U AMERICI su osamdesetih godina prošlog stoljeća masnoće postale nepoželjne. Oznake na pakiranoj hrani, od jogurta do grickalica, ponosno su isticale da su proizvodi "niskomasni" ili "bez masnoće". Čak je i Kongres podržao službenu preporuku građanima da "izbjegavaju previše" masnoća, zasićenih masti i kolesterola. Amerikanci su poslušali, prilagodili kupnju namirnica i pronašli svog junaka u danas sveprisutnom komadu mesa: pilećim prsima bez kostiju i kože, piše Bon Appétit.

Kako su pileća prsa osvojila Ameriku

Prije tog razdoblja, sredinom 20. stoljeća, uobičajeni obrok sastojao se od svinjskog lungića ili goveđeg odreska prelivenog kremastim umakom. Povremeno bi se na stolu našlo cijelo pečeno pile, a njegovo meso završavalo bi u zapečenim jelima. No, s padom popularnosti masnoća, Amerikanci su crveno meso počeli masovno mijenjati za lakšu perad.

Otvaranje pogona posvećenih otkoštavanju prsa pokrenulo je lavinu koja je dovela do eksplozije dostupnosti i popularnosti ovog mesa. Čak se i McDonald's hvalio da su njihovi pileći medaljoni, predstavljeni 1981. godine, spravljeni isključivo od bijelog mesa. Iako su skuplja od ostalih komada, pileća prsa bez kostiju i kože i dalje su najpopularniji komad piletine u SAD-u, a prošle je godine zabilježen rast prodaje od gotovo tri posto.

Opsesija proteinima i problem suhog mesa

Čak i dok prodaja pilećih zabataka raste, Amerikanci opsjednuti zdravljem i dalje preferiraju prsa. To je trajno popularna opcija među bodybuilderima jer je riječ o jednoj od namirnica s najviše proteina, a najmanje masnoća po kaloriji. Porcija od 100 grama nudi oko 30 grama proteina, dok za usporedbu, veliko jaje sadrži tek nešto više od šest grama.

Niskomasna priroda ovog komada mesa obično se dodatno naglašava tehnikom pripreme. Najčešće se pileća prsa peku na tavi, roštilju ili u fritezi na vrući zrak, uz minimalnu upotrebu ulja ili maslaca, što za krajnji rezultat obično ima žilavo, suho i vlaknasto meso. Društvene mreže poput TikToka odvele su ovu opsesiju u krajnost, pa su se pojavile odbojne kreacije poput "pilećeg kruha", mesne štruce od pasiranih prsa, ili bizarnog primjera natjecatelja iz reality showa koji je kuhana prsa miksao u proteinski smoothie.

Poširanje je ključ sočnosti

Autorica članka tvrdi da nije potrebno ići u takve krajnosti. Ključ je u vlazi, koja često nedostaje u "zdravim" receptima jer se piletina ne priprema s dovoljno masnoće, tekućine ili začina. Upravo zato kao daleko najuspješniji način pripreme običnih pilećih prsa predlaže poširanje.

Kada se meso lagano kuha u tekućini dovoljno vrućoj da dosegne sigurnu unutarnju temperaturu, ostat će sočno i mekano. Tu je metodu primijenila u receptu za miso zdjele s piletinom i soba rezancima, gdje se meso pošira u vodi obogaćenoj misom, koja potom postaje temeljac za ohlađenu juhu. Takvo jelo je slano i osvježavajuće, a piletina se može poširati i nekoliko dana unaprijed, što je idealno za planiranje obroka. Čak i najzaposleniji vježbač može pronaći vremena za ovakav obrok, zaključuje autorica.