I U NOVOJ godini nastavila sam obilaziti zagrebačka mjesta za gablece, a ovoga puta na meniju se našla jedna od poznatijih pivnica u centru grada - Mali medo smješten u Tkalčićevoj ulici. Tkalča je legendarna po svojim kafićima, terasama, energiji i cirkuliranju lokalaca i turista. Iako, čini mi se da se većina tog cirkuliranja ipak događa u toplijem dijelu godine.

U srijedu, nakon nekoliko dana snijega kakav Zagreb nije vidio godinama, zaputila sam se na ručak u Malog medu. I uvjeti su bili sve samo ne uobičajeni. Iz Novog Zagreba do centra putovala sam više od sat vremena, a Tkalča, koja je obično prepuna prolaznika, bila je potpuno pusta. Iako djelomično očišćena od snijega, površina je ostala puna bljuzge, skliska i nezgodna za hodanje. I eto, po bljuzgi i pustoši, došljapkala sam do svog cilja.

Galerija

Od puba do pivnice i hrane

Pivnica Mali medo već je godinama poznata zagrebačka destinacija za ljubitelje piva i jednostavne, ali dobre i malo jače, pivničke hrane. Smještena u samom srcu Tkalčićeve ulice, pub je kroz godine prerastao u prostranu pivnicu s prilično velikom terasom. Dio je portfolija poznate pivovare Medvedgrad, a na Googleu drži visoku ocjenu od 4.5.

Ovdje nisam bila godinama, a šetnja i fotografiranje Tkalče prisjetilo me srednjoškolskih dana, kad je popularno vikend-okupljalište bilo ispred starog Melina. Mobiteli su tada još imali tipke, pili smo Tomislave i mogli opušteno izaći sami, a opet bi svi završili u istoj ekipi. Sada je atmosfera bila pomalo "zamrznuta“, poput ulice koja spava zimski san, a koju pamtimo po nabijenoj energiji i živosti.

Ušla sam u pivnicu koja je bila potpuno prazna - postavljeni stolovi, no bez osoblja na vidiku. Sjela sam, a živahni konobar pojavio se kroz nekoliko minuta, poželio mi dobrodošlicu i potvrdio mi kako sam prvi - i jedini gost toga dana. Bilo je oko 14 sati.

Atmosfera je bila ugodna, ali zbilja neobična i netipična za restoranski ambijent. Snijeg koji je pao zasjenio je uobičajenu svakodnevicu (očekivano), tako da sam mogla čuti zaposlenike kako predviđaju koliko će popodne gostiju biti, što još na terasi treba očistiti, gdje s lopatama i slično.

Ubrzo su se počeli izmjenjivati djelatnici iz kuhinje - svi vidno raspoloženi i raspjevani (Vesna Pisarović greatest hits na repertoaru), pozdravljajući se zagrljajima. Koliko god Tkalča bila mirna i umrtvljena, energija ovih pivničkih radnika prirodno je podizala atmosferu. Iako sam ručala sama, osjećaj samoće uopće nije bio osjetan.

Ponuda na jelovniku

Pivnica se specijalizirala se za klasična jela uz pivo i konkretne ručkove. Na meniju su mali zalogaji poput pivskog pereca, pizza kruha, mazalica s kajmakom i pohanih pilećih prutića. Za ljubitelje gulaša tu je pivnički gulaš Medvedgrad za 13.50 eura, dostupan i u varijanti s njokima, dok burgeri dolaze po cijeni od 12.50 €.

Kao glavna jela, Pivnica Mali medo nudi ćevapčiće s pomfritom za 13.90 eura, gurmansku pljeskavicu s polama i šampinjonima za 14.90 eura, marinirana svinjska rebra za 15.60 eura, piletinu na žaru i pohanu piletinu za 12.50 eura. U ponudi su i razne pizze po cijenama od 9.20 do 14.50 eura te palačinke kao deserti.

Širok asortiman pića, uključujući craft piva, prati jelovnik, a ponuda hrane je usklađena s pivničkom tematikom.

Gulaš - pristojan i vrlo zasitan gablec

Odlučila sam se za gulaš Medvedgrad bez njoka, uz miješanu salatu. Pokušala sam naručiti pivski perec i grickati ga umjesto kruha, no nisu ga imali. Obzirom na izvanredno stanje u gradu i restoranu, pomalo sam se osjećala prisiljenom na jednostavniju narudžbu, pa sam nakon pokušaja naručivanja pivskog pereca odlučila držati se samo gulaša.

Gulaš je stigao prilično brzo i moram reći da je bio jedan od bogatijih koje sam jela u dugo vremena. Jakog mirisa i okusa, "težak" kakav gulaš i jest. Grabeći žlicom po tanjuru, mesa kao da je bilo sve više. Fina, meka, raskuhana junetina.

Imao je dobru gustoću ali intenzivan okus koji traži ublažavanje, pa bih sljedeći put definitivno izabrala verziju s njokima. Zapravo, kao idealan prilog prvo mi je na pamet pala palenta. Jednostavno se kuha, zasitna je, jeftina i dobar je izbor za one koji izbjegavaju tijesto.

Već nakon nekoliko žlica okus gulaša bio je prilično intenzivan, pa sam posezala za kruhom - i upravo tu imam jedinu veću zamjerku. Kruh nije bio svjež i poprilično se mrvio, a uz ovakav gulaš pojede ga se i duplo više nego inače. Također, mala zamjerka mi je i na salatu koja je bila ledena (onako da vas malo zabole zubi), s bezokusnim, blijedim rajčicama (očekivano - posebno zimi).

Budući da zima nije prirodno vrijeme rajčica, ne bih se bunila da ih restorani uopće ne poslužuju. Iznimka je restoran Kod Pere, u kojemu sam nedavno u miješanoj salati uživala u prekrasnim, slatkim cherry rajčicama. Kakve su tek na ljeto?

Zagreb voli opuštena mjesta s dobrom hranom

Sve u svemu - vrlo dobar ručak u centru grada, osobito u uvjetima kakvi su vani bili tog dana. Hrana ovdje nije zamišljena da iznenađuje ili impresionira, nego da bude korektna, konkretna i zasitna, što u kontekstu pivnice ima smisla. Nakon što sam se nedavno vratila iz Austrije i komentirala nedostatak jednostavnih mjesta s "običnom" hranom u Zagrebu, Mali medo je definitivno odgovor na tu potrebu. Iako, s cijenama sličnima onim u Austriji, ali imajmo na umu da se ipak radi o turističkoj ulici.

Koncept poput Malog mede nije ništa fensi niti posebno njeguje vanjštinu - obična pivnica u koju možete samo ući, najesti se i otići. I upravo je to jedna od onih stvari koje mi često nedostaju. Restorani u kojima ne morate imati rezervaciju i plan ili misliti što ste obukli. I u koje možete doći sami, usput. Simple as that. 

Vraćajući se, pjevušila sam Vesnin evergreen "Da znaš". Što je znak da je bilo dobro. Jednostavno i dovoljno dobro.