Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Nakon kratke pauze od putovanja i odlaska u nove pizzerije put me je po ne znam koji put odveo u Zagreb. Budući da sam se zaželio dobre pizze, bacio sam pogled na svoj popis pizzerija koje nisam do sada posjetio, a po ocjenama i recenzijama izdvajaju se od ostalih. Tako je ovaj put izbor pao na pizzeriju Shango koja se nalazi u Krčelićevoj ulici na Svetom Duhu.

U nekoliko sam tekstova i osvrta pročitao kako se pizzerija nalazi u jako malom prostoru pa smo stol rezervirali dan ranije. U pizzeriju smo došli u sunčano subotnje popodne malo iza 14 sati i odmah sam shvatio da je ovo pizzerija koja će po mnogo toga biti zapamćena kao drugačija i jedinstvena, ali o tome nešto kasnije.

Drugačija i jedinstvena pizzerija

Čekao nas je stol na maloj terasi na kojoj se nalaze samo četiri stola, a Shango može prihvatiti i poslužiti najviše desetak gostiju istovremeno. No, mene je od svega najviše zanimala pizza koju mnogi hvale, a na slikama izgleda kao vrhunska moderna napoletana. U ponudi je iznenađujuće velik broj pizza koje su podijeljene u dvije kategorije, tradicionalnu i suvremenu.

U tradicionalnoj su kategoriji klasične pizze poput Margherite, Capriciose i Slavonske dok se u suvremenim pizzama nalaze pizze neobičnih imena i neobičnih nadjeva. Izabrali smo dvije suvremene, Santa Barbaru i Vepar tartuf. Bit će ovo malo duži osvrt na same pizze, ali Shango to svakako zaslužuje.

Vepar tartuf je u biti moja omiljena pizza s mortadelom, ali je na nekoliko načina poprilično drugačija od svih takvih pizza koje sam do sada probao, a probao sam ih više od stotinu. Mortadela je mortadela od vepra s tartufima i definitivno se radi o vrhunskoj delikatesi. Umjesto uobičajenog pesta od bosiljka ili pesta od pistacije na ovoj se pizzi nalaze San Marzano rajčica i krema od ricotte i tartufate.

Pizza s mortadelom drugačija od svih koje sam dosad probao

Pizza s mortadelom je u pravilu jedna od najpoznatijih bijelih pizza, a Shango je pravi kao crvenu s umakom od rajčice i kremom od ricotte i tartufate dok mrvice pistacije zamjenjuje indijski oraščić. Samo su mi u dvije pizzerije do sada pizzu s mortadelom poslužili kao crvenu pizzu. U vinkovačkom Vatikanu i ljubljanskoj Peruzzi. Shango se za razliku od spomenutih pizzerija još malo poigrao nadjevima pa je među sastojke ubacio i gljive.

Da me je netko na kvizu pitao kakve sastojke u nadjevu ima Shangova pizza s mortadelom ne bih pogodio niti jedan. Mortadela od vepra, San Marzano rajčica, gljive, krema od ricotte i tartufate i indijski oraščići!? A upravo je ova kombinacija pobila moj argument u kojem se pozivam na nespojivost mortadele i umaka od rajčice koji takvoj pizzi daje previše kiselosti i baca mortadelu u drugi plan. Ovo je sve toliko dobro složeno i uravnoteženo da bih zatvorenih očiju teško prepoznao kako se radi o crvenoj, a ne bijeloj pizzi. Vepar tartuf je definitivno savršena pizza s mortadelom.

Santa Barbara nas je, osim imenom, privukla i sastojcima, prvenstveno cherry rajčicama koje su možda i najbolje koje smo do sada dobili na pizzi. Velike, ukusne i beskrajno sočne. Uz sušene i svježe cherry rajčice tu su još i pršut, stracciatella i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Sastojci u nadjevima su visoko kvalitetni, a kombinacije odlične pa nam je to pomalo odvuklo pažnju od tijesta koje je isto jako dobro, fino, ukusno i lagano.

Iako izgledom djeluje kao moderna napoletana, tijesto je ipak malo drugačije. Pretpostavljam da je tijesto prilagođeno dostavi budući da bi se prava napoletanska pizza na neki način pogoršala zbog dostave i dužeg vremena koje bi proteklo do konzumacije. Zato ovo tijesto nije uobičajeno mekano i vlažno u sredini. Shango priprema fino tijesto koje očito prolazi jako dug i složen proces fermentacije, ali je nešto čvršće teksture, djeluje čvršće i hrskavije.

Rubovi su uzdignuti, hrskavi i zrnati na površini pa pretpostavljam da se tijesto prije pečenja razvlači u semolini ili nekoj drugoj vrsti brašna grublje strukture. Shango pravi odlične pizze skoro savršenog tijesta s odličnim i dobro pogođenim nadjevima, a jedini je nedostatak ove pizzerije premali prostor.

Pizzerija na autobusnoj stanici, bez WC-a i s bankomatom na terasi

I sad se vraćamo na one zanimljivosti koje sam spomenuo na samom početku teksta. Shango je neobična kvartovska pizzerija i to po nekoliko stvari. To je prva pizzerija s vrhunskim pizzama koja se nalazi na samoj autobusnoj stanici, nema vlastiti toalet, a na terasi pored stolova ima i bankomat.

Sve to ovu pizzeriju čini dodatno neobičnom i beskrajno simpatičnom kvartovskom pizzerijom, iako po svim kriterijima pizza koju Shango poslužuje zaslužuje veći i adekvatniji prostor s puno više stolova, a samim time i puno više gostiju.

Inače, nedavno je tijekom natjecanja na Pagu, Katarina Boltužić, mlada i talentirana pizza majstorica iz Shanga dobila službenu pozivnicu Mainardi food tima te je tako postala jedna od najmlađih profesionalnih pizza majstorica. U Katarini je Tomislav Šango, pizza majstor i vlasnik ove pizzerije, dobio jako pojačanje pa ne čudi što je Shango privukao pažnju na hrvatskoj pizza sceni.

Ono što mnoge u ovakvim osvrtima zanima su cijene koje se u Shangu kreću od 6.5 eura koliko je Marinara pa do 16 eura koliko koštaju Obrazloženje, pizza s telećim obrazima i džemom od luka i Sabljarka, pizza s bresaolom od sabljarke. Većina pizza je između 10 i 14 eura, Margherita je 8, a moja omiljena s mortadelom 13.5 eura. Uz pizzu sam popio Sapporo, osvježavajući japanski lager koji je ujedno i jedino pivo u ponudi. Meni je baš dobro sjeo.

A ako vas je strah zato jer Shango nema vlastiti toalet, možete se poslužiti onim u susjednom kafiću koji se zove Vizita. Mi smo ga iskoristili bez problema. Bilo mi je pomalo žao što ne radim u bolnici preko puta. Pa da izađem u čekaonicu pred pacijente i kažem im kako moraju malo pričekati zato jer ja moram otići u Vizitu.

Još jedan lijep dan je iza mene, a Shango upisujem na sam vrh moje liste dobrih pizzerija. Nadam se da će zadržati trenutnu kvalitetu i s vremenom se preseliti u neki veći prostor.