PRIJE nego što je počeo stvarati sladoled, Moritz Fried živio je potpuno drukčijim poslovnim životom. Studirao je u Londonu i Parizu, radio u investicijskom bankarstvu u J.P. Morganu i Lehman Brothersu, a potom prešao u private equity. Posao mu je pružao intelektualne izazove, putovanja i priliku da radi s iznimno sposobnim ljudima, ali s vremenom je shvatio da gradi tuđe poslovne priče dok sve češće razmišlja o tome kako bi izgledalo stvoriti nešto svoje.

Danas je osnivač međunarodnog brenda zanatskog sladoleda Moritz Eis, koji je ovog ljeta stigao i u Hrvatsku. Prve dvije lokacije otvorene su u Dubrovniku - jedna u povijesnoj jezgri, u Širokoj ulici, a druga u Lapadu.

S Friedom smo razgovarali o velikom zaokretu u karijeri, tome zašto je zbog sladoleda svojedobno proveo 16 sati u vlaku, stvaranju više od 200 okusa i njegovom uvjerenju da tvrtka ne može biti uspješna ako ljudi koji u njoj rade nisu sretni.

Od investicijskog bankarstva do sladoleda

"Nikada zapravo nisam sanjao o tome da postanem investicijski bankar. U vrijeme studija to je jednostavno bilo 'ono što se radi'", kaže Fried.

Nakon studija u Londonu i Parizu karijera ga je odvela u J.P. Morgan i Lehman Brothers, a zatim u private equity. Iako mu je posao bio zanimljiv, s vremenom se pojavilo pitanje koje više nije mogao ignorirati. "Shvatio sam da pomažem graditi tuđe poslovanje, dok se potajno pitam kako bi bilo izgraditi nešto potpuno svoje."

Odlučio je stati i dao si gotovo godinu dana kako bi otkrio čime se zapravo želi baviti. Zanimljivo, njegova prva ideja nije imala veze sa sladoledom. "Ozbiljno sam razmišljao o otvaranju pekarnice", otkriva.

A onda je tijekom jednog posjeta rodnom Beču ugledao velik red ispred slastičarnice. Iz znatiželje je stao u njega. "Sjećam se da sam pomislio: 'Zašto su ljudi spremni toliko dugo čekati na nešto tako jednostavno kao što je sladoled?'"

"Nije se zapravo radilo o sladoledu, nego o emociji"

Upravo je taj prizor pokrenuo ideju koja će mu promijeniti život. "Nije se zapravo radilo o sladoledu, nego o emociji. Sladoled ima nevjerojatnu sposobnost izmamiti ljudima osmijeh, bez obzira na njihovu dob, nacionalnost ili zanimanje."

Otputovao je u Italiju, obilazio proizvođače zanatskog gelata te mjesecima učio o sastojcima i tehnikama. No nije želio jednostavno preslikati koncept talijanske gelaterije. "Inovacija nikada ne dolazi iz kopiranja tuđeg uspjeha. Nisam želio ponovno stvoriti talijansku gelateriju. Želio sam stvoriti nešto s vlastitim identitetom."

Napuštanje financija naziva najvećim profesionalnim rizikom u životu, ali i najboljom odlukom koju je donio. Posebno ga je privlačila povezanost sladoleda s uspomenama.

"Ljudi se obično ne sjećaju što su ručali prije tri tjedna, ali se često sjećaju sladoleda koji su jeli na obiteljskom odmoru prije dvadeset godina. Sladoled je emocija. On pripada djetinjstvu, ljetnim večerima, putovanjima, prvim spojevima i obiteljskim šetnjama."

Iz te je ideje nastala filozofija brenda The Art of Happiness, odnosno umijeće sreće.

Sa sladoledom je putovao 16 sati vlakom

Jedna od najboljih priča iz početaka Moritz Eisa zvuči gotovo filmski. Samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja prve trgovine Fried je nekoliko okusa stavio u izoliranu kutiju sa suhim ledom i krenuo na 16-satno putovanje vlakom kako bi ih odnio prijatelju Douglasu Tompkinsu, suosnivaču The North Facea i poznatom zaštitniku prirode.

"Potpuno je istinita", potvrđuje Fried priču. "U to smo vrijeme tek otvorili trgovinu i želio sam da netko čije sam mišljenje duboko cijenio kuša ono što smo stvorili."

Tompkinsu se sladoled svidio, a njihov razgovor na kraju je doveo do početka širenja Moritz Eisa u Južnoj Americi. "Gledajući danas unatrag, zvuči pomalo ludo, ali poduzetništvo često zahtijeva upravo takvu vrstu vjere u ono što radite."

Kaže da mu je to i danas jedna od najdražih uspomena jer ga podsjeća da izvanredne prilike ponekad počinju vrlo jednostavnim gestama.

Zašto je odabrao Hrvatsku?

Moritz Eis danas posluje u nekoliko europskih i južnoameričkih zemalja, ali Fried kaže da nikada nije želio rast pod svaku cijenu. "Najveći je izazov oduprijeti se iskušenju prebrzog rasta. Otvaranje trgovina nije osobito teško. Održavanje iste filozofije svugdje jest."

Zbog toga, kaže, ne pristaju na kompromise kada su u pitanju sastojci, dizajn, ali ni ljudi s kojima surađuju. "Uvijek bih radije rastao sporije nego izgubio ono što Moritz Eis čini posebnim."

Hrvatska mu se, kaže, činila kao prirodan sljedeći korak, a za dolazak brenda zaslužni su Marija Pajić Bačić i Antonio Bačić, bračni par koji je Moritz Eis doveo u Dubrovnik. Njihova poduzetnička priča počela je nakon susreta s Friedom, kada ih je privukla ne samo kvaliteta proizvoda nego i filozofija cijelog brenda. Željeli su Dubrovniku ponuditi mjesto koje neće biti namijenjeno samo turistima, nego će ga prihvatiti i lokalni ljudi. Prvu lokaciju otvorili su u Širokoj ulici u povijesnoj jezgri, a potom i drugu u Lapadu.

"Ljudi ovdje cijene zanatstvo, kvalitetnu hranu i vrhunska iskustva. Dubrovnik posebno dočekuje posjetitelje iz cijelog svijeta, a istodobno zadržava vrlo snažan lokalni identitet", kaže Fried.

I on ističe da su upravo Marija i Antonio bili važan dio odluke o dolasku u Hrvatsku. "Kada sam upoznao svoje partnere, odmah sam prepoznao istu strast koja me inspirirala kada sam osnovao Moritz Eis. Nisu samo govorili o otvaranju još jednog poslovanja, bili su osobno uključeni u svaki aspekt posla. Željeli su stvoriti mjesto kojem će se ljudi iskreno željeti vraćati."

Za Frieda je upravo takav odnos prema poslu presudan pri izboru partnera. "Poslovne se vještine uvijek mogu naučiti. Strast i gostoljubivost ne mogu."

"Tvrtke ne grade brojke. Grade ih ljudi"

Friedovo iskustvo iz korporativnog svijeta utjecalo je i na način na koji danas vodi vlastitu tvrtku. Jedna od njegovih poslovnih filozofija posebno se izdvaja: ne može biti uspješan ako njegovi zaposlenici nisu sretni. "Proveo sam dovoljno godina u korporativnom svijetu da shvatim kako tvrtke ne grade brojke. Grade ih ljudi."

Smatra da kupci vrlo brzo mogu osjetiti uživaju li ljudi koji ih poslužuju u svom poslu. "Ako se tim osjeća poštovano, motivirano i ponosno na svoj posao, gosti će to također osjetiti. Za mene sretni zaposlenici nikada nisu bili samo slogan. Uvijek su bili poslovna strategija."

Stvorili su više od 200 okusa

Kod samog sladoleda njegova je filozofija prilično jednostavna. Koriste prirodne sastojke, bez umjetnih aroma, boja i konzervansa, a Fried tvrdi da najbolji sastojci mogu stajati tri ili četiri puta više od uobičajenih. Ipak, smatra da dobar proizvod sam po sebi nije dovoljan.

"Ljudi pamte kako su se osjećali na nekom mjestu. Zato jednaku pažnju posvećujemo arhitekturi, glazbi, usluzi i atmosferi kao i razvoju novih okusa."

Tijekom godina razvili su ih više od 200, a inspiracija može doći gotovo odasvud - s putovanja, lokalnih tržnica, iz umjetnosti i glazbe ili jednostavno iz susreta s novim sastojkom.

Jedno od najvećih iznenađenja bila je kombinacija crvene naranče i đumbira. "Ljudi su u početku bili skeptični. Danas je to jedan od naših zaštitnih okusa."

Koji okus treba probati u Dubrovniku?

Pitali smo ga i što bi preporučio nekome tko ovog ljeta prvi put uđe u Moritz Eis u Dubrovniku. Odgovor nije bio jedan od neobičnih okusa koje su razvijali tijekom godina, nego klasik - pistacija.

"Zvuči jednostavno, ali upravo je jednostavnost zapravo najteža za usavršiti. Kada su sastojci izvanredni, ne morate ih skrivati iza složenosti."

Za one koji žele nešto manje očekivano preporučuje upravo crvenu naranču s đumbirom, jedan od svojih osobnih favorita.

A nakon godina širenja, više od 200 razvijenih okusa i trgovina u različitim dijelovima svijeta, na pitanje na što je najponosniji Fried ponovno ne govori o poslovnim rezultatima. Najdraži su mu, kaže, trenuci kada u trgovini vidi nekoliko generacija iste obitelji kako zajedno biraju sladoled.

"Sladoled ima prekrasnu sposobnost izbrisati razlike. Na nekoliko minuta svi ponovno postanu djeca. Ako smo uspjeli stvoriti taj osjećaj, onda smo ostvarili ono što sam prije svih tih godina želio postići."

Moritz Eis nastavit će razvijati nove okuse i širiti se, ali Fried inzistira na tome da rast mora ostati pažljiv.

"Radije bih imao manje trgovina koje ljudi istinski vole nego mnogo njih koje ljudi samo posjećuju. Na kraju dana, Moritz Eis nikada nije bio samo priča o sladoledu. Radi se o stvaranju malih trenutaka sreće."

Gdje probati Moritz Eis u Dubrovniku?

Ako nakon ove priče želite i sami provjeriti o kakvom je sladoledu riječ, Moritz Eis ovog ljeta možete pronaći na dvije lokacije u Dubrovniku. Spomenuli smo ranije, ali možda ste do kraja priče već i zaboravili. U povijesnoj jezgri nalazi se na adresi Široka ulica 4, nekoliko koraka od Straduna, dok je druga lokacija u Lapadu, na Šetalištu Nika i Meda Pucića 1.

A ako poslušate preporuku samog osnivača, za prvi susret s Moritz Eisom odaberite pistaciju. Za one koji ipak žele nešto manje klasično, Fried preporučuje jedan od svojih osobnih favorita - crvenu naranču s đumbirom.

Redovito ćemo vam predstavljati manje domaće OPG-ove, obrte i food entuzijaste. Priče možete pratiti ovdje.