UNESCO je protekli tjedan službeno uvrstio japansko rižino vino sake na svoj popis Nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

"Sake je alkoholno piće napravljeno od zrna riže i vode, a duboko je ukorijenjeno u japanskoj kulturi. Obrtnici koriste plijesan koja služi za pretvaranje škroba u sastojcima u šećer. Oni nadgledaju proces kako bi osigurali da plijesan raste u optimalnim uvjetima, prilagođavajući temperaturu i vlažnost po potrebi", objasnio je UNESCO u svojem novom popisu o piću za koje se procjenjuje da je staro 2500 godina. 

Sake se smatra "svetim darom božanstava" i stoljećima se toči na raznim festivalima, vjenčanjima i drugim važnim događajima u Japanu. I premda se danas ovo vino masovno proizvodi, još uvijek postoje ljudi koji nastavljaju održavati tradiciju - a upravo te ljude i prakse UNESCO želi prepoznati i zaštititi.

I riža mora biti proizvedena u Japanu

Tradicionalan proces proizvodnje sakea itekako je naporan, budući da je potreban stalan nadzor i stalno miješanje sastojaka danima, tjednima, možda i mjesecima, a sve kako bi se na kraju dobilo savršeno piće. A da bi proizvod bio kategoriziran kao pravi japanski sake, i riža mora biti uzgojena i proizvedena u Japanu. 

U Japanu, gdje je sake nacionalno piće, najčešće se poslužuje uz posebnu ceremoniju, gdje se lagano zagrijava u maloj zemljanoj ili porculanskoj bočici, a zatim se pije iz male porculanske šalice zvane sakazuki. Kao i kod vina, preporučena temperatura za posluživanje sakea varira ovisno o vrsti.