EUROPSKI sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na pošteno suđenje u slučaju poznatom kao afera Planinska, utvrdivši da Ustavni sud nije bio nepristran kada je odlučivao o ustavnoj tužbi jednog od osuđenih.

Riječ je o predmetu u kojem je Mladen Mlinarević bio optužen zajedno s bivšim premijerom Ivom Sanaderom i još nekoliko osoba zbog prodaje nekretnine u Planinskoj ulici u Zagrebu državi. USKOK je optužnicu podigao 2012., a postupak je godinama bio u fokusu javnosti.

Vrhovni sud je pravomoćnom presudom iz travnja 2019. Mlinarevića proglasio krivim za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti. Osuđen je na godinu dana zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro, te je zajedno s ostalim osuđenima obvezan državi nadoknaditi 14.919.196,05 kuna, odnosno oko 1.980.100 eura.

Mlinarević je potom podnio ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud razmatrao zajedno sa Sanaderovom. Obje su tužbe odbijene krajem 2020.

Sin suca zaposlen u odvjetničkom društvu suokrivljenika

Pred Europskim sudom za ljudska prava Mlinarević se žalio da mu nije bilo osigurano pošteno suđenje jer Ustavni sud nije bio nepristran. Spornim je smatrao sudjelovanje suca R.M. u vijeću koje je odlučivalo o njegovoj ustavnoj tužbi.

Prema njegovim navodima, nakon što je R.M. imenovan za suca Ustavnog suda, njegov odvjetnički ured preuzelo je odvjetničko društvo koje je u kaznenom postupku Planinska zastupalo jednog od Mlinarevićevih suokrivljenika, tvrtku M. U tom je odvjetničkom društvu kao odvjetnički vježbenik radio i sin suca R.M.

Europski sud nije utvrdio da je sudac R.M. osobno bio pristran, ali je naglasio da se nepristranost suda ne procjenjuje samo prema stvarnom ponašanju suca, nego i prema tome postoji li objektivan razlog za sumnju u njegovu nepristranost.

U tom smislu Sud je ocijenio da su okolnosti u ovom slučaju bile problematične. Sin suca bio je zaposlen u odvjetničkom društvu koje je zastupalo jednog od suokrivljenika, i to u razdoblju koje se preklapalo s postupkom. Iako kao vježbenik nije mogao samostalno zastupati stranke, bio je u podređenom odnosu prema odvjetniku koji je zastupao tu tvrtku, što je, prema ocjeni Suda, moglo stvoriti dojam ovisnosti i potencijalnog utjecaja.

Dodatno, isto odvjetničko društvo nakon imenovanja R.M.-a na Ustavni sud preuzelo je njegov odvjetnički ured i predmete u kojima je ranije bio punomoćnik, što je, prema ESLJP-u, dodatno pojačalo dojam povezanosti između suca i odvjetnika uključenih u predmet.

Sudac se nije izuzeo, dvojica kolega jest

Sud je istaknuo i da je R.M. u ovom slučaju bio predsjednik šesteročlanog vijeća Ustavnog suda, a prema navodima vlade i sudac izvjestitelj. Budući da je odluka donesena na zatvorenoj sjednici, nije moguće utvrditi njegov konkretan utjecaj, no ESLJP naglašava da već sama takva situacija može dovesti u pitanje povjerenje u nepristranost suda.

Također je utvrđeno da sudac R.M. nije zatražio izuzeće niti je o tim okolnostima obavijestio predsjednika Ustavnog suda, iako su se druga dva suca iz istog vijeća izuzela iz odlučivanja.

Na temelju svih tih okolnosti ESLJP je zaključio da su Mlinarevićeve sumnje u nepristranost Ustavnog suda objektivno opravdane. Presudio je da sastav suda u ovom predmetu nije pružao dovoljno jamstava nepristranosti te da je Hrvatska povrijedila članak 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete od 500.000 eura, navodeći da utvrđena povreda ne znači da je presuda bila pogrešna. Odbijen je i zahtjev za 50.000 eura neimovinske štete, uz obrazloženje da je sama presuda dovoljna satisfakcija.

Hrvatska mora Mlinareviću isplatiti 2000 eura za troškove postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.

Sanaderova tužba odbijena

Tužbu Ive Sanadera u slučaju Planinska Europski sud za ljudska prava odbio je. I on se žalio na pristranost ustavnog suca R.M., no budući da je R.M. zastupao Sanaderovog suokrivljenika u slučaju Fimi media, suci u Strasbourgu zaključili su da njegova uloga u slučaju Planinska nije sporna. Iako su slučajevi međusobno povezani preko samog bivšeg premijera, izravne pristranosti ustavnog suca R.M., prema stavu Europskog suda za ljudska prava, nije bilo.