Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

Slastičarnice Magnolia već su godinama jedno od poznatijih imena na zagrebačkoj slastičarskoj sceni, a prepoznatljive su (barem meni) po vrlo naglašenom vizualnom identitetu - ružičasto, cvijetno, pomalo kao da ste ušli u raskošnu cvjećarnicu. Slastice vizualno također prate taj vizualni identitet, iako moram priznati da mi je u nekoliko puta koliko sam ih posjetila, ambijent ostavio jači dojam od samih slastica.

Galerija

U Zagrebu imaju nekoliko lokacija, a ja sam ovaj put posjetila onu u Radničkoj cesti 49 - Magnolia Caffe, u manjem shopping centru odmah uz Konzum.

Zadnje ih pamtim po krafnama - u veljači smo u sklopu velike recenzije zagrebačkih krafni ocjenjivali i njihove. Vizualno su bile među atraktivnijima - velike, (pre)ukrašene i na prvi pogled baš efektne. Okusom su, međutim, poprilično podbacile.

Posebno pamtim jednu s toliko kiselim punjenjem da smo se za stolom smijali i usporedili je sa Shock žvakaćama iz 2000-ih. Tko ih se sjeća, zna da to baš i nije usporedba koju želite čuti za desert. Prošlo je dovoljno vremena pa sam Magnoliji odlučila dati još jednu priliku. Ovaj put bez krafni. Otišla sam na kolač, odnosno, kako se na kraju pokazalo, dva.

Slastičarnica ili cvjećarnica? Može biti oboje

Ambijent Magnolije definitivno je na romantičnoj strani. Prevladavaju ružičasta i pastelne boje, cvjetni detalji i dekoracije, pa cijeli prostor podsjeća na spoj slastičarnice i cvjećarnice. Što je očito dio njihovog prepoznatljivog vizualnog identiteta. Spoj boja i detalja koje biste odmah spojili s klasičnom, lijepo uređenom i masama prihvatljivom slastičarnicom.

Vitrina ovaj put nije bila toliko bogata kako je pamtim iz nekih ranijih posjeta. Nije bila prazna, ali nije bilo ni onog efekta da nekoliko minuta stojite ispred nje jer ne znate što biste prije uzeli.

U aktualnoj ponudi mogu se pronaći torta pistacija-malina, ledeni vjetar, medovik i čokoladna torta po 4.90 eura, dok je brownie 4 eura. U široj Magnolijinoj ponudi imaju i carrot cake, kremšnitu i pitu od jabuka po 4.90 eura, a kutija sa šest macaronsa je 16 eura. Od pića, primjerice, kava je 2.50 eura, limunada 4, cijeđena naranča 4.50, a hladno prešani sok 5 eura. Ja sam se odlučila za tortu od pistacije i maline te baskijski cheesecake.

Raspjevana konobarica kao čudni šarm slastičarnice

Tortu od pistacije i maline preporučila mi je simpatična Filipinka koja je, čim sam stala pred vitrinu, odmah došla do mene i s druge mi strane krenula objašnjavati svaki kolač koji su taj dan imali.

Iako neuobičajen potez, bio mi je nekako autentičan i simpatičan, pa sam ju odslušala do kraja i usput saznala njezine slatke preferencije. I hrvatski i engleski govori vrlo dobro, a s gostima je bila profesionalna, ozbiljna i vrlo ljubazna. Međutim, taman kad sam pomislila kako će ovo biti posjet u kojemu se neće ništa specifično (zanimljivo) dogoditi - prazna slastičarnica, sredina popodneva, ponuda u kojoj ništa posebno ne odskače... Konobarica je poslužila drugog gosta, nasmiješila mu se i vraćajući se prema šanku počela pjevati.

I to ne ono diskretno pjevušenje sebi u bradu. Žena stvarno pjeva. Poprilično glasno i, što cijelu stvar čini još boljom, vrlo dobro. Dok sam sjedila u svom kutu s dva kolača nagurana na tanjuru, na repertoaru su se našli Sijini hitovi, a najsrčanije se snašla s Complicated od Avril Lavigne. No vratimo se prvo na ono zbog čega sam došla.

Kolači djeluju konfekcijski, ali vrlo korektni

Torta od pistacije i maline zapravo mi je bila fina. Ne radi se o nekoj posebno visokoj slastičarskoj razini. To je dosta konfekcijski tip kolača, sladak, intenzivnih boja, a i nadjev od maline ostavlja prilično industrijski dojam. Ali kada sve to prihvatite, okusi zapravo lijepo pašu zajedno i kolač brzo nestane s tanjura.

Meni pistacija nije bila okus koji dominira. Puno sam više osjećala bijelu čokoladu, koja mi je zapravo bila fina. Malina donosi kiselost koja joj treba i razbija cijelu tu slatku priču.

Nije inovativno, nije kolač zbog kojeg ćete zastati nakon prvog zalogaja i nije nikakvo remek-djelo. Pistacija i malina danas su ionako kombinacija koju možete pronaći praktički posvuda. Ali ovdje je korektno odrađena i kolač mi je svakako bio prolazan. I kad bih se našla na kavi u Magnoliji, vjerojatno bih ga ponovno naručila. Nakon iskustva s njihovim krafnama, to je već bio korak u dobrom smjeru.

Baskijski cheesecake dobar, ali definitivno pretopao

Baskijski cheesecake također je okusom bio sasvim dobro odrađen. Visok je, s puno mekanog sirnog nadjeva, i na prvi pogled izgleda baš kako treba. Problem je bila tekstura. Nadjev je bio dosta mlohav i pod vilicom se gotovo raspadao. Sam kolač bio je i dosta topao, a imam dojam da bi, da je bio nekoliko stupnjeva hladniji, puno bolje držao formu i cijelo bi iskustvo bilo bolje.

Zapravo sam se pitala postoji li možda problem s temperaturom rashladne vitrine. I torta od pistacije i maline na površini se dosta sjajila, gotovo kao da se već neko vrijeme lagano topi. Naravno, iz jednog posjeta ne mogu zaključiti da s vitrinom doista nešto nije u redu. Ali oba kolača ostavljala su dojam da bi im dobro došlo nešto jače hlađenje.

Okusom je cheesecake, kao i torta od pistacije i maline, bio korektan. Ništa zbog čega bih posebno dolazila u Magnoliju, ali ni nešto što bih ostavila na tanjuru. Uostalom, oba sam pojela.

Kraj posjeta obilježila je Adele

Taman sam završila oba kolača i spremila se za odlazak kad je krenuo Someone Like You od Adele. Ostala sam još nekoliko minuta poslušati završetak neočekivanog solo koncerta konobarice koja, koliko sam uspjela primijetiti tijekom cijelog posjeta, zaista ne prestaje pjevati čim nema gosta ispred sebe.

Magnoliji bih nakon ovog posjeta za kolače dala prolaznu ocjenu. Pistacija i malina bili su mi bolji izbor od baskijskog cheesecakea, oba su bila korektna, ali nijedan nije ostavio dojam kolača zbog kojeg bih se ciljano vratila. Nakon prilično lošeg iskustva s njihovim krafnama, ovaj sam put izašla zadovoljnija.

Ipak, rezime svega je da su kolači vjerojatno prosječne (konfekcijske) kvalitete i da prosječan gost ili kupac neće ići u detaljnu analizu tekstura i okusa, već će ga pojesti i time zadovoljiti svoju potrebu za slatkim. Ništa više i ništa manje.