VEĆ DUGO slušam o onom dobrom talijanskom restoranu u Zagrebu o kojem svi pričaju s istim žarom - da je predivno uređen, da ima odličan ambijent i da se iz njega rijetko izlazi gladan ili razočaran. Spominju ga influenceri na društvenim mrežama, preporučuju prijatelji koji ga redovito posjećuju, a zajedničko im je jedno: za Trattoriju Canzona gotovo nitko nema nijednu lošu riječ.

I baš zato sam je dugo imala na popisu restorana koje moram posjetiti, ali nekako uvijek ostane za neki drugi put. Sve dok konačno nisam odlučila provjeriti je li hype opravdan ili je riječ samo o još jednom restoranu koji dobro izgleda na Instagramu, ali ne ispunjava očekivanja na tanjuru.

Galerija

Trattoria Canzona nalazi se u ulici Ivana Šveara 9 u Zagrebu, u neposrednoj blizini Klasične gimnazije. Izvana djeluje prilično nenametljivo - čak pomalo neugledno - i da ne znate što se nalazi iza drvenih vrata, lako biste prošli pokraj nje bez da se okrenete. Ništa ne upućuje na to da se unutra krije restoran koji se često spominje kao jedan od boljih talijanskih u gradu.

No čim zakoračite unutra, postaje jasno zašto se o Canzoni toliko priča. Interijer je osmišljen tako da u potpunosti briše osjećaj da ste u Zagrebu i stvara dojam kao da ste se teleportirali u jednu od romantičnih rimskih uličica. Veš koji se suši iznad glava, ulični fenjeri, osvijetljeni prozori, karirani stolnjaci i topla rasvjeta stvaraju atmosferu zbog koje se odmah želite opustiti i ostati dulje nego što ste planirali.

Restoran ima desetak stolova u prizemlju, ali i nekoliko smještenih na galeriji s koje se pruža pogled na cijeli prostor, što dodatno doprinosi osjećaju intime i živosti istovremeno. Canzona nije tiha i sterilna - ona je živa, topla i glasna na onaj ugodan, talijanski način, gdje se smijeh, razgovor i zvuk pribora za jelo koji zvecka po stolovima stapaju u savršenu kulisu za večeru.

Što se jede u Canzoni?

Ponuda je vrlo široka i klasična talijanska. Na meniju su bruschette i mali zalogaji (od caprese i pršuta do sirnih varijanti), salate, juhe, rižoti, domaći njoki, tjestenine, mesna jela, pizze, ali i solidan izbor deserata.

Posebno velik dio menija zauzima tjestenina - od klasika poput špageta bolognese i carbonare, preko aglio e olio varijante, siciliane, amatriciane, do jela s tartufima i plodovima mora. Cijene tjestenina kreću se uglavnom od 13 do 20 eura, dok su jela s kozicama i tartufima nešto skuplja i koštaju 28 eura.

Tu su i rižoti (od povrtnog i crnog rižota od sipe do rižota od škampa), lazanje i cannelloni, kao i domaći njoki u raznim umacima - s gorgonzolom, tartufima, pancetom ili beefsteakom, a ova jela koštaju između 15 i 28 eura. Pizza ponuda obuhvaća sve klasike, a cijene pizza kreću se od 9 do 16 eura, ovisno o sastojcima.

Za one koji žele nešto "konkretnije", na meniju su i pileći fileti i beefsteak u raznim umacima (tartufi, zeleni papar), s prilozima poput krumpira, povrća ili kroketa, a cijene tih jela idu od 15 do 35 eura. Ipak, ovdje svi uglavnom naručuju ili tjesteninu ili pizzu, pa smo se i mi poveli za tim i naručili nekoliko najpoznatijih talijanskih jela.

Kakvi su naši dojmovi?

U Canzonu smo stigli u subotu u poslijepodnevnim satima, i to bez rezervacije, iako nismo bili sigurni da ćemo uopće uspjeti uloviti mjesto. Kada smo ušli unutra oko 15.30, svi stolovi bili su popunjeni, a simpatična konobarica predložila nam je da malo pričekamo da se oslobodi stol.

Nakon pet minuta već smo sjedili za stolom i pregledavali jelovnik, a odluka je pala na lazanje s mesom, pizzu sa šampinjonima, špagete bolognese i carbonaru. Po preporuci sam naručila lazanje jer sam već u nekoliko navrata čula, ali i pročitala, da se ovdje jedu jedne od boljih lazanja u gradu. I to mogu potvrditi.

Ovo su bez pretjerivanja bile najbolje lazanje koje sam ikad probala. Prepune sira, sočne, s preukusnim umakom od vrhnja i rajčice - savršeno balansirane i nimalo teške. Kao netko tko obožava lazanje i često ih naručuje, ove lazanje mogu opravdano nazvati najboljima koje sam probala u Zagrebu.

Ostali za stolom naručili su pizzu, špagete bolognese i carbonaru. Pizza je bila lagana, tijesto tanko i mekano, bez onog osjećaja težine koji često ostane nakon pizze. Špageti su bili klasični, bogati i puni okusa, bez nepotrebnih modernih interpretacija - baš onakvi kakvi i trebaju biti u jednoj trattoriji, iako je carbonara bila trunku ukusnija od bolognesea.

Ako ste među onima koji vole klasičnu talijansku kuhinju bez previše filozofije, ovo je mjesto na kojem teško možete pogriješiti. Cijene jesu nešto više i u rangu su onih u trattorijama u Italiji koje sam nedavno posjetila, no porcije su obilne, sastojci kvalitetni, a okusi upravo onakvi kakve od dobrog talijanskog restorana i očekujete.

U kombinaciji s atmosferom zbog koje se lako zaboravi vrijeme i lokacija, Canzona je restoran u koji se ne dolazi samo "nešto pojesti", već uživati - i kojem se bez problema vraća.