FOTOGRAFIJE koje izgledaju kao da su nastale prije četrdesetak godina posljednjih su dana preplavile društvene mreže. Uz pomoć umjetne inteligencije ljudi svoje današnje fotografije pretvaraju u retro portrete s velikim frizurama, šarenim kombinacijama i karakterističnim izgledom fotografija iz osamdesetih. No ako nas AI već vraća u to desetljeće, zanimljivo je zapitati se i što bismo tada našli na stolu.

Osamdesete su u tadašnjoj Jugoslaviji bile vrijeme kada se kod kuće još uvijek kuhalo poprilično jednostavno i od namirnica koje su bile dostupne. Za ručak su se često pripremali grah, variva, sarma, punjene paprike, pohano meso, francuski krumpir, rizi-bizi i krpice sa zeljem. Neka od tih jela i danas su klasici, dok su druga gotovo nestala iz svakodnevne kuhinje.

Ručak je bio konkretniji nego danas

Ako zamislimo prosječan obiteljski ručak iz osamdesetih, teško da bi na stolu bila zdjela salate s nekoliko listova zelene salate i komadom avokada. Puno češće jelo se ono što je bilo zasitno, relativno povoljno i moglo nahraniti cijelu obitelj.

Pohano meso i rizi-bizi bili su sasvim uobičajena kombinacija, baš kao i francuski krumpir - složenac od krumpira, kuhanih jaja i kobasica. Krpice sa zeljem također su bile čest izbor, a uz njih su se pripremala razna variva, grah, jetrica na saft sa žgancima i druga jela koja danas možda zvuče pomalo retro.

Na stolovima su, naravno, bili i klasici koji nisu nestali: sarma, punjene paprike, ćevapi, burek, ajvar, kobasice i pečeno meso.

Nije sve bilo iz lonca

Osamdesete nisu bile samo vrijeme tradicionalnih ručkova. Na policama trgovina sve je više bilo proizvoda koji su danas potpuno uobičajeni, a tada su mogli biti pravi mali luksuz.

Eurocrem je, primjerice, već bio dobro poznat proizvod. Njegova je proizvodnja u tvornici Takovo počela još sedamdesetih, a tijekom osamdesetih namaz je postao jedan od prepoznatljivih proizvoda tadašnje prehrambene industrije. Kruh namazan čokoladnim namazom bio je jednostavan, ali mnogima i dalje jedan od najdražih okusa djetinjstva.

Coca-Cola je u Jugoslaviju stigla još ranije, pa ni ona nije bila novost osamdesetih. Prva boca proizvedena je u zagrebačkoj punionici još 1968. godine. Do osamdesetih je, međutim, već bila dobro poznata i prisutna na tržištu.

A onda je stigao McDonald's

Jedan od najvećih prehrambenih događaja kasnih osamdesetih dogodio se 1988. godine. U Beogradu je 24. ožujka otvoren prvi McDonald's u Jugoslaviji, a restoran na Slaviji bio je prvi McDonald's otvoren u nekoj komunističkoj zemlji. Otvorenje je izazvalo golem interes, a ljudi su satima čekali u redovima kako bi probali hamburger, pomfrit i milkshake.

Danas je teško zamisliti da je McDonald's nekada bio nešto novo i egzotično, no tada je predstavljao potpuno drugačiji tip brze hrane. Naravno, hamburgeri nisu bili nepoznati - pljeskavica je već bila dobro poznata - ali Big Mac, cheeseburger i pomfrit u prepoznatljivoj američkoj kombinaciji bili su nešto sasvim drugo. U Hrvatskoj će McDonald's otvoriti svoj prvi restoran tek 1996. godine, u Zagrebu.

Što se jelo za doručak?

Doručak i večera uglavnom su bili jednostavni. Kruh, maslac, sir, salama, pašteta, jaja, pekmez ili čokoladni namaz bili su puno češći od današnjih smoothieja, granole i proteinskih pudinga.

Kruh sa svinjskom mašću i mljevenom crvenom paprikom bio je sasvim normalan prizor, kao i razni namazi i paštete. Djeca su u školu nosila sendviče, a nije bilo neobično ni da za užinu dobiju komad kruha s čokoladnim namazom. Nije se puno kompliciralo. Hrana je trebala biti ukusna, zasitna i dostupna, a međuobrok se rijetko pretvarao u cijeli mali obrok.

Kad bi došli gosti, stol se mijenjao

Za posebne prilike ipak se pripremalo nešto svečanije. Na stol su dolazile francuska salata, razne salate s majonezom, narezci, pečenje i kolači. Ovisno o prigodi, pripremala se i hladetina, a za veća okupljanja nije bilo neobično poslužiti obilniji mesni ručak.

Francuska salata možda je i najbolji primjer jela koje je preživjelo desetljeća promjena prehrambenih trendova. I danas se pojavljuje na blagdanskim stolovima, baš kao što se pojavljivala i osamdesetih.

Osamdesete nisu bile samo sarma i francuska salata

Kad danas zamišljamo hranu iz osamdesetih, lako je cijelo desetljeće svesti na nekoliko kultnih jela. No upravo je hrana zanimljiv pokazatelj toga kako se tada mijenjao svakodnevni život.

S jedne strane i dalje su se kuhala tradicionalna jela, pripremala variva i radili ručkovi koji su zahtijevali sate kuhanja. S druge strane, sve su popularniji postajali industrijski proizvodi, čokoladni namazi, gazirana pića i nova vrsta brze hrane.

Možemo si danas uz pomoć AI-ja napraviti frizuru iz 1985. i dobiti fotografiju koja izgleda kao da je stara četrdeset godina, ali hrana nam možda bolje od bilo kakvog filtera pokazuje koliko se svakodnevni život u međuvremenu promijenio.