PRIPREMA savršenog umaka za tjesteninu često je izazov. Nekad je prerijedak, nekad suh, previše začinjen ili potpuno bez okusa, pa se postizanje idealne ravnoteže čini teško dostižnim. Rješenje za bogatiji okus mogao bi biti sastojak koji većina ima u kuhinji, ali ga rijetko povezuje s talijanskim jelima - umak od soje, piše Food Republic.

Kombinacija azijskog začina i talijanskog jela na prvu zvuči nespojivo. Poznato je da se talijanska kulinarska tradicija ne mijenja lako, zbog čega se, primjerice, parmezan nikada ne poslužuje uz tjesteninu s plodovima mora. Dodavanje soje u umak može se činiti kao kršenje pravila, ali tu praksu već godinama primjenjuju vrhunski chefovi. Trik je pritom dovoljno jednostavan za primjenu u svakoj kuhinji.

Umak od soje jelima daje dubinu zahvaljujući umamiju, petom okusu koji se opisuje kao slan i bogat. Taj okus potječe od glutaminske kiseline koja nastaje tijekom fermentacije. Soja tako na jednostavan način pojačava aromu umaka bez pretjeranog dodavanja soli i bez opasnosti da se klasični umak pretvori u azijsko jelo. Dovoljna je žličica ili dvije, jer umak od soje ne bi smio dominirati nad ostalim sastojcima.

Idealno za mesne umake

Umak od soje ne odgovara svim vrstama umaka. Najbolje se slaže s onima na bazi mesa, poput bolonjeza ili ragua, koji ponekad mogu biti masni ili nedovoljno izražajnog okusa. Soja pojačava tamnu boju umaka, obavija meso i daje mu dublju, oštriju notu koja uravnotežuje masnoću.

Odlično funkcionira i u vegetarijanskim verzijama bolonjeza, jer namirnicama poput tofua ili seitana daje "mesnatiji" okus. S druge strane, kod umaka s plodovima mora treba biti oprezan jer je riba često sama po sebi slana. U takvim je jelima bolje koristiti inćune ili pastu od inćuna, jer bi dodatak soje mogao jelo učiniti preslanim.

Osim okusa, za dobar umak presudni su gustoća i tekstura. Temelj svega je pravilno soljenje vode u kojoj se kuha tjestenina te dodavanje malo te škrobne vode u umak pri kraju kuhanja.