VALENTINA Miletić najpopularnije je TV ime ovih dana u Hrvatskoj. Miletić s Markom Šapitom čini voditeljski dvojac emisije "Americana", glavne studijske emisije HRT-a tijekom Svjetskog prvenstva. Prije dva tjedna ušla je i u povijest hrvatske televizije nakon emisije u kojoj su ona i stručna komentatorica Tihana Nemčić Bojić analizirale utakmicu Švicarske i Katara. Bio je to prvi put da su dvije žene komentirale nogometnu utakmicu na HRT-u.

Tko je ona?

Valentina Miletić posljednjih je godina postala jedno od prepoznatljivijih lica hrvatskog sportskog novinarstva. Njezini su TV prilozi, javljanja uživo i intervjui nezaobilazni dio sportskih emisija, a prepoznali su je i kolege - 2025. je dobila nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora za najbolje televizijsko novinarstvo.

Galerija

Nekada je radila kao radijska voditeljica, a sada je voditeljica na MaxSportu te, tijekom SP-a, na HRT-u. Dolazi iz Splita, ali se kasnije preselila u Zagreb. Diplomirana je novinarka, a ljubav prema sportu, posebno prema nogometu gaji još od djetinjstva. Bavila se i manekenstvom te je 2010. godine bila jedna od kandidatkinja za Miss Universe. Sljedeće godine pobijedila je na izboru za Kraljicu Dalmacije.

"Prvog dana kad sam došla šef mi je rekao da, ako ću se oslanjati na izgled, mogu zaboraviti uspjeh"

Godinama je prate usporedbe s najpoznatijom svjetskom sportskom novinarkom, Dilettom Leottom. To je lani prokomentirala za Index.

"Ne mogu reći konkretno da mi smeta jer mislim da je to možda malo preteška riječ, ali generalno ne volim to. Volim da me se pamti po mom imenu. Mislim da sam puno radila da bih stvorila ime kakvo sam stvorila u ovom poslu, tako da apsolutno nemam nikakve potrebe za nekakvim usporedbama. Nek` budem samo Valentina Miletić", rekla je tad.

I sama se u djetinjstvu bavila sportom.

"Bavila sam se borilačkim sportovima. Prije toga zapravo sve počelo s gimnastikom, ali ne mogu niti reći zašto sam to odabrala jer nisam ja ni odabrala, moji su odabrali što se gimnastike tiče, jer je to stvarno bilo kad sam imala četiri, pet godina, tako da jako, jako rano. Što se borilačkih sportova tiče, i to se zapravo dogodilo dosta slučajno, jer su se moji u tom periodu preselili iz Splita u Rogoznicu i nije bilo baš nikakvih velikih mogućnosti. Mogla sam birati između nekog borilačkog sporta i mačevanje je bila nekakva opcija i ako se ne varam, mažoretkinje. I onda nekako se rodila usput ta ljubav prema kickboksu koja je potrajala dosta dug niz godina. Mislim, ozbiljno sam se bavila čak osam godina", kaže.

Prisjetila se za Index tad i svojih početaka.

"Odmah prvog dana kada sam došla u redakciju šef mi je rekao da je tu bilo lijepih i zgodnih žena, ali da ako ću se oslanjati isključivo na izgled, mogu zaboraviti uspjeh i da pišem propalo.

I nekako sam to uvijek imala u glavi i sa tim sam se vodila u samom početku. Sad naravno više ni ne treba, mislim da sam svima pokazala da znam i da dovoljno baratam s nogometnim gradivom. Ne moram se više nikome dokazivati, ali i sama po sebi sam perfekcionista, tako da volim zbog sebe odraditi sve onako na najvišem mogućem nivou. Volim da sve uvijek štima", zaključuje.