RUSKIM postrojbama na prvim linijama u istočnoj Ukrajini, koje se pripremaju za još jednu zimu, stiže neuobičajena podrška. Riječ je o posmrtnim ostacima ratnog kneza koji se za Moskvu borio prije više od šest stoljeća.

Početkom rujna na bojište je poslan dio posmrtnih ostataka Dmitrija Donskog, kneza kojeg u Rusiji slave zbog pobjede u Kulikovskoj bitci 1380. godine. Relikvija sada obilazi vojne baze u okupiranim dijelovima Ukrajine.

Vojni odjel Moskovskog patrijarhata, koji je zadužen za Rusku pravoslavnu crkvu, priopćio je da će se "sveti zapovjednik" nevidljivo boriti uz ruske vojnike. Iz Crkve su dodali da je relikvija dio njegove desne ruke, one kojom je vitlao mačem na Kulikovom polju.

Slanje vjerskih relikvija u borbu možda djeluje neuobičajeno, ali otkako je 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu, Moskva u ovom iscrpljujućem ratu koristi sve dostupne alate. To uključuje i vjersku simboliku, kojom se rat nastoji prikazati kao "pravedan" i božanski odobren. Posljedično, odnos Kremlja i Ruske pravoslavne crkve postao je iznimno blizak.

"Crkva se praktički stopila s državom do točke u kojoj ih je nemoguće razlikovati", ocjenjuje Sergej Čapnin, stručnjak za religiju i direktor komunikacija u Centru za pravoslavne studije Sveučilišta Fordham. "Po mojem mišljenju, ta je bliskost dosegnula vrhunac."

"Mobilizacijski mit"

Prema podacima državne agencije za istraživanje javnog mnijenja VCIOM, oko dvije trećine Rusa izjašnjava se pravoslavnim kršćanima. Slanje svetih relikvija vojnicima stara je praksa u pravoslavlju. "Ta kombinacija svetog i materijalnog privlači pažnju", objašnjava Čapnin, koji je ranije radio u izdavačkoj kući Moskovskog patrijarhata. "Propaganda to, naravno, iskorištava."

Stručnjaci smatraju da ostaci Donskog nose i suvremenu poruku. "On sam nije bio agresor, nego branitelj domovine", rekao je Čapnin. Iz perspektive vlasti, "vrlo je važno pokazati da Rusija nije agresor, nego da brani svoj teritorij."

Čapnin to naziva "mobilizacijskim mitom". "Ti mitovi, koji povezuju različita vremena i razdoblja, mogu snažno utjecati na masovnu svijest", rekao je. Dodao je i da se relikvije predstavljaju kao "magični artefakti".

Mitropolit Vladimir, pravoslavni vođa u Donjecku i Mariupolju kojeg je postavila Rusija, izjavio je da će relikvija pomoći vojnicima i civilima da "mobiliziraju duhovnu i fizičku snagu" i "pobijede neprijatelja".

Donskoj nije prvi svetac-ratnik kojeg je Rusija prizvala u pomoć tijekom rata u Ukrajini. Ranije ove godine vojnicima su odnesene i relikvije kneza Aleksandra Nevskog, još jednog srednjovjekovnog vladara koji je postao simbol ruske vojne slave.

Trenutak slanja ostataka Donskog u bitku također je znakovit. Njegovi su ostaci otkriveni u kolovozu tijekom restauracije Arkanđelove katedrale u Kremlju, i to samo nekoliko tjedana nakon što su se pojavila nepotvrđena izvješća o gubitku relikvija Nevskog.

Ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je otkriće ostataka, čija je lokacija bila poznata od pokopa, "apsolutno jedinstvenim" i "čudesnim". Patrijarh Kiril, čelnik Ruske pravoslavne crkve blizak Kremlju, opisao je događaj kao "poseban znak Božje providnosti".

Međutim, za Aleksandra Zanemonetsa, pravoslavnog svećenika i povjesničara rođenog u Moskvi, to otkriće "nema nikakve veze s kršćanstvom".

"To je nedvojbeno iskorištavanje kršćanstva i crkve u 'patriotske' svrhe", smatra on. U crkvi s relativno malo aktivnih vjernika, ali snažnom državnom potporom, interesi se obično podudaraju s državnima, rekao je Zanemonets te je korištenje ostataka nazvao "ciničnom računicom".

Zanemonets je od 2022. do 2024. služio ukrajinskim izbjeglicama u Finskoj pravoslavnoj crkvi. Njegova služba ondje je prekinuta zbog pitanja o njegovu poznavanju ukrajinskog jezika i vezama s Rusijom, što je on odbacio u objavi na Facebooku.

"Mi smo Rusi. Bog je s nama."

Iako se takvi potezi nekima mogu činiti ciničnima, mnogi na bojištu okreću se vjeri. "Ne razgovaraju svi s Bogom kad im je dobro, ali svi mu se obraćaju kad je loše", rekao je bivši ruski vojnik koji se borio u Ukrajini.

Opisao je improvizirane crkve sagrađene od dostupnih materijala, vojnike koji se mole prije svake misije i svećenike koji redovito posjećuju postrojbe i bolnice. "Kao i poljska kuhinja, svećenik bi trebao biti posvuda", rekao je i citirao popularnu rusku uzrečicu: "Mi smo Rusi. Bog je s nama."

Ruski vojnik koji trenutno služi u Zaporiškoj oblasti također je opisao priliku za razgovor sa svećenikom, molitvu ili dodirivanje svetog predmeta kao "ozbiljnu moralnu podršku".

Rat ulazi u petu godinu i kraj mu se ne nazire, a vojnici kažu da je pritisak sve veći. "Situacija je općenito napeta i s vremenom postaje sve gora", rekao je ruski zapovjednik u Donbasu. Vojnici su o svojoj vjeri na bojištu govorili pod uvjetom anonimnosti jer nemaju dozvolu za razgovor s medijima.

Daleko od bojišta, čini se da je vjerski doseg Ruske pravoslavne crkve znatno ograničeniji od njezina političkog utjecaja. Telefonska anketa državne agencije VCIOM iz 2026. pokazala je da se oko dvije trećine Rusa izjašnjava pravoslavcima, što je pad u odnosu na otprilike 80 posto prije 15 godina.

Ipak, nekoliko svećenika i stručnjaka izjavilo je da samo oko dva posto krštenih vjernika u Rusiji redovito prakticira vjeru. To potvrđuju i podaci ruskog Ministarstva unutarnjih poslova o posjećenosti božićnih liturgija.

Usprkos tome, godišnja vjerska procesija, koju su promovirale desničarske i nacionalističke skupine, u rujnu je u četiri ruska grada privukla velik broj ljudi. Samo u Moskvi, prema službenim podacima, sudjelovalo je više od 100.000 ljudi. U glavnom gradu vjernici su ulicama nosili dio relikvija Donskog u procesiji koju je predvodio patrijarh Kiril.

Prema Zanemonetsu, koji sada radi u Pravoslavnoj crkvi u Americi, takvi događaji prvenstveno služe kako bi se državi pokazalo da crkva "može organizirati velik broj ljudi".

Stručnjak za religiju i povjesničar Konstantin Mihajlov taj je odaziv nazvao "kapljicom u moru" u zemlji s više od 145 milijuna stanovnika. On tvrdi da rusko društvo, suprotno željama države i crkve, ostaje izrazito sekularno.

Kako bi proširila svoj utjecaj, crkva od Kremlja dobiva novac i političku potporu, dok Kremlj zauzvrat dobiva legitimitet jer crkva podržava državne narative. Mihajlov taj odnos naziva krugom koji se "međusobno osnažuje".

"Kako ih podržavamo"

Povjesničar je dodao da je taj odnos potaknuo i porast broja vojnih kapelana na bojištu. Za kritičare unutar crkve to otvara teško pitanje o vrsti pomoći koju bi svećenici trebali pružati vojnicima.

"Moramo podržati ljude, uključujući i one u vojnim odorama", rekao je svećenik Grigorij Mihnov-Vajtenko iz Apostolske pravoslavne crkve, koji pomaže ukrajinskim izbjeglicama. "No pitanje je kako ih podržavamo."

"S jedne strane, ljudima ne smijete uskratiti duhovnu pomoć, a s druge ih ne smijete dovoditi u zabludu", rekao je svećenik.

Ruska pravoslavna crkva ima drugačiji stav. Samo nekoliko dana nakon što je Putin u rujnu 2022. najavio djelomičnu mobilizaciju, patrijarh Kiril poručio je vjernicima da vojnik koji pogine u obavljanju dužnosti prinosi žrtvu koja "pere sve grijehe".

Ukrajina je uložila velike napore da se odvoji od Ruske pravoslavne crkve, od koje se formalno odcijepila 2019. godine. Carigradski patrijarh Bartolomej I., duhovni vođa svjetskog pravoslavlja, tada je priznao uspostavu neovisne Pravoslavne crkve Ukrajine.

Mihnov-Vajtenko je napomenuo da pravoslavni kršćani čine većinu stanovništva i u Rusiji i u Ukrajini. On je napustio Rusku pravoslavnu crkvu nakon aneksije Krima 2014. i smatra da crkva kao institucija "blagoslivlja svoju djecu da ubijaju jedna drugu".

Čapnin sa Sveučilišta Fordham smatra da je to odmak od tisućljetnog shvaćanja mučeništva u pravoslavnoj tradiciji. "Evanđelje je podređeno zadacima državne propagande", rekao je.

U međuvremenu, na bojištu ne smatra svaki vojnik da su relikvije značajna podrška. Jedan vojnik iz Donbasa nazvao je to "vrlo nekonvencionalnim rješenjem za naše probleme u 21. stoljeću". "Moje je mišljenje da su potrebnije majkama mladića koji su poginuli u ovoj vojnoj operaciji", dodao je.