KRUNOSLAV Nujić gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2 gdje je govorio o sindromu izgaranja na poslu, problemu koji pogađa sve veći broj ljudi. Svoje teško iskustvo, koje je trajalo nekoliko godina, pretočio je u knjigu koja mu je poslužila kao oblik terapije, a nakon čijeg je izdanja shvatio koliko je problem raširen jer su mu se počeli javljati ljudi sa sličnim pričama. O svojem putu od potpunog sloma do novog početka progovorio je u emisiji.

"Nisam znao da se trebam odmoriti, to nikada nitko nije rekao"

Nujić je ispričao kako je njegovo djetinjstvo, iako lijepo, bilo obilježeno bolešću majke. "Moja majka ima mišićnu distrofiju, što me obilježilo jer sam odrastao uz njezinu bolest i brigu za nju, s čime se nosim i danas. Dijete koje odrasta u takvim okolnostima osjeća se nesigurno", rekao je, dodavši kako su ga te okolnosti oblikovale i kasnije utjecale na njegovo ponašanje u školi i na poslu, što je doprinijelo izgaranju.

Nakon traumatičnog iskustva izbjeglištva 1992. godine, uslijedio je studij na PMF-u. "Tijekom studija nisam si mogao priuštiti da studiram dulje od četiri godine jer sam morao početi raditi kako bih se uzdržavao", naglasio je. Zaposlio se u velikoj tvrtki i već nakon godinu dana počeo je osjećati prve simptome.

"Nisam znao da se trebam odmoriti i da moram stati. To mi nikada nitko nije rekao, sve dok mi tijelo nije počelo slati signale. Bili su to umor, tjeskoba, bol u leđima, probavni problemi, urtikarija. Pitao sam se kako je moguće da u nekoliko dana imam simptome koje nitko ne može objasniti", prisjetio se.

Shvatio je, kaže, da ga je dotadašnji način života doveo do ruba te je odlučio uvesti promjene. "Pratio sam što me dovelo do toga. Prestao sam raditi prekovremeno, a do tada sam radio i po 14 sati dnevno. Odustao sam od poslijediplomskog studija i večernjih izlazaka koji su me iscrpljivali", rekao je.

Krenuo je na psihoterapiju, počeo se baviti sportom, više se odmarao i spavao. "Više od godinu dana radio sam na sebi kako bih tijelu dao vremena da se oporavi. Nakon tog razdoblja osjetio sam kako mi se vraća energija, ali morao sam napraviti mnogo životnih promjena", naglasio je.

"Ja ne mogu"

Uslijedilo je dobro razdoblje do njegove četrdesete godine, kada je imao stabilnu vezu i dvoje djece. No, tada su se zaredali novi stresovi - smrt u obitelji, pritisak na poslu i suprugin otkaz.

"Primijetio sam što se događa i bio sam sve iscrpljeniji. Znao sam što slijedi. Planirao sam otići na godišnji odmor za nekoliko tjedana, no tijelo nije izdržalo. Ovaj put sam bio u puno lošijem stanju nego prvi put, a simptomi su bili jači jer više nisam bio mlad", ispričao je.

Izgaranje opisuje kao sistemsku bolest s kojom se zapadna medicina, zbog svoje fragmentiranosti, teško nosi. "Došao sam na pregled s nekoliko simptoma i dobio pet uputnica. Obavio sam razne pretrage, ali svi su nalazi bili uredni. To mi je pomoglo jer sam shvatio da je moj problem psihosomatski", istaknuo je.

Tijelo mu je, kaže, otkazivalo poslušnost. To je iskustvo usporedio s osjećajem da ga je netko isključio iz struje. Mjesecima je ponavljao "ja ne mogu", što mnogi oko njega nisu razumjeli.

"Zbog izgaranja sam sve izgubio"

Nakon mjeseci borbe sa strahom i fizičkim simptomima, suočio se s činjenicom da više ne može funkcionirati kao prije. Dao je otkaz. "Date otkaz i odjednom se nađete u situaciji da nemate ni novca, ni posla, a ni zdravlja. Tada naviru emocije", kazao je. U tom je trenutku, kaže, shvatio da ne smije potiskivati osjećaje jer bi to stvorilo još veći problem.

Nakon dvije godine iskušenja, on i supruga odlučili su se za razvod. Nujić je shvatio da svoj život mora okrenuti iz temelja. "Što god sam pokušao spasiti, nije uspjelo. Rekao sam si da moram život preokrenuti. Zbog izgaranja sam sve izgubio", naglasio je. Najteži trenutak bio mu je kada je djeci morao reći za razvod.

"Koliko god je to bila trauma, smatrao sam da će dugoročno biti dobro za nas jer nas je to iskustvo osnažilo", rekao je. Nakon svega, osjetio se slobodnim. Bio je, kaže, na dnu, ali s prilikom da započne život kakav želi, a ne onaj koji mora. "Želio sam vidjeti kako izgleda život kada se živi, a ne kada se mora. Htio sam iskusiti što je sloboda i ljubav", istaknuo je.

Što uzrokuje izgaranje?

Nujić naglašava kako društvo još uvijek ne razumije u potpunosti što je izgaranje. Objasnio je da je ključna razlika između obične iscrpljenosti i izgaranja u trajanju oporavka. Od iscrpljenosti se možete oporaviti odmorom, dok oporavak od izgaranja može trajati mjesecima, pa i godinama.

Kao glavne uzroke naveo je toksično okruženje, previše obaveza i loše međuljudske odnose, najčešće u poslovnom, ali i privatnom okruženju. "Problemi su i u nama samima. Vjerujem da nema osobe koja je to doživjela, a da nema problema s osobnim granicama. To su ljudi koji se ne znaju zauzeti za sebe i reći 'ne', već šute i trpe. Tu su i perfekcionizam te stavljanje drugih ispred sebe", objasnio je.

Dodao je kako istraživanja pokazuju da se ženama triput češće dijagnosticira izgaranje, ali i da one prije reagiraju na problem.

Zaključio je kako svaka životna kriza, pa tako i izgaranje, donosi priliku da čovjek pogleda u sebe i oko sebe te da promijeni ono što nije dobro. Smatra da je promjena moguća za svakoga, ali ključno je da ljudi u takvoj situaciji preuzmu odgovornost i naprave potrebne promjene u svom životu.

Kako znati da sam u opasnosti?

Burnout je oblik iscrpljenosti koji se razvija kad se dugo vremena osjećaš "swamped", stalno preplavljeno obavezama. Radi se o previše emocionalnog, fizičkog i mentalnog umora kroz predugo razdoblje. Često je vezan uz posao, ali može nastati i u drugim područjima života i utjecati na zdravlje.

Važno: burnout može biti uzrokovan stresom, ali nije isto što i stres. Stres te može učiniti preopterećenim, burnout te čini ispražnjenim i potrošenim. Burnout se ne postavlja kao medicinska dijagnoza, ali može utjecati na fizičko i mentalno zdravlje ako ga ne prepoznaš ili ne tretiraš.

Burnout ti otežava da budeš produktivan. Možeš se osjećati beznadno, cinično i ogorčeno. Posljedice se mogu preliti na dom, posao i društveni život. Ali i na fizičko zdravlje.

4 vrste burnouta

• Overload burnout: radiš sve više i više, postaješ “frantic” u potrazi za uspjehom. Spreman/na si riskirati zdravlje i privatni život da bi se osjećao/la uspješno.
• Under-challenged burnout: osjećaš se podcijenjeno i dosadno ti je. Nema prilika za učenje ili rast. Možeš se distancirati, postati ciničan/na i izbjegavati odgovornosti.
• Neglect burnout: osjećaš se bespomoćno. Kad stvari ne idu, počneš vjerovati da si nesposoban/na ili da ne možeš pratiti obaveze. Ovo može biti blisko povezano s impostor syndrome.
• Habitual burnout: najozbiljnija faza. Umor je kroničan, osjećaš tugu i ponašanje ti se mijenja. Ponekad to prelazi u depresiju i suicidalne misli. U ovoj fazi je ključno potražiti pomoć.

Kako napreduje?

1. hitna potreba da se dokažeš (perfekcionizam iz straha da nećeš ispuniti zahtjeve)
2. radiš sve više, imaš potrebu sve odraditi sam/a i što prije
3. zanemaruješ svoje potrebe, društveni život i počinješ raditi sitne greške
4. sve više sukoba s drugima, loš san, tjelesne tegobe ili zaboravljivost
5. “revision of values”: postaješ neosjetljiviji/ja, obitelj i prijatelji postaju sporedni
6. poricanje: gorčina i cinizam, izoliranje, nestrpljivost, netolerancija i ljutnja; pad izvedbe i tjelesna nelagoda
7. povlačenje: drugi su “teret”, ljutnja na kritiku, dezorijentiranost ili bespomoćnost; pokušaji samoliječenja alkoholom ili ilegalnim supstancama
8. promjene ponašanja: apatija, izbjegavanje dodatnih odgovornosti
9. depersonalizacija: gubitak osjećaja identiteta, život djeluje besmisleno, zanemaruješ zdravlje
10. osjećaj praznine: iscrpljenost, anksioznost i panika
11. očaj: samomržnja ili depresija uz suicidalne misli
12. total burnout: mentalni i emocionalni slom koji zahtijeva hitnu skrb

Što može dovesti do burnouta?

• neizdrživ obujam posla
• nepošten tretman na poslu
• nejasne radne odgovornosti
• manjak komunikacije ili podrške menadžera
• ogroman pritisak rokova
• previše posla, premalo vremena za odmor
• osjećaj da je posao ili život izvan tvoje kontrole
• osjećaj da nisi prepoznat/a ili nagrađen/a
• posao/obaveze koji su prezahtjevni
• dosadan ili rutinski posao, ili kaotičan / visokostresan posao
• preuzimanje previše toga bez traženja pomoći
• manjak sna
• malo podržavajućih ili smislenih odnosa
• osobine poput perfekcionizma, pesimizma i potrebe za kontrolom

Jeste li u opasnosti?

Donosimo vam kratki upitnik. Što više odgovora "DA" imate, to je veća vjerojatnost da ste u opasnosti od burnouta. Za zdravstvene savjete kontaktirajte liječnika.

Ono što vam mi jedino možemo savjetovati jest da, ako vas posao vodi prema burnoutu - kakav god da je, zasigurno nije vrijedan toga.