U ZADNJIH nekoliko tjedana dosta intenzivno obilazim mjesta za gablece u Zagrebu - od “Pere ustaše", ponovno otvorene “Dvije lipe” na Trešnjevci, pivnice Mali medo, kultnog Purgera u Petrinjskoj... i evo me u Ficleku na adresi Pod zidom 5. Nalazi se preko puta katedrale, na pomalo povučenoj i mirnoj, ali izvrsnoj lokaciji u samom centru grada i neposrednoj blizini Dolca i Trga.

Povijest i identitet Ficleka

Ficlek je zagrebačka gostionica koja je vrata otvorila u ožujku 2020. godine, u vrlo nezahvalnom trenutku - neposredno prije lockdowna i zagrebačkog potresa. Unatoč svemu, vrlo brzo je pronašla svoju publiku i jasno se profilirala kao jedno od važnijih mjesta za gablec u centru grada. Od početka je zamišljen kao gostionica koja se oslanja na starozagrebačku kuhinju, ali joj pristupa suvremeno, bez pretjerane nostalgije i naglašavanja "starine".

Galerija

Ime lokala dolazi iz starog zagrebačkog govora - ficlek označava mali zalogaj, sitnicu, nešto što se jede uz čašu vina ili piva, često usput, u društvu. Upravo na toj ideji Ficlek gradi svoj identitet - jednostavna, poznata jela i domaći okusi. Najbolje je reći - bistro, "moderna gostionica".

Ništa bez rezervacije (vikendom)

U subotu sam prvi put pokušala ručati u Ficleku, no lokal je bio potpuno pun. Radi se o relativno malenom prostoru, uskom i duguljastom, a isto sam pročitala i u recenzijama. U ovom posjetu primijetila sam kako je većina prolaznika ciljano išla u Ficlek. Gužva se stvarala i u lokalu i izvan njega, tako da - čini se kako je rezervacija (vikendom) nužna.

Napravila sam rezervaciju za dvoje za nedjelju, no na kraju sam uspjela dobiti mjesto na šanku - što se ispostavilo kao odlično iskustvo. Pomalo "američki diner" osjećaj objedovanja za šankom u laganoj atmosferi. Došla sam u podne i lokal je već bio krcat. Žamor ljudi, kuhinja koja radi punom parom, gosti koji s ulice pokušavaju ući, red ispred lokala - sve to daje osjećaj živog, gradskog mjesta. I pravi je kontrast mirnoj, gotovo uspavanoj ulici u kojoj se nalazi.

Interijer prati priču

Interijer me se posebno dojmio jer nije ono što sam isprva očekivala. Lokali sa sličnim jelovnikom - ovdje je riječ o starozagrebačkim klasicima - često idu na onaj tipični “drvo i karirani stolnjaci” štih. Ficlek je drugačiji. Prostor spaja čistu, suvremenu estetiku s toplinom klasičnog bistroa. Dominiraju prirodni materijali - drvo, mramor i keramika - u kombinaciji s dubokim plavim i zelenim tonovima.

Otvorene police s čašama i retro bocama Jamničke Kiselice, viseće biljke i topla rasvjeta daju prostoru ležeran, gotovo mediteranski ugođaj, dok barski stolci i dugačak šank asociraju na europsku bistro atmosferu. Sve djeluje promišljeno, ali nenametljivo - elegantno i "namjerno", a opet opušteno i živahno.

Dizajn interijera povezala sam s njihovom gastro-pričom. Budući da se ovdje radi o starozagrebačkim receptima, koji nerijetko u svojim simpatičnim nazivima imaju korijen u njemačkom jeziku (poput "ajngemahteca“), cijela priča dobiva taj sladak, blago romantičan štih. Tako su se tu našli i "kićeni“ podmetači za jelo, zamišljeni kao replika onih starinskih, bogato izvezenih čipkom.

Ponuda i cijene

Na jelovniku su prvo istaknuti ficleki na daskicama, što je vidljivo i na zidu iza šanka. To su klasici poput masti, luka i paprike, sira i vrhnja s Dolca, čvaraka, špeka, kulenove seke, kuhane šunke, buđole i pečenice. Suho meso dekorativno visi i iza šanka, što je još jedan promišljen detalj koji zaokružuje Ficlekovu priču.

Od juha (4.80 do 5.60 eura) nude ajngemahtec, goveđu i paradajz juhu. Predjela uključuju štrukle, grenadirmarš, krpice sa zeljem, trgance s gljivama i salatu s kuhanom junetinom. Od glavnih jela bez priloga tu su faširanci (9.80 eura), teleća jetra (8.90 eura), pohani picek (10.90 eura), zagrebački odrezak (15.20 eura), naravni (18.60 eura) i tafelšpic (16.60 eura).

U ponudi su i glavna jela s prilogom poput purice s mlincima (15.90 eura) te junećih šnicli na lovački s roladom od kruha (22.20 eura). Sezonska jela uključuju đuveč (lipanj - rujan) za 9.80 eura, punjene paprike (lipanj - rujan) za 13.60 eura, sarmu s pireom (listopad - ožujak) za 13.60 eura te kobasice sa zeljem i restanim krumpirom za 15.60 eura.

Prilozi su klasični: pire krumpir, restani, rizi-bizi, mlinci, abšmalcane mahune i jaje na oko. Salate su zanimljivije od uobičajene ponude - krumpir salata, bažulj salata s bučinim uljem, zelje, cikla, zelena, miješana i sezonska salata s Dolca.

Deserti uključuju kaiseršmarn s Lino Ladom, džemom ili malinovcem, šufnudle s orasima ili makom, knedle sa šljivama ili marelicama, štrukle, štrudle i bučnicu, po cijenama od 4.20 do 5.90 eura. Od pića nude vlastite sokove, žestice s OPG-ova, piva te Ficlekova vina i pjenušce.

Ajngemahtec i domaća salata

Prvi nam je stigao ajngemahtec - klasična zagrebačka juha od piletine i povrća, zgusnuta zaprškom i obogaćena velikim knedlama. Knedle su bile nešto tamnije boje, što može upućivati na drugačije brašno ili jače tostiranu zapršku, ali okusom i teksturom su bile pun pogodak.

U juhi su bili mrkva, krumpir i piletina, a cijela je imala onaj slatkast, domaći okus koji baš paše na hladan dan. Nakon nje smo, u šali, komentirali “baš mi je pasala”, u stilu gospona Fulira iz filma Tko pjeva zlo ne misli. ("Bute mi dali još jednog? Baš bi mi pasal još je’n gemišt.")

Zatim su stigle salate koje su bile nalik onima koje poslužuju obiteljska gospodarstva i izletišta izvan Zagreba, koja često posjećujem. I baš mi se to svidjelo. Kombinacija hrskave zelene salate, kupusa, cikle i graha je bila prva salata u dugo vremena koju sam pojela baš s užitkom. Također, cikla je bila meka i slatkasta, a budući da je u zadnje vrijeme često jedem i pripremam kod kuće onu domaću, odmah sam prepoznala kvalitetu.

Abšmalcane mahune - apsolutni favorit

Od glavnih jela stigla je obilna porcija telećih jetrica s restanim krumpirom. Uz njih je poslužen i češnjak, svojevrsna marinada za premazivanje jetrica, koji lijepo balansira njihov intenzivan okus. Iako nisam ljubitelj jetrica, probala sam ih i moram reći da su bila dobro pripremljena, sočna, marinirana i upravo onakva kakva trebaju biti. Restani krumpir također nije podbacio - mekan, sočan i pun okusa.

Ja sam se odlučila za klasik - faširance s abšmalcanim mahunama. Bila sam oduševljena kad sam ih vidjela na jelovniku, a mnogi bi za njih rekli baš "joj, to je baka često radila". Moja baka je bila Mađarica i kod nje abšmalcanih mahuna nije bilo, ali se zato držala gulaša.

Riječ je o mahunama zapečenima na prezli, s onim bogatim, orašastim okusom koji se dobije kada se prezle zapeku na masnoći - jednostavno, a profinjeno “sirotinjsko” jelo koje morate probati. Toliko su mi bile fine da sam ih počela jesti i potpuno zaboravila na meso.

Faširanci su bili male, debele, okrugle "bombe", s jednim specifičnim okusom - kao da se u njima osjetila aroma špeka ili dimljenog mesa. Vrlo zanimljivo i primamljivo, toliko da bih ih rado pokušala napraviti kod kuće. Moram primijetiti i da su jela servirana u bijelim tanjurima sa starinskim, kićenim uzorkom na rubovima, koji su se savršeno uklopili s podmetačima nalik ručno vezenima. Sve zajedno ostavlja jako lijep vizualni dojam, upotpunjava cijelu priču i fino se slaže s modernim interijerom.

Najbolji od dosadašnjih gableca

Od pića smo naručili sokove od maline i bazge, koji su bili mrvicu preslatki, ali to mi se dosad dogodilo u gotovo svakom lokalu koji nudi domaće sokove.

Za kraj, sjedeći na šanku, zaključili smo kako nam je ovo bio najbolji ručak u dosadašnjoj turneji po zagrebačkim gablec-mjestima. Na većini mjesta dojmovi su bili korektni i pozitivni, no Ficlekova "špajzkarta“ (kako su je sami nazvali) nudi starozagrebačke klasike koji su mi se u ovom izdanju posebno svidjeli. U usporedbi s drugim mjestima koja sam posjetila, klasična su jela ovdje pripremljena profinjenije i na vidljivo višoj razini.

I da - nismo bili gladni do 9 navečer. Vraćam im se uskoro na štruklice.