TREŠNJEVAČKI plac - kao i drugi placevi, funkcionira kao mali svijet za sebe, s vlastitom energijom, navikama i ljudima. Ovdje prolaznici ne šeću s kavom u ruci da bi ih netko vidio. Ovdje se i kad se dođe samo po nekoliko rajčica, većina u pola sata pretrpa vrećicama, a usput se nerijetko saznaju i najnovije kvartovske priče.

Prodavači se nadvikuju preko štandova, netko upravo istovaruje gajbe bresaka, netko se svađa oko parkinga, netko psuje jer mu je pobjegla mušterija. Ukratko - ovdje se živi život bez cenzure.

Galerija

Usred te trešnjevačke vreve smjestio se Ođe, Ođe, mali bistro na adresi Trešnjevački trg 2, u dubini tržnce, s radnim vremenom od 8-15 sati. Otvoren je početkom rujna 2025. godine, a iza njega stoje Pavla Miličić i Romano Nikolić, dugogodišnji prijatelji iz Dubrovnika koji u Zagrebu žive još od studentskih dana.

Bistro široj javnosti poznat sa street food festivala

Prije otvaranja bistroa predstavili su se na zagrebačkom Adventu s kućicom Ođe, Ođe, gdje su postali poznati po svojim ribljim priklama (slanim fritulama), a nastupali su i na drugim street food manifestacijama. Koncept bistroa temelji se na dubrovačkoj kuhinji i sezonskim namirnicama s placa, uz mali jelovnik koji se redovito mijenja i dnevna jela prilagođena onome što je svježe na tržnici.

Ako dolazite prvi put, imajte na umu da samo trebate doći na plac. Nemojte slijepo vjerovati navigaciji prema bistrou jer će vas odvesti u Maglajsku ulicu u blizini. Bistro je na desnoj strani pri samom dnu placa, ja sam ga prepoznala po jelovniku postavljenom na terasi. Ipak, bilo bi praktičnije da je sam naziv vidljiviji jer ga nisam primijetila na staklu lokala.

Prostor nije velik. Ima nekoliko stolova unutra, gdje vas čeka klima, i terasu koja je, zapravo, puno zanimljivija opcija. Dovoljno je sjesti i promatrati kako plac diše.

Bistro koji je zapravo jedna simpatična marendarnica

Formalno, Ođe, Ođe je bistro. Ali meni je već u prvim trenucima na pamet pala riječ "marendarnica". 

Ono mjesto na koje ne dolazite na trosatni ručak niti dugo listate jelovnik (ili uopće). Dolazite usred kupovine, sjednete, pojedete nešto konkretno - ali ne preobilno, odmorite desetak minuta i nastavite dalje. Upravo zato cijeli koncept ima smisla, obzirom na lokaciju na kojoj se nalazi. Živi istim ritmom kojim živi i plac.

Interijer dodatno pojačava taj dojam. Nema sterilnog minimalizma, dizajnerskih pothvata niti savršeno obojenih zidova. Sve izgleda kao da ste ušli u nečiju dalmatinsku ljetnu kuhinju, iako lako možete povući paralelu i s talijanskim seoskim štihom - uz nekoliko tradicionalnih dubrovačkih detalja. Na policama stoji staro posuđe, ćupovi, boce vina, gramofon i ploče, detalji koji djeluju kao da su ih vlasnici donijeli od kuće. Rustikalno, ali ne usiljeno i ne s ciljem da bude takvo - takvo jednostavno jest.

Koncept, ponuda i cijene

Ponuda je podijeljena na stalna jela i dnevne marende - po jedno jelo u dnevnoj ponudi. Ovog tjedna tako su se izmjenjivali pohana teletina s mahunama na salatu (13 eura), punjene paprike s pire krumpirom (11 eura), otkošteni batak s đuveđom (10 eura), dok je petak rezerviran za ribu i blitvu. Danas su posluživali barbuna s blitvom i krumpirom za 11 eura.

Od stalne ponude tu su prikle od ribe, njihove riblje fritule, bruschette (7 eura), sendvič s puretinom (9 eura), balančane (8.50 eura), rižoto od bakalara (15 eura), roastbeef (14 eura), srdele (10 eura), carpaccio od tikvica (6.50 eura) i sorbetto od limuna (5 eura).

Dojmovi o hrani

Ja sam, logično, uzela dnevnu ponudu - barbuna s blitvom i krumpirom.

Jasno je da ovo nisu jela kojima je cilj impresionirati - čini mi se da sam i pročitala jedan intervju s vlasnicima, u kojima su i sami rekli kako im i nije cilj kuhati najbolje na svijetu, nego - iskreno. I upravo to je i moj dojam - slika ovog tanjura sliči na sliku tanjura s mora, kao ručak (marenda) kod rodbine, bake - kod kuće. A evo i jedan funfact: "kod kuće" u Ođe, ođe, možete sresti i Danijelu Martinović, koja je također marendala u isto vrijeme kao i ja, za stolom do mene.

Riba je bila uredno pržena, bez viška masnoće, hrskava koliko treba biti, a blitva s krumpirom upravo onakva kakvu očekujete uz ribu. Bez "tradicionalno ali s twistom" fora, jednostavno - usputna marenda.

Porcija nije golema, ali nije ni premala. Točno onoliko koliko vam treba da premostite glad usred dana i nastavite dalje s obavezama ili barem da niste gladni dok kuhate ručak.

I možda je upravo to najveći kompliment koji ovom mjestu možemo dati. Ođe, Ođe ne pokušava biti trendovski restoran o kojem će svi pričati. Ne pokušava biti "next big thing". U godinu dana saživio je s placem i tamo jednostavno postoji - iskreno, kao i on.