dugotrajnije toplinske valove.

Vrućina je ubojita kao gripa

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), vrućina u svijetu uzrokuje oko 489.000 smrti godišnje, od čega oko 36%, odnosno oko 175.000, u europskoj regiji WHO-a. Usporedbe radi, sličan broj života u svijetu u prosjeku odnosi gripa. Pritom treba imati na umu da topliji zrak može zadržati više vodene pare, otprilike 7% više za svaki 1 °C zagrijavanja.

Individualne razlike

To su klimatski čimbenici zbog kojih sve više ljudi sve teže podnosi ljetne vrućine. No postoje i brojni individualni čimbenici zbog kojih će neki vrućinu podnositi lakše, a drugi znatno teže.

Luka Delak, liječnik, specijalizant javnozdravstvene medicine u Službi za zdravstvenu ekologiju pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), ističe da toplina i toplinski valovi predstavljaju važan javnozdravstveni rizik.

"No, na isti dan, pri istoj temperaturi, rizik nije jednak za sve. On ovisi o dobi, zdravstvenom stanju, lijekovima koje osoba uzima, radnim i životnim uvjetima, ali i o tome ima li osoba mogućnost rashladiti se tijekom dana i noći."

Granica nije 35 °C, važna je i vlaga

Istraživanje znanstvenika s University of Ottawa iz 2025. otkrilo je da se tijelo ne može dovoljno učinkovito hladiti vlastitim fiziološkim mehanizmima već pri temperaturi mokrog termometra od 26 do 31 °C, što je znatno niže od često spominjanog teorijskog praga od 35 °C. Taj se prag dugo smatrao gornjom granicom ljudske prilagodljivosti jer je okoliš toplinski preblizu temperaturi tijela da bi ga mogao hladiti.

Temperatura mokrog termometra mjera je koja kombinira temperaturu i vlagu, a važna je zato što se tijelo najviše hladi isparavanjem znoja. Kada je zrak jako vlažan, znoj slabije isparava pa tijelo gubi velik dio učinkovitosti svojeg glavnog mehanizma hlađenja. Naime, kada voda isparava, molekule moraju potrošiti energiju da se odvoje iz tekućine i prijeđu u plinovito stanje, a tu energiju uzimaju iz okolne površine, primjerice kože, pa je time hlade. Kada je zrak vlažan, u njemu već ima mnogo molekula vodene pare, pa se dio njih vraća u kapljice znoja i usporava isparavanje. Suh zrak, osobito u kombinaciji s vjetrom, ima suprotan učinak.

Delak kaže da opasnost ne ovisi samo o broju koji vidimo na termometru.

"Ista temperatura zraka može predstavljati različiti zdravstveni rizik, ovisno o vlažnosti zraka, izloženosti suncu, vjetru, trajanju izloženosti, ali i o tome može li se organizam oporaviti tijekom noći. Kada temperature ostaju visoke i nakon zalaska sunca, tijelo ima manje prilike za oporavak od toplinskog stresa nakupljenog tijekom dana."

Dodaje da to ne znači da je svako izlaganje takvim uvjetima nužno smrtonosno.

"To znači da se organizam, bez prekida u izlaganju vrućini, bez odmora, hlada, rashlađenih prostora ili drugih mjera zaštite, sve teže može oslanjati samo na vlastite fiziološke mehanizme hlađenja, ponajprije znojenje."

Utjecaj dobi

Stariji ljudi vrućinu u prosjeku podnose lošije jer slabije osjećaju žeđ, krvne žile u koži šire im se sporije i često se manje učinkovito znoje. To potvrđuje i jedan pregledni rad iz 2025.

Delak ipak ističe da dob sama po sebi nije jedini kriterij.

"Dvije osobe iste dobi mogu imati potpuno različit rizik, ovisno o tome imaju li kronične bolesti, koje lijekove uzimaju, koliko su pokretne, jesu li dehidrirane i mogu li se rashladiti. Zbog toga je važno gledati ne samo kalendarsku dob osobe, nego i njezinu ukupnu ranjivost."

Utjecaj bolesti

Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navode da kronične bolesti, bolesti srca, loša cirkulacija, dijabetes, pretilost te neke psihičke bolesti i stanja mogu povećati opasnost tijekom vrućina. 

Da, alkohol širi periferne krvne žile, zbog čega koža može djelovati toplije i osoba može imati dojam da joj je još vruće, a tijelo pritom može teže regulirati temperaturu i brže gubiti tekućinu. Delak kaže da je kod kroničnih bolesti problem u tome što vrućina dodatno opterećuje sustave koji su već oslabljeni.

"Srce mora snažnije raditi kako bi krv cirkulirala prema koži, bubrezi su osjetljiviji na gubitak tekućine, a kod dijabetesa može biti poremećena regulacija krvnih žila i znojenja. Zato vrućine ne predstavljaju samo neugodu, već fiziološki stres za cijeli organizam."

Utjecaj tjelesne mase

Tjelesna masa također je važna jer masno tkivo djeluje kao izolator, a osim toga veće tijelo pri naporu i kretanju obično proizvodi više topline. Zato pretilost može otežavati odavanje topline iz tijela i dodatno opteretiti srce. CDC pretilost navodi među čimbenicima koji značajno povećavaju rizik od bolesti povezanih s vrućinom.

Delak napominje da to ne znači da će svaka osoba s višom tjelesnom masom nužno subjektivno lošije podnositi vrućinu. "Netko može imati osjećaj da mu vrućina ne smeta, ali tijelo svejedno može biti pod većim fiziološkim opterećenjem. Subjektivni osjećaj ugode i objektivni zdravstveni rizik nisu uvijek isto."

Lijekovi i hormoni

Neki lijekovi mogu smanjiti sposobnost tijela da se hladi. CDC posebno navodi diuretike, beta-blokatore i antikolinergike, a u rizične skupine ulaze i neki antidepresivi, antipsihotici i stimulansi. Delak napominje da to ne znači da ljudi trebaju samoinicijativno prestati uzimati propisane lijekove za vrijeme vrućina.

"To može biti opasno. Ako osoba uzima lijekove koji utječu na mokrenje, tlak, rad srca, znojenje ili stanje svijesti, najbolje je na vrijeme se posavjetovati sa svojim liječnikom ili ljekarnikom o tome kako se ponašati tijekom toplinskih valova i velikih vrućina."

Utjecaj hormonskih promjena

Hormoni također imaju važnu ulogu. Pojačan rad štitnjače može ubrzati metabolizam, pojačati znojenje i izazvati osjećaj nepodnošenja topline.

U perimenopauzi i menopauzi oscilacije estrogena mogu poremetiti regulaciju tjelesne temperature pa se javljaju valunzi, noćno znojenje i jači subjektivni osjećaj vrućine. Kod muškaraca manjak testosterona također može izazvati valunge i znojenje.

Delak kaže da promjene u podnošenju vrućine ponekad mogu biti prva naznaka nekog problema u organizmu.

"Ako osoba primijeti da najednom znatno teže podnosi toplinu nego ranije, osobito ako su prisutni i neki drugi simptomi poput ubrzanog rada srca, pretjeranog znojenja, umora ili valunga, važno je razgovarati s liječnikom."

Važnost aklimatizacije

Ljudi koji redovito borave na vrućini često je bolje podnose. To se zove aklimatizacija. Studije pokazuju da se nakon jednog do dva tjedna prilagodbe tijelo počinje ranije znojiti, da proizvodi više znoja te da gubi manje soli. Također, ljudi u boljoj tjelesnoj kondiciji lakše podnose vrućine.

Delak ističe da aklimatizacija ne znači da je osoba postala otporna na vrućinu.

"Ljudi zato ne bi trebali precijeniti vlastitu otpornost na vrućinu, jer i osobe koje se osjećaju naviknuto mogu razviti toplinsku iscrpljenost ili toplinski udar ako su izložene dovoljno dugo, a osobito uz fizički napor, dehidraciju ili visoku vlažnost zraka."

Utjecaj genetike

Studije na blizancima sugeriraju da je osjet topline i hladnoće dijelom nasljedan, genetski.

No, Delak kaže da za većinu ljudi geni ipak nisu glavni razlog zašto dobro ili loše podnose vrućinu.

"U praksi su često važniji čimbenici na koje možemo barem djelomično utjecati: hidracija, tjelesna kondicija, izloženost suncu, odjeća, radni uvjeti, hlađenje prostora i pravodobno smanjenje napora.

Podnošenje toplinskih valova nije samo pitanje osobne izdržljivosti. Riziku snažno pridonose i neke šire odrednice, poput uvjeta stanovanja, dijela grada u kojem osoba živi, mogućnosti rashlađivanja, radnih uvjeta, socijalne izolacije i dostupnosti pomoći. Zato vrućine, uz to što ih promatramo kao medicinski, moramo početi promatrati i kao širi javnozdravstveni i društveni problem", poručuje naš stručnjak.