MARIO Uroš iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, gostujući u Dnevniku HTV-a, govorio je o sudbini Vjesnikova nebodera i načinima njegova uklanjanja. Naglasio je kako bi, zbog sigurnosti, zgradu trebalo ukloniti što je prije moguće, piše HRT.

Prošla su točno tri tjedna od velikog požara, a stručnjaci i dalje nadziru oštećenu zgradu. "Te aktivnosti nisu toliko intenzivne kao u tih prvih 5-6 dana, ali pratimo zgradu, pratimo te pukotine, pratimo ambijentalne vibracije zgrade i mogu reći da se nije tu ništa puno promijenilo od tada. Što je dobra vijest, znači da je stanje relativno stabilno", pojasnio je Uroš.

Potrebna hitna reakcija

Ipak, upozorava kako vremena za odlaganje nema previše jer i najmanje podrhtavanje tla može dodatno ugroziti statiku nebodera. "Može se dogoditi neka opasnost i zato je bila i naša preporuka da se poduzmu hitne mjere što prije. A uklanjanje, koje će se u svakom slučaju dogoditi, onda bi bilo dobro da se dogodi što prije", dodao je.

Uroš je objasnio kako postoji više metoda uklanjanja, od strojnog rezanja do miniranja, pri čemu svaka ima svoje prednosti i mane.

"Naravno, miniranje bi trebalo biti najbrže i nekako najefikasnije u tom smislu, čak i najjeftinije. Naravno da uvijek postoji bojazan od sigurnosti. Međutim, projekti uklanjanja koje inače radi ovlašteni projektant građevinarstva moraju biti potpisani i moraju biti osigurani u svakom tom kriteriju prema normi, prema propisu. Što se tiče sigurnosti, svaki takav projekt uklanjanja mora biti siguran i takav projekt uklanjanja podliježe i reviziji projekta. Tako da neovisan revident kontrolira takav projekt", rekao je.

Istaknuo je i kako bi razvrstavanje otpada na licu mjesta bilo iznimno opasno. "Izuzetno je opasno ulaziti u zgradu i to mehanički i ručno raditi, razvrstavati otpad. To bi vjerojatno i da se kida aluminijska fasada, ponovno trebalo izvana raditi, bilo kojom metodom da se to ruši", dodao je.

Vibracije neizbježne, ali kontrolirane

Prilikom rušenja, vibracije su neizbježne, no Uroš tvrdi da se mogu svesti na minimum uz pomoć tampon zona koje bi amortizirale pad. "Međutim, one će neminovno u tom trenutku postojati. Govorimo o tisućama tona materijala. Međutim, nije to kao što se percipira u javnosti da se jednostavno prevrne neboder ili padne svojom punom težinom. On se u tijeku pada, budući da se te eksplozije događaju u vremenu i prostoru onako kako ih je projektant zamislio, već se ruši i samo praktički krhotine padaju i gravitacija odradi cijeli posao na kraju", pojasnio je.

Za kraj je naglasio kako će se u projektu uklanjanja definirati i sigurnosna zona. "Ako govorimo o miniranju, sam dan miniranja, odnosno ta dva, tri dana, vjerojatno bi to trebao biti širi perimeter koji bi morao biti osiguran i okolne zgrade, tramvajska pruga i sve. Samo područje rušenja tog nebodera bi vjerojatno bilo u samom dvorištu Vjesnika i ne bi niti trebalo doći do Savske ulice", zaključio je Uroš.