DA BILO tko od vas dobije toliko reklame koliko je Marko Perković Thompson dobiva od naših političara ovih dana, napunili biste ne jednu nego dvije Arene.

Nekima bi, istina, oko pjevanja trebala pomoć autotune tehnologije, no ne brinite. Ne možete danas tako loše pjevati da algoritmi na 16-jezgrenom Intelu ne mogu to popraviti. Reklama je ionako najvažnija!

Zamislite da je oko Thompsonova koncerta u Zagrebačkoj Areni politika rekla otprilike ono što je varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj rekao za koncert istog glazbenika u Varaždinu: "Imat ćemo, vrlo vjerojatno početkom dvanaestog mjeseca, koncert Thompsona u Areni. Zato jer je Varaždin otvoren grad. I bez obzira na moja politička uvjerenja, jer nikad nisam bio ni za kakve zabrane."

Bi li Thompson uopće napunio Zagrebačku arenu bez politike?

Varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj, čovjek koji je u politiku došao nakon uspješne karijere u privredi (diplomirani inženjer elektrotehnike i doktor informacijskih i komunikacijskih znanosti) nije neki desničar, čak ni prikriveni umjereni demokršćanin. Čovjek je član SDP-a.

Dakle, ljevičar, SDP-ovac, riješio je pitanje Thompsonova koncerta jednom rečenicom. Tko od vas uopće zna da Thompson ima koncert u Varaždinu 8. prosinca? Nije ni rasprodan, karata uredno još ima u prodaji!

A za koncert u Zagrebu, za bezvezni termin na samom kraju prosinca znaju svi. S obzirom koliko se vrti i po radiju i televiziji – znat će i izvanzemaljske civilizacije koje uhvate signal!

Glumljenje zabrane koncerta koji će uredno biti održan

Thompsonov koncert u Zagrebu postaje neka naša, domaća (jer sve moramo pretvoriti u neku svoju Balkan verziju) inačica Streisand efekta. Naziv je to za pojavu kada pokušaj zabrane ili skrivanja neke informacije dovede do suprotnog rezultata. Nastao je nakon što je Barbra Streisand pokušala sudskim putem ukloniti fotografiju svoje kuće s interneta, a upravo zbog tog pokušaja fotografija, do tada skinuta samo par puta, postala je globalno poznata i viralna.

Hrvatska inačica efekta se ipak ne temelji na zabrani. Realno, ovdje se ništa ne zabranjuje, Thompson je skupio pola milijuna ljudi na koncertu prije par mjeseci, napunit će i Arenu.

Priča o zabrani trećeg nakon dva uredno održana? Ne budite naivni. Ovdje se zabrana i neslaganje glumi, kao što se kod nas već stoljeće glumi sve, od onog čuvenog "radi se", do političke vizije.

Što se Thompsona s lijeva više moralizira, što se više galami i više se pokušava stvoriti nekakva apstraktna "zabrana", to je reklama jača. Kritičari mu popularnost dižu kritikom, a "branitelji" ga dižu glumeći da je proganjan. Rezultat je isti: eksplozija pozornosti, besplatna reklama koja se ne bi dobila ni uz milijune eura PR-budžeta.

Thompson odgovara svima. I lijevima i desnima.

HDZ Thompsonom pokazuje da nisu previše lijevo

Imate ankete popularnosti stranaka, čitate ih svaki mjesec. HDZ je i dalje najjača stranka, ali HDZ ne može osvojiti vlast sam. Treba mu nasušno koalicijski partner. A partnera više nema jer ih je HDZ kroz tri desetljeća temeljito potamanio. HSP su pojeli devedesetih, HSLS i HNS početkom dvijetisućitih, Most prije desetak godina, a Domovinski pokret zadnje dvije. Ukratko: HDZ se prema koalicijskim partnerima ponaša kao bogomoljka. Upotrijebi, pa odgrizi glavu.

Tu dolazimo do ključa gdje se HDZ nada pokupiti nešto popularnosti. Thompson i ikonografija oko njega savršena je poruka desnom biračkom tijelu da zemlja, unatoč deklaracijama, Istambulskoj konvenciji i Bruxellesu, ipak nije otišla predaleko i "previše lijevo".

Dodatno, cijela ova priča oko Thompsona idealna je kulisa za skrivanje poskupljenja dopunskog osiguranja za nekih 60%. A nije loša ni za ublažavanje činjenice da bi vladajući bez problema mogli osnovati pristojan temeljni ogranak vladajuće stranke u istražnom zatvoru, skupa s časnim sudom prvog stupnja.

Tko bi se uopće zamarao tablicama poskupljenja zdravstvenog ili statistikama o dostupnosti stanovanja, tko bi razbijao glavu oko toga da ljude od povjerenja premijera hapse po šumama kao zecove, kad je puno lakše zapaliti raspravu o simbolima, zastavama i pjesmama? Tu HDZ igra, nije im prvi put, vrlo dobru utakmicu. Dovoljno je pustiti da se javnost posvađa oko refrena i ikonografije, pa će emocija uredno prekriti sve što bi inače postalo naslovnica.

Tomašević i Možemo također profitiraju

No, znate kome još ta post-truth matematika društvenih mreža, gdje činjenica traži mozak, a emocija traži sekundu, savršeno odgovara? Tomislavu Tomaševiću i pridruženoj Možemo ekipi koja upravlja Zagrebom.

Tomašević, za razliku od HDZ-a, ima drugi problem. Bandić je sada već dovoljno dugo mrtav da se baš svaki gradski propust ne može vječno opravdavati "naslijeđem". Jakuševac i dalje stoji tamo gdje je bio, i dalje smrdi tamo gdje je smrdio. Promet je, znate svi koji vozite Zagrebom, sve gori. Požar Vjesnikova nebodera, naravno, nije odgovornost grada (da ne bude zabune – to je odgovornost države!), ali jedna zatvorena cesta nije uzrok opće prometne blokade grada, problemi su tu nastali puno prije i puno su dublji.

Prometni problemi Zagreba se uopće nisu ozbiljno počeli rješavati. Rješenje, unatoč romantičnim objavama lokalne vlasti na Facebooku, nije u gradskim biciklima, dodavanju novih tramvaja ili par novih autobusa. Sustavno rješenje bi uključivalo puno više tračnica, odvajanje pruga od ceste i druge mjere koje nisu ni u planu.

Zato Tomaševiću, baš kao i Plenkoviću, dobro dođe identitetska bura. Dok se ljudi glođu oko Thompsona, ne gledaju Jakuševac i ne pitaju se zašto se dva sata dnevno stoji u kolonama. A kad se javnost prebaci u model "ustaše vs. partizani", možda će to probuditi i one ne baš malobrojne lijeve birače koji rado prespavaju izbore.

Thompson – čovjek koji politički odgovara svima

Identitetski sukob oko Thompsona je politička multialatka koja istovremeno odvraća pozornost, homogenizira biračko tijelo i nadomješta izostanak stvarnih rezultata.

Ona blago rečeno nespretna izjava Thompsonovog tima o "radikalnim potezima" možda je i najbolji poklon koji je ove godine gradska vlast mogla dobiti. HDZ će s druge strane progurati skuplje dopunsko zdravstveno i preživjeti još par uhićenih dužnosnika. Nitko neće pitati ni kako (ne) upravljaju državnom imovinom kada im državne pismohrane čuvaju dva zaštitara po 950 eura i ugašena vatrodojava.

U slučaju Thompsona, njegova nastupa, mača i poklika, emocija prekriva činjenicu i začudo, ta emocija svima u hrvatskoj politici savršeno odgovara. Ovaj Thompsonov koncert ili koncerti u Zagrebu odgovaraju svoj trojici: Thompsonu, Plenkoviću i Tomaševiću! To je taj vrli novi svijet, svijet algoritama i društvenih mreža. Svijet koji jako dobro razumiju i njih trojica i njihovi marketinški timovi. A vaša uloga tu je da skrolate, klikćete i sijete bijes online.

Paradoksalno, sva trojica spomenutih će iz ovoga izići jači. Kad politika nema rješenja, uvijek ima identitetskih svađa. Identitetski konflikt je najlakši način upravljanja javnim prostorom!