POJAVA plijesni na hrani ne znači uvijek da je morate baciti. Iako se pljesnivu hranu u pravilu ne preporučuje jesti, postoje iznimke. Neke su namirnice sigurne za konzumaciju nakon što se ukloni zahvaćeni dio, dok je druge potrebno baciti u cijelosti.

Kada se na namirnici pojavi plijesan, golim okom nije moguće utvrditi proizvodi li gljivica štetne tvari. Iz Centra za savjetovanje potrošača u Berlinu pojašnjavaju da vrijedi opće pravilo: što namirnica sadrži više vode, to se štetne tvari mogu lakše proširiti.

Toksini koje stvaraju određene vrste plijesni, takozvani mikotoksini, ne moraju se nalaziti samo na vidljivo zahvaćenom dijelu, nego mogu prodrijeti dublje u namirnicu.

Hrana koju morate odmah baciti

Uklanjanje samo pljesnivog dijela nije dovoljno kod svih namirnica. Cijelu namirnicu treba baciti ako se plijesan pojavi na kruhu, povrću, zimnici, kompotu, pekmezu, mekom voću te u sokovima, juhama i umacima.

Zbog visokog udjela vode plijesan se u takvoj hrani može brzo proširiti. Bavarsko ministarstvo zaštite okoliša i potrošača upozorava da se pljesnivo voće ne bi trebalo koristiti ni za pripremu kompota ili pekmeza jer plijesan može prodrijeti duboko u namirnicu iako je na površini vidljiva tek mala mrlja.

Čak i ako se plijesan pojavila samo na vrhu staklenke pekmeza, preporučuje se baciti cijeli sadržaj jer se plijesan mogla proširiti i na dijelove na kojima nije vidljiva. Isto vrijedi za određene mliječne proizvode, poput svježeg sira, jogurta, mlijeka, kefira, mlaćenice, sirutke, skute te polutvrdih i mekih sireva. Plijesan je razlog za bacanje i mesa te određenih mesnih prerađevina, poput pašteta, čajnih kobasica i mortadele.

Namirnice koje se mogu spasiti

Kod nekih namirnica pojava plijesni ne znači nužno da ih morate baciti. To se prvenstveno odnosi na tvrde sireve, poput parmezana i ementalera, te određene trajne suhomesnate proizvode.

Kod tvrdog sira pljesnivi dio potrebno je obilno odrezati, zajedno s dovoljno velikim dijelom oko njega. Ako primijetite da se promijenio miris, okus ili izgled ostatka proizvoda, sigurnije ga je baciti.

Koliko je plijesan opasna za zdravlje?

Bez laboratorijske analize nije moguće pouzdano razlikovati bezopasnu od potencijalno opasne plijesni. Neke gljivice stvaraju mikotoksine, spojeve koji mogu štetno djelovati na zdravlje.

Određeni mikotoksini mogu oštetiti jetru i bubrege te utjecati na imunološki sustav. Dugotrajna izloženost nekim vrstama povezuje se i s povećanim rizikom od raka te drugim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama.

Posebno su poznati aflatoksini, vrsta mikotoksina koja se može pojaviti, među ostalim, na kukuruzu, suhim smokvama, začinima, pistacijama, kikirikiju, lješnjacima i brazilskim oraščićima.

Problem ne predstavlja samo konzumacija pljesnive hrane. Udisanje velikih količina spora može izazvati probleme, osobito kod osoba s alergijama, bolestima dišnog sustava ili oslabljenim imunitetom.

Što ako ste slučajno pojeli plijesan?

Ako zdrava osoba slučajno pojede malu količinu pljesnive hrane, to najčešće neće izazvati ozbiljne posljedice. Mogu se pojaviti probavne tegobe poput mučnine, povraćanja ili proljeva, ali moguće je i da neće biti nikakvih simptoma.

Ako se pojave blaže tegobe, važno je unositi dovoljno tekućine i pratiti stanje. Ako su simptomi izraženi, pogoršavaju se ili dulje traju, potrebno je obratiti se liječniku.

Poseban oprez preporučuje se kod djece, trudnica, starijih osoba i osoba oslabljenog imuniteta. Ako je pojedena veća količina pljesnive hrane ili postoji sumnja na trovanje, treba potražiti stručni medicinski savjet.

Kako spriječiti pojavu plijesni?

Rizik od pojave plijesni može se smanjiti uz nekoliko jednostavnih navika. Preporučuje se kupovati manje količine svježih namirnica i potrošiti ih što prije. Pri kupnji treba birati neoštećeno voće i povrće, a hranu kod kuće čuvati na čistom, hladnom i suhom mjestu.

Spremnike za kruh i slične posude treba redovito čistiti te uklanjati mrvice i ostatke hrane na kojima se može razviti plijesan.

Plemenita plijesan u hrani

Ipak, nisu sve vrste plijesni nepoželjne. Takozvane plemenite plijesni namjerno se koriste u proizvodnji određenih namirnica i daju im karakterističan okus i aromu.

Najpoznatiji su primjeri sirevi poput camemberta i roqueforta te određene vrste suhomesnatih proizvoda. U tim je slučajevima riječ o kontrolirano korištenim kulturama plijesni koje su dio proizvodnog procesa.