ZNATE li što je pinsa? Izgledom podsjeća na pizzu, najčešće dolazi u karakterističnom izduženom, ovalnom obliku i može biti prekrivena gotovo istim nadjevima, no između pinse i klasične pizze ipak postoje važne razlike.

Pinsa Romana je pekarski proizvod koji se najčešće prepoznaje po ovalnom obliku, hrskavoj površini i prozračnoj, mekanoj unutrašnjosti. Posebnost joj daje i vrlo hidratizirano tijesto, odnosno tijesto koje sadržava velik udio vode, kao i kombinacija različitih vrsta brašna.

Nije baš jelo iz antičkog Rima

Jedna od najraširenijih priča o pinsi govori da potječe još iz vremena starih Rimljana. Često se kao dokaz spominje i latinski glagol pinsere, koji znači gnječiti, pritiskati ili rastezati.

No tu treba napraviti razliku između antičkih plosnatih kruhova i moderne pinse. Turistička zajednica Rima izričito navodi da je priča o drevnom podrijetlu pinse zapravo svojevrsna legenda te da je suvremena Pinsa Romana nastala relativno nedavno.

Prema podacima udruge Originale Pinsa Romana, suvremena pinsa nastala je 2001. godine, a povezuje se s rimskim poduzetnikom Corradom Di Marcom. Njegova ideja bila je razviti specifičnu mješavinu brašna i postupak izrade koji će rezultirati karakterističnim tijestom.

Dakle, pinsa kakvu danas poznajemo nije recept koji se nepromijenjen prenosio još od antičkog Rima. Njezino ime i priče koje je prate oslanjaju se na starije rimske kulinarske motive, ali sam proizvod je suvremen.

Od čega se radi?

Jedna od karakteristika moderne pinse je mješavina brašna. U klasičnoj verziji koriste se pšenično, rižino i sojino brašno, uz vodu, sol, kvasac odnosno kiselo tijesto i, ovisno o recepturi, maslinovo ulje.

Važna je i visoka hidratacija tijesta. Ona može biti oko 80 posto ili više, što znači da se na količinu brašna koristi vrlo velika količina vode. Upravo takvo tijesto pridonosi tome da unutrašnjost nakon pečenja bude lagana i puna nepravilnih rupica, dok površina ostaje hrskava.

Još jedna karakteristika je duga fermentacija i odležavanje tijesta. Ovisno o receptu i proizvođaču, tijesto može sazrijevati u hladnjaku između 24 i 72 sata.

Po čemu se razlikuje od pizze?

Na prvi pogled razlika je očita - pinsa je uglavnom ovalna i izdužena, dok je pizza najčešće okrugla. No važnije razlike kriju se u tijestu.

Kod pinse se tradicionalno koristi specifična kombinacija brašna, vrlo visoka hidratacija i dulji proces fermentacije. Rezultat je tijesto koje je hrskavo izvana, a mekano i lagano iznutra.

Pinsa se, baš poput pizze, može nadjenuti gotovo čime god želite - od klasičnih kombinacija s rajčicom i mozzarellom do različitih sireva, povrća, mesa i regionalnih talijanskih specijaliteta. U Rimu se mogu pronaći i varijante inspirirane jelima poput amatriciane, gricije ili carbonare.

Zašto je postala toliko popularna?

Pinsa se posljednjih godina proširila daleko izvan Rima i Italije. Tome je, između ostalog, pridonijela njezina karakteristična tekstura - kombinacija hrskavog ruba i vrlo prozračne sredine - ali i mogućnost da se na nju stave gotovo svi nadjevi koji se inače koriste za pizzu.