Je li Rimčev debakl s robotaksijima neuspjeh ili prevara?
PRIJE nešto više od dvije godine u studiju Indexa bili su direktor tvrtke Project 3 Mobility, danas Vernea, Marko Pejković, i Mate Rimac. U jednom trenutku Rimac je rekao da će se suočiti s posljedicama ako ne naprave automobil ugovoren s hrvatskim institucijama i Europskom komisijom, za koji su dobili novac iz europskog proračuna.
Na naše izravno pitanje u srpnju 2024. godine zašto se s tim posljedicama ne suoče odmah i vrate novac, budući da je već tada bilo jasno kako ne mogu proizvesti automobil pete razine autonomije, riječ je preuzeo Pejković (od 34:30 minute).
Peta razina pokazala se presudnom
"Cijela ta priča da je peta razina osnova za koju smo dobili novac pogrešna je. Mi smo obećali autonomnu uslugu po gradu Zagrebu", rekao je Pejković, dodajući da će imati problem ako takvu uslugu ne isporuče. Dvije godine poslije taj se odgovor pokazao obmanjujućim. Peta razina autonomije bila je ključna.
P3M nije u ugovorenom roku dokazao da je proizveo potpuno autonomno električno vozilo pete razine niti da za njega ima konačnu homologaciju. Tvrtka je na kraju provedbe projekta predala završni zahtjev za nadoknadu sredstava u kojem ne potražuje nove troškove te kaže da će vratiti europski novac. Ukratko, projekt za koji smo i godinama prije dokazali da je neostvariv, sada je i službeno doživio fijasko.
Cijena fijaska za hrvatski proračun
Fijasko je težak 179.5 milijuna eura, koliko je osigurala Europska komisija u sklopu Nacionalnog programa oporavka i otpornosti. Hrvatska je taj novac mogla uložiti pametnije. Ovako se šef HDZ-a Andrej Plenković kladio na Rimca. I gadno pogriješio. No krenimo redom.
Peta razina bila je srž projekta. P3M je dobio novac za razvoj "potpuno autonomnog električnog vozila pete razine autonomije". Europska komisija odobrila je Hrvatskoj 179.5 milijuna eura potpore za istraživačko-razvojni projekt razvoja inovativnog autonomnog električnog vozila pete razine. U samoj odluci Komisije stoji da će se potpora koristiti za razvoj upravo takvog vozila.
Peta razina zato nije bila tehnički detalj koji se naknadno mogao zamijeniti bilo kakvom robotaksi-uslugom. Komisija je projekt smatrala inovativnim upravo zato što potpuno autonomno vozilo pete razine nije bilo komercijalno dostupno ni u Europi ni u svijetu. Razvoj niže razine autonomije nije predstavljao isti tehnološki rezultat.
Europski kontekst robotaksi projekta
To je bilo važno i u širem europskom kontekstu. Europska komisija godinama pokušava ubrzati razvoj domaće tehnologije autonomnih vozila kako bi Europa smanjila zaostatak za SAD-om i Kinom. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen zagovarala je razvoj autonomnih automobila i robotaksija "proizvedenih u Europi i stvorenih za europske ulice".
Kada joj je Rimac tijekom obilaska pogona predstavio plan europskog robotaksija, projekt je trebao biti upravo primjer takvog europskog tehnološkog razvoja. Sjetimo da je tada šefica Europske komisije rekla da je "silno impresionirana".
"Hvala ti Mate, odlazim kući puna impresija", rekla je na odlasku.
Tehnologiju koju su obećali nije imao ni njihov dobavljač
Rimčeva tvrtka još je 2021. hrvatskim institucijama predstavila plan prema kojem bi serijska proizvodnja početne flote od 700 autonomnih vozila počela 2024., a komercijalna usluga pune funkcionalnosti u Zagrebu 2025. godine. Rokovi su poslije više puta pomicani, sve do kraja kolovoza ove godine.
Problem, međutim, nije nastao u posljednjim tjednima projekta. Rimčev tadašnji glavni dobavljač autonomne tehnologije Mobileye javno je govorio da peta razina autonomije ne postoji. P3M se potom okrenuo kineskom Pony.ai-ju, kompaniji koja razvija i komercijalizira autonomnu tehnologiju koja je bliža četvrtoj razini.
Drugim riječima, ključna tehnologija potrebna za ostvarenje rezultata za koji je odobren europski novac nije bila dostupna ni kod kompanija na koje se P3M oslanjao. I tu su bile, podsjetimo, obmanjujuće izjave.
Danas voze s Pony.ai-jem i Uberom
Još koncem prošle godine Verne je sklopio posao s kineskim Pony.ai-jem i američkim Uberom. Model je jednostavan: Pony.ai daje sustav autonomne vožnje, Verne je vlasnik flote i operater usluge, a Uber uslugu uključuje u svoju globalnu platformu za naručivanje prijevoza. Tako su u ožujku ove godine same kompanije opisale podjelu poslova.
U kolovozu su vožnje preko Ubera službeno pokrenute u Zagrebu. Današnji posao s Pony.ai-jem i Uberom nije projekt koji je financirala Europska unija. Iz Vernea su Indexu odgovorili da je riječ o privatno financiranoj usluzi, odvojenoj od projekta sufinanciranog europskim novcem. To je važna razlika.
Vidljivost i povjerenje stečeni europskim novcem
No ona otvara i drugo pitanje: bi li Verne danas uopće mogao sklopiti ovakav posao s Pony.ai-jem i Uberom da iza sebe prethodno nije imao jedan od najvećih pojedinačnih projekata hrvatskog NPOO-a, vrijedan gotovo 180 milijuna eura? Vjerojatno ne bi. Povjerenje Hrvatske, kao i Europske komisije, da baš Rimac može napraviti europski robotaksi, nesumnjivo mu je dalo vidljivost na tržištu robotaksija.
Postavlja se pitanje što je od današnjeg Vernea nastalo javnim novcem? P3M godinama nije razvijao samo automobil. Razvijao je cijeli sustav buduće robotaksi-usluge: organizaciju, ljude, infrastrukturu, sustav upravljanja flotom, softversku platformu, regulatorno iskustvo i pripremu za uvođenje autonomnog prijevoza u Zagrebu. Zapošljavao je i okupljao ljude koji mogu to osmisliti.
Upravo je Verneov "service ecosystem and operational framework", odnosno uslužni ekosustav i operativni okvir, ono što kompanija danas unosi u partnerstvo s Pony.ai-jem i Uberom. Pony.ai daje autonomnu tehnologiju, Uber svoju platformu, a Verne flotu i operativni sustav.
Plenković i njegova vlada gurali su Rimca
No, podsjetimo kako je Plenkovićeva vlada gurala Rimčev projekt. Kako bi mogao financirati poslovanje do potpisa ugovora o europskoj potpori, Vlada je 2022. P3M-u odobrila beskamatnu pozajmicu od 19.9 milijuna eura.
Plenkovićevi ministri, a i sam Plenković, do posljednjeg su trenutka uvjeravali javnost da Rimac može uspjeti. Štoviše, kada je projekt napokon i službeno propao, Plenković je izjavio da možda ipak nije propao.
Hrvatska država uključila je projekt u NPOO, proglasila ga strateški važnim, osigurala mu financiranje, prije europskog ugovora pomogla mu pozajmicom, a potom ga je kroz nadležna tijela godinama pratila i odobravala promjene rokova. Za projekt za koji se znalo da je neizvediv.
Zato odgovornost za ishod projekta ne završava na Mati Rimcu, Marku Pejkoviću i njihovoj kompaniji. Temeljno pitanje glasi: tko je procijenio da je potpuno autonomno vozilo pete razine moguće razviti u rokovima koje je P3M ponudio? Na temelju kojih stručnih i tehnoloških analiza? Sjetimo u početku kada mu je odobren projekt, Rimac nije imao ni Studiju izvodljivosti. Temeljni dokument.
Povrat novca nije kraj priče
Povrat dijela ili većine europskog predujma riješit će financijski dio projekta, ali neće riješiti pitanje odgovornosti. P3M još mora objasniti kako je upravljao projektom za koji mu je odobreno gotovo 180 milijuna eura javnog novca, na temelju čega su njegovi čelni ljudi godinama tvrdili da peta razina nije presudna i kako se došlo do toga da ugovoreni rezultat na kraju nije demonstriran.
No političku i administrativnu odgovornost moraju objasniti i Vlada i institucije koje su projekt odobrile, financirale, pratile i produljivale njegove rokove. To nisu pitanja koja nestaju povratom europskog novca.
Postoji li i kaznena odgovornost?
Na kraju ostaje najteže pitanje: postoji li u svemu ovome i moguća kaznena odgovornost? Tu treba biti precizan. Sam tehnološki neuspjeh istraživačko-razvojnog projekta nije automatski kazneno djelo. Činjenica da tvrtka nije ostvarila ono što je planirala, sama po sebi ne znači da je počinjena subvencijska prijevara.
Kazneni zakon pod subvencijskom prijevarom, među ostalim, podrazumijeva davanje netočnih ili nepotpunih podataka važnih za donošenje odluke o potpori, propuštanje obavještavanja davatelja potpore o promjenama važnim za donošenje odluke ili korištenje potpore protivno njezinoj namjeni. Europske subvencije i pomoći pritom su izjednačene s državnim potporama.
Obmanjujuće izjave i dokumenti koje treba objaviti
Postoje li u ovom slučaju elementi bilo kojeg od tih postupanja, ne može se zaključiti samo iz činjenice da vozilo pete razine nije napravljeno. Iz Vernea su više puta davali obmanjujuće izjave, poput one s početka ovog članka. I sama prezentacija pred članovima vlade bila je obmanjujuća.
Za odgovor na to pitanje treba objaviti sve dodatke ugovoru, zahtjeve P3M-a za produljenje rokova, procjene tehnološke izvedivosti, zapisnike kontrola, prijavljene troškove, dokumentaciju o korištenju predujma, nalaze SAFU-a i razloge zbog kojih su pojedine promjene projekta prihvaćene.
Posebno je važno utvrditi što su P3M i hrvatske institucije znali o izvedivosti pete razine u različitim fazama projekta i jesu li se tijekom provedbe okolnosti promijenile na način o kojem je trebalo obavijestiti institucije koje su potporu odobrile.
Ključno pitanje koje ostaje
I na kraju ostaje ključno pitanje: kako je gotovo 90 milijuna eura europskog predujma tri godine bilo vezano uz projekt čiji glavni ugovoreni rezultat na kraju nije demonstriran, tko je takav projekt odobrio i tko za njegov ishod treba odgovarati?
