Jedan od najstarijih kolača na svijetu ima više od 300 godina povijesti
ŠTRUDLA je danas jedan od najpoznatijih deserata srednje Europe, a najčešće se povezuje s jabukama, cimetom i tankim, hrskavim tijestom. No njezina je povijest puno zanimljivija od klasičnog recepta. Štrudla je tijekom stoljeća mijenjala nadjeve i načine pripreme, a neke stare verzije teško bi se danas prepoznale kao desert.
>> Štrudla od kupusa, čvaraka i rog paprike
Prvi recept za štrudlu nije bio od jabuka
Najstariji poznati rukopisni recept za štrudlu potječe iz 1696. godine, a riječ je o mliječnoj štrudli, odnosno Milchrahmstrudlu. Recept je sačuvan u rukopisnoj kuharici iz tog vremena. Štrudla od jabuka postala je popularna nešto kasnije.
Iako se štrudla danas snažno povezuje s Bečom, njezino se podrijetlo povezuje s tradicijom tankih tijesta Osmanskog Carstva i jelima poput baklave. Tehnika pripreme takvog tijesta širila se prema Balkanu i Mađarskoj, a zatim prema srednjoj Europi.
Jedan mađarski recept iz 1581. godine opisuje tijesto sastavljeno od velikog broja vrlo tankih slojeva, što pokazuje da su tehnike slične današnjoj štrudli postojale i prije prvog poznatog recepta iz 17. stoljeća.
Tijesto treba biti gotovo prozirno
Kod tradicionalne pripreme tijesto se ne razvlači samo valjkom. Nakon početnog valjanja pažljivo se rasteže rukama dok ne postane toliko tanko da se kroz njega gotovo može vidjeti. U bečkoj tradiciji postoji i poznato pravilo da tijesto treba biti dovoljno tanko da se kroz njega može čitati novinski tekst.
Tijesto se priprema od nekoliko jednostavnih sastojaka, najčešće brašna, vode, ulja i soli, ali njegovo razvlačenje zahtijeva dosta vještine. Cilj je dobiti vrlo tanku površinu bez pucanja, kako bi nakon pečenja slojevi ostali hrskavi.
Štrudla se nekada nije pripremala samo u pećnici. Stari recepti bilježe pečenje u posudama na otvorenoj vatri, a neke su se verzije čak kuhale. Postojale su i štrudle koje su se posluživale kao dio juhe.
Bezbroj nadjeva
Danas je najpoznatija štrudla od jabuka, ali povijesni recepti pokazuju da je izbor nadjeva bio puno širi. Pripremale su se štrudle s makom, orasima, bademima, rižom, grizom, sirom, mlijekom, krumpirom, kupusom i gljivama. Postojale su i slane verzije s grahom, krumpirom i drugim namirnicama.
Zanimljivo je i da se oko nekih sastojaka rasprave vode stoljećima. Kod bečke štrudle od jabuka krušne mrvice tradicionalno se prže na maslacu i stavljaju ispod nadjeva, no recepti se razlikuju u njihovoj količini i načinu korištenja.
Zato štrudla zapravo nije samo jedan recept, nego cijela skupina jela koja povezuje različite kuhinje i stoljeća kulinarske tradicije. Od mliječne štrudle iz 17. stoljeća do današnjih verzija s jabukama, višnjama i sirom, tanko tijesto pokazalo se nevjerojatno prilagodljivim.
