HRVATSKO Zagorje već je godinama jedna od najpopularnijih vikend-destinacija za izletnike iz Zagreba i okolice, a već i ptice na grani znaju da, ako planirate posjetiti Zagorje za vikend, teško da ćete moći ući i u jedan restoran bez rezervacije. Vikendom se u Zagorju ne "svraća na ručak", nego se ručak planira i danima unaprijed.

U to smo se uvjerili i sami prije mjesec dana, kada smo se nakon povratka iz Trakošćana spontano pokušali zaustaviti u jednom od restorana usput prema Zagrebu. Nakon što smo nazvali nekoliko restorana i u svakome su nam rekli isto - "nažalost, puni smo za ručak" - sreću smo morali potražiti negdje drugdje.

Galerija

Lekciju smo naučili pa smo idući put bili pametniji i stol rezervirali na vrijeme. Mjesec dana kasnije, u nedjelju, zaputili smo se prema Stubičkim Toplicama i Donjoj Stubici, a naš izbor pao je na restoran Lagvić na adresi Toplička cesta 1, u samom centru Donje Stubice, otprilike sat vremena vožnje od Zagreba.

Prvotni plan bio je drugi restoran, no i on je već danima unaprijed bio popunjen - što dovoljno govori o tome koliko je ovaj dio Zagorja postao popularan. Na kraju smo završili u Lagviću, koji se nalazi na solidno prometnoj, lako dostupnoj lokaciji, ali i u okruženju koje nudi razne znamenitosti: Gupčevu hižu, Gupčevu lipu i Klet pod Lipom. 

U Lagvić smo stigli oko podneva i u tom trenutku restoran je bio gotovo prazan. Idilična slika trajala je kratko - kako je vrijeme odmicalo, terasa se napunila do zadnjeg stola, a zauzet je bio i dobar dio unutarnjeg prostora. Veliki stolovi, obiteljske ekipe, izletnici, rodbinska okupljanja - klasična zagorska nedjeljna scena.

Ponuda i cijene

Jelovnik u Lagviću prilično je opsežan i cilja na široku publiku - od izletnika koji žele "nešto konkretno" do onih koji vole odreske i pizze. U ponudi imaju nekoliko odrezaka iz dry agera (tomahawk, beefsteak, rib-eye, ramsteak i T-bone), po cijeni od 7 do 13 eura za 100 grama. Nude 22 vrste pizze od 12 do 28 eura te nekoliko hladnih predjela i hladnih salata od 11 do 15 eura.

U ponudi imaju i juhe za 6 eura te topla predjela, uključujući i razne tjestenine, od 13 do 17 eura. Okosnicu ponude čine jela s roštilja i jela po narudžbi, od ćevapčića i ražnjića do zagrebačkih i bečkih odrezaka, punjenih lungića i BBQ rebarca. Cijene ovih jela kreću se od 11 do 29 eura.

Posebno su zanimljive XXL ponude za 4 osobe - svaka uključuje pečeni krumpir, a u ponudi imaju platu s bečkim, roštilj-platu, platu s pljeskavicama, fijaker-platu, platu sa zagrebačkim i platu s purećim. Koštaju između 45 i 57 eura, a nude i pizzu od metra za 45 eura te metar rebarca za 60 eura. Ukratko - koncept "što više, to bolje", tipičan za izletničke restorane koji ciljaju grupne dolaske.

Ogromna plata koja zauzima polovicu stola

Mi smo se odlučili za roštilj-platu za četiri osobe, uz koju smo još uzeli i jedan zagrebački odrezak, dvije salate, goveđu juhu i juhu od rajčice, a sve nas je, uključujući i pića, izašlo oko 150 eura za 5 osoba. A sad na hranu.

Juhe su bile korektne. Goveđa juha bila je baš ono što se očekuje u ovakvom tipu restorana - topla, domaća, baš kao bakina, dok je juha od rajčice bila aromatična, lagano kiselkasta i pitka, ali bez nekog posebnog potpisa koji bi je izdvojio iz prosjeka.

Zagrebački odrezak bio je jedan od boljih dijelova ručka, savršeno pohan, mekan, sočan i nimalo žilav te taman dovoljno punjen šunkom i sirom. Roštilj-plata bila je, očekivano, ogromna i zauzela dobar dio stola. Količina pečenog krumpira bila je izdašna i dobro začinjena, što je plus, a od mesa smo dobili klasični miks - ćevapčiće, pljeskavice, piletinu, ražnjiće i kotlete na žaru.

Najbolji dojam ostavili su ćevapčići - sočni, dovoljno začinjeni, uz standardni set luka, ajvara i lepinja. Pileća prsa također su bila ukusna i sočna. Problem se pojavio kod ražnjića i kotleta koji su, u trenutku kada su stigli na stol, već bili primjetno mlaki.

I tu dolazimo do klasičnog problema velikih plata i opterećenih nedjeljnih servisa: hrana koja je tehnički dobro pripremljena, ali logistički gubi bitku između kuhinje i stola. A kod roštilja, temperatura je pola doživljaja.

Lagvić je, ukratko, točno ono što očekujete od zagorskog restorana nedjeljom - mjesto gdje se jede puno, glasno i bez previše filozofije. Ovdje nećete dobiti savršen gastronomski doživljaj, ali hoćete pošten tanjur hrane koji će vam ostati i za gablec idući dan.